Odvojenost od obitelji i doma najveći mi je problem u radu

Mirko Mandić, pirotehničar je i suvlasnik tvrtke za razminiranje „Titan“ d.o.o. koja posluje od 2007. godine i jedna je od firmi u kojoj su suvlasnici pirotehničari. Većina pirotehničara u radnom je odnosu, ali u ovoj firmi smatraju da imaju 45 partnera, a ne zaposlenika jer se svi dobro poznaju. Zajedno dugo rade, neki su se zajedno školovali tako da njihov odnos nije tipično profesionalan, već prijateljski, a tome pridonosi dakako i priroda posla kojeg obavljaju. Poslovni partneri također su im pirotehničarske firme nastale radničkim udruživanjem.

 

Taj cilj, na način kako je postavljen i opisan, nije realno ostvariv. Naime, od 1. siječnja 2014. godine do danas postigli smo, ukupno u razminiranju, prosječan godišnji učinak od 40 četvornih kilometara očišćenog minski sumnjivog prostora. Učinak je trenutno povećan na 50 četvornih kilometara godišnje, ali i takva dinamika rada ukoliko je i povećamo u krajnjoj mogućoj mjeri, ne može osigurati ispunjenje plana. Činjenica je i to da se na rokove može odraziti podložnost razminiranja vanjskim utjecajima kao što su vremenski uvjeti, politička i ekonomska stabilnost u RH, turistička sezona i sl. 

Prema tome, prava je istina da u ovom trenutku nitko zapravo ne zna i ne može točno znati do kada će trajati razminiranje, ali je sada već jasno da do navedenog roka 2019. godine nažalost, neće biti dovršeno.

Objektivno je ipak reći da smo na početku kraja i da ulazimo u posljednje faze razminiranja. Sukladno tome, uoči 2019. godine, razumno je očekivati redefiniranje ciljeva ili njihovih rokova, postavljanje novih projekcija te ideja organizacijskog i financijskog preustroja u razminiranju. Nove projekcije moraju biti prilagođene objektivnom stanju na terenu kao i svim novim uvjetima i okolnostima koje pretpostavlja privođenje kraju jednog tako velikog projekta kao što je razminiranje. To je nešto što spada u domenu odgovornosti resornog ministarstva, HCR-a, ali i Vlade i Sabora.

 

Bitno je to vaše pitanje jer u svakom slučaju kroz nekoliko godina prirodno će doći do smanjenja potrebe za radnicima u razminiranju kako se bude išlo ka njegovom završetku.

Radnici nikako ne smiju biti konkurentni jedni drugima i stvarati tržište rada u razminiranju. Znatan broj pirotehničara, uključujući i mene, ima osigurane uvjete za odlazak u mirovinu što u trenutku smanjenja opsega posla mislim i iskoristiti. Problem je, međutim, veliki broj mlađih kolega koji su na sredini svoje karijere i mislim da je ipak obaveza države da takve zaslužne mlade ljude zbrine, dokvalificira i zaposli u državnim službama. To je mišljenje mnogih i nešto na čemu očekujemo angažman sindikata i radničkih udruga u budućnosti kao i na adekvatnom zbrinjavanju naših stradalih i drugih kolega nakon razminiranja.

 

Pirotehničar stječe licencu/zvanje nakon položenog stručnog ispita (pismeni,usmeni i praktični dio) pred peteročlanom komisijom sastavljenom od eksperata iz MUP-a i HCR-a. Pravo pristupa ispitu kandidat za pirotehničara stječe nakon što je prošao odgovarajući liječnički pregled, a zatim i tečaj/obuku na policijskoj akademiji u trajanju od sedam tjedana. Na samoj obuci instruktori iz MORH-a, MUP- a, CTRO-a i HCR-a te drugih sektora, kroz teoretsku i praktičnu nastavu pripremaju kandidata za profesiju. Nakon što je pirotehničar postao radno aktivan on u pravilu rijetko prolazi nove obuke i ispite ali je obaveza rukovodioca da provjeri psihofizičku spremnost za rad svih djelatnika prije ulaska na trasu.

 

Na terenu provodim 17 do 18 dana mjesečno, a smjene mi ovise od posla koji obavljam u određenom trenutku. Kada radim 34-tonskim strojem za razminiranje „Zeusom“ smjene traju deset sati plus priprema i servis stroja. Ako nema posla za teški stroj onda radim kao pirotehničar u pratnji malim strojevima za razminiranje što obuhvaća poslove obilježavanja, uklanjanja mina ispred strojeva, logističku i drugu ispomoć. U tom slučaju radim pet sati s pola sata pauze što je propisano radno vrijeme na poslovima pirotehničara u prvoj ili u drugoj dnevnoj smjeni. Pirotehničari inače provode na terenu u trasama u prosjeku 20, ali i više dana mjesečno. Trenutno razminiramo na području Ličko-Senjske županije.

