Okrugli stol o korporacijskoj sigurnosti

Okruglim stolom o korporacijskoj sigurnosti u Hrvatskoj prije i nakon ulaska u EU, završena je konferencija o korporativnoj sigurnosti, na kojoj je stotinjak sudionika čulo razmatranja Petra Bacha, Đure Popijača, Željka Dobranovića, Mate Laušića, Roberta Pažitke i Mirka Bilandžića. Željko Dobranović, predsjednik Ceha zaštitara, rekao je da je Ceh član Europske unije zaštitara ustrojen po ugledu na EU. Ceh u skladu s tim vodi dijalog s partnerima već dvije godine i kada je došlo do točke da su se socijalni partneri gotovo dogovorili nije bilo treće strane – klijenata, samo zaštitari i poslodavci.
Kod nas postoje tri problema: zaštitari su premalo plaćeni, a stav klijenata je da nisu kvalitetno obučeni za taj posao. Mi ne možemo očekivati, rekao je Dobranović, da ćemo za cijenu ispod sedam eura po satu imati kvalitetu. Značajne su i razlike
među županijama, tako da zaštitari u Istarskoj, Varaždinskoj i Primorsko-goranskoj županiji imaju primanja iznad prosjeka Hrvatske, a u gradu Zagrebu su  zaštitari 45 posto potplaćeni u odnosu na gradski prosjek plaća.

 

Joško Morić, odgovoran za korporativnu sigurnost u Zagrebačkom holdingu, ukazao je na dva problema. Jedan je objektivni, jer je kod nas razvoj sigurnosti u povojima, te ga neki smatraju i stanovitim pomodarstvom, a drugi je otpor prema novome.

Toj tezi u prilog je išao i Mirko Bilandžić, stručnjak za business intelligence, koji je ukazao na problem otpora uvođenja novog, istaknuvši podatak iz američkog istraživanja gdje je čak 85 posto otpora prema novom posljedica ljudskog faktora. Zato su Amerikanci uveli tzv. „upravljanje otpora novom“. Za drugi, subjektivni problem, optužio je Vladu koja svojim odlukama utječe na razinu sigurnosti, a da ništa po tom pitanju ne čini.
Bilandžić je dodao kako u Hrvatskoj nema ni jedne ustanove koja bi proučavala sigurnost, primjerice nemamo niti jedne visokoškolske ustanove o antiterorizmu. Njemu je replicirao Dobranović koji je istaknuo da je do 60-tih godina zaštita bila u nadležnosti države, do 90-tih godina sigurnost bila u nadležnosti Saveznog sekretarijata za unutrašnje poslove, pa na organima samoupravljanja, ali je u tranziciji nastao vakuum, jer je došlo do promjene vlasništva u tvrtkama.
- Ako jačamo korporativnu sigurnost, posredno jačamo i javnu sigurnost, pa je stoga moje mišljenje da bi se Vlada trebala aktivnije uključiti u ovaj segment - nadovezao se Morić.

Mate Laušić, nastavljajući se na raspravu o sudjelovanju države u sigurnosti, dodao je da ćemo u budućnosti imati policiju samo za preventivno sprječavanje zlodjela, a o privatnoj zaštiti će se građani sami brinuti. Dodao je da je policija preskup aparat da bi „štitila privatne vile“ vlasnika koji je uložio veliki novac u nju, a ne želi uložiti za osiguranje. Takav je sustav u Njemačkoj i nekim drugim zemljama EU, što će vjerojatno biti do kraja razrađeno u svim članicama.
Hrvatska će se morati prilagoditi europskim normama, pa je dobro već sada početi raditi na tome. Dobranović je istakao da se unutar EU korporativna sigurnost razvija na dvije razine. Jedna je na institucionalnoj razini, gdje se izrađuju pravila i preporuke, a druga je na razini strukovnih udruženja, gdje se razvija standardizacija.

Peter Bach, prvi čovjek Međunarodne tjelohraniteljske organizacije za područje Balkana (IBA), rekao je da se mora poraditi na edukaciji kako bi hrvatske tvrtke što prije dostigle ono što traži EU, a to je razvoj preventivnog djelovanja. Na okruglom stolu se pokazalo da su mnogi ljudi koji se bave sigurnošću suglasni u jednoj stvari, a to je nedovoljno poznavanje problematike sigurnosti, kako na strateškoj tako i na operativnoj razini, u korporacijama.  Problem je u spremnosti ulaganja u sigurnost odnosno prepoznavanja opasnosti, rizika i kompetentnosti ljudi.  Dokle god se na zaštitu gleda kao na trošak neće biti napretka, jer je ulaganje u zaštitu investicija! I drugo, tko provodi edukaciju i tko izdaje licencu zaštitarima? Europa danas traži preventivu i zaštitu i to je spremna platiti.