 

Nakon postupka javne nabave, HCR kao javni naručitelj poslova razminiranja ustupa sve dostupne podatke o projektu tvrtki koja ga je osvojila na nadmetanju. Također uz dokumentaciju prilaže i ranije načinjen idejni plan razminiranja istog projekta, a prema kojemu tvrtka za razminiranje sačinjava izvedbeni plan projekta razminiranja. Rukovodilac na radilištu i pirotehničari u pratnji vrše mjerenja prema podacima u izvedbenom plan i utvrđuju činjenično stanje projekta. Isti vrše obilježavanja vanjskih gabarita radilišta kao i osiguravaju pripremu propisanih elemenata radilišta i oko njega kao što su sigurni pristupni put, mjesto za testiranje metal detektora, mjesto za odlaganje MES-a i NUS-a, mjesto za odlaganje opreme, mjesto za parkiranje vozila itd. Nakon što je radilište obilježeno, rukovodilac odobrava ulazak strojevima za razminiranje koji tretiraju svu površinu koju mogu prije ulaska pirotehničara. Na dijelovima površine koju su tretirali strojevi, rukovodilac će zatim prema viđenome odrediti metode daljnjeg razminiranja, koje mogu biti uz upotrebu samo pirotehničara ili u kombinaciji pirotehničara i pasa tragača. Na dijelovima površine koje strojevi nisu mogli tretirati pirotehničari pristupaju ručno-primarnoj metodi razminiranja koja je i najopasnija. Kada se cijeli projekt pregleda dostupnim metodama predaje se on ili njegovi dijelovi na završni nadzor inspekciji MUP-a i HCR-a. Broj pirotehničara koji izlaze na teren ovisi od veličine projekta, no ne može biti manji od tri pirotehničara a može imati i nekoliko stotina pirotehničara i desetke udruženih tvrtki u slučaju velikih projekata.

 

Ako Komisija za završni nadzor kvalitete nakon izvršenog pregleda ustvrdi da je projekt kvalitetno odrađen, HCR će prema preporuci iste izdati tvrtki za razminiranje potvrdu o očišćenosti površine, ukloniti oznake upozorenja i proglasiti razminiranu površinu sigurnom za korištenje.

 

Dobro pitanje, odgovorit ću vam iskreno. Nemamo adekvatnu psihološku pomoć. Je li nam ona potrebna? Jest! Ljudi imaju problema, a nemaju se kome nepristrano požaliti. Ako na liječničkom pregledu priznaju probleme boje se, opravdano, da će ih sustav odbaciti i da će posljedično izgubiti sva radna prava. To se u većini slučajeva odražava na opstanak životne egzistencije obitelji. Svjedočim o slučaju kolege iz tvrtke koji je doživio psihološku traumu s teškim posljedicama i kojemu je bez ičije pomoći dugo trebalo da se izbori za povremeni status socijalnog slučaja i socijalnu pomoć od države, a naveo sam vam samo jedan primjer.

 

Danas cijene ipak nisu takve ali je istina da su takve bile i nadam se da se to neće ponoviti. Današnje cijene su bolje, ali još nisu na nivou priželjkivanoga da bismo mogli postići gore navedene standarde sigurnosti i socijalne zaštite radnika.

 

Povećanjem planske cijene kvadrata može se uložiti još više u strojeve i drugu tehniku koji su preduvjet sigurnosti i kvalitete. Ono najvažnije jest da postignemo objektivne cijene koje pirotehničaru u trasi osiguravaju mir i normalnu dinamiku rada, a posebice kada je riječ o ručno-primarnoj metodi kao najopasnijoj. Osim sigurnosti na radu i kvaliteti rada korekcija cijena kvadrata potrebna je i zbog povećanja socijalne sigurnosti radnika u razminiranju. To se prije svega odnosi na sklapanje kolektivnog ugovora koji uključuje zasluženo povećanje bruto plaće i za to se zalažem i kao pirotehničar i kao suvlasnik jedne od radničkih firmi u razminiranju i kao čovjek.

 

Pirotehničar sam 22 godine, od dana kada sam se za taj poziv prijavio u 33. Inženjerijsku brigadu HV-a, a zatim i u 7. Gardijskoj brigadi HV-a kao i mnogim tvrtkama u humanitarnom razminiranju kasnije. Sa stresom se nosim uglavnom uz pomoć obitelji i prijatelja. On je tu ali ga nitko od nas zasad ne primjećuje.

Što vam predstavlja najveći problem u radu? 

Odvojenost od obitelji i doma.