Najnovijim izmjenama i dopunama Zakona o privatnoj zaštiti napokon se i u hrvatskim muzejima i galerijama dopušta angažiranje naoružanih zaštitara, što je uobičajena svjetska praksa, osobito u najpoznatijim institucijama s najvrjednijim izlošcima iz svjetske povijesti umjetnosti
Damir Stolnik
TX Tehnološkim razvojem sustava transporta stvorene su mogućnosti prijevoza i specifičnih vrsta tereta, u koje svakako spadaju i najvrijedniji izlošci umjetničkih djela svjetskih muzeja i galerija. Osim pojedinačnih djela, nerijetko se transportiraju i čitave umjetničke zbirke, koje zbog svoje umjetničke i povijesne vrijednosti imaju vrtoglavo visoku novčanu vrijednost.
Strogi sigurnosni standardi koji vrijede za tako velike izložbe moraju se poštivati i prilikom samog prijevoza tako dragocjenih tereta. Stoga mjere rigoroznog osiguranja postaju prateći dio svih izložbi najuglednijih svjetskih galerija i muzeja. Njihovi se detalji drže u potpunoj tajnosti, a nerijetko se planiraju i po nekoliko godina unaprijed.
Ruska jaja i duge cijevi
Tako su mnogima u Hrvatskoj još u živom sjećanju visoke mjere osiguranja koje su od 1. listopada do 11. studenoga 2007. godine u Kneževu dvoru u Dubrovniku pratile više od 150 milijuna eura vrijednu izložbu "Faberge u Dubrovniku - blago carske Rusije". Već su u samoj dubrovačkoj zračnoj luci na dragocjeni teret čekala dva blindirana vozila s naoružanom pratnjom specijalnog osiguranja, koje je dugim cijevima osiguravalo transport umjetnina do Kneževa dvora u kojem su, samo za tu priliku, na sve prozore postavljene željezne rešetke.
U prostoru galerije, osim kamerama i alarmima, izloženi su se predmeti čuvali u posebno izrađenim vitrinama od neprobojnog stakla i ugrađenim sofisticiranim sustavom zaštite od provale i njihova oštećenja. Takve sigurnosne mjere usmjerene na zaštitu umjetnina u Hrvatskoj do tada nikad prije nisu bile viđene.
Osim te dubrovačke izložbe vrijedi se, također radi usporedbe, prisjetiti i one u Zagrebu, u Klovićevim dvorima, u prosincu te iste godine kada su bila izložena djela francuskog slikara Chagalla, u vrijednosti, prema medijskim izvješćima, od oko 50 milijuna eura. Zbog velike vrijednosti te izložbe i u Klovićevim su dvorima uvedene posebne mjere zaštite. Za stalni 24-satni nadzor bila je zadužena jedna osoba, a broj čuvara u prostoru galerije po potrebi se povećavao i na tri. Osim toga, svaka je slika bila pokrivena nadzornom videokamerom.
Rigorozne mjere su i najskuplje
Takve su rigorozne sigurnosne mjere zaštite najvrijednijih umjetničkih eksponata u svijetu standardna pojava. Primjerice, slavna Mona Lisa slikara Leonarda Da Vincija, izložena u pariškome muzeju Louvreu, čiji kompleks godišnje posjeti više milijuna posjetitelja, u ne tako dalekoj prošlosti bila je ukradena i izložena oštećenjima. Zato i ne čudi što se danas nalazi na posebnom mjestu, zaštićena od fizičkih oštećenja i moguće krađe višeslojnim neprobojnim staklom.
Kako vidimo, sigurnost izloženih umjetničkih zbirki i eksponata mora biti najvažnija komponenta u samom projektu plana osiguranja izložbe, čime nerijetko postaje i najskuplja stavka. Međutim, svjetski muzeji i galerije u kojima se izlažu najvrijednija umjetnička djela moraju udovoljiti strogim muzejskim standardima koji prate tako velike izložbe. Oni se, dakle, ne odnose samo na rasvjetu i mikroklimu, već uključuju i rigorozne sigurnosne mjere zaštite - od sofisticiranog videonadzora i alarma pa do angažiranja stručno osposobljenog osoblja – zaštitara za takve poslove. Broj čuvara/zaštitara ponajprije ovisi o vrijednosti same izložbe kao i o prostoru u kojem se eksponati izlažu. Obično je to jedan zaštitar/čuvar po katu.
Neovisno o višemilijunskim vrijednostima izloženih eksponata u pojedinim galerijama i muzejima diljem Hrvatske, dosad se nije prakticiralo njihovo čuvanje naoružanim zaštitarima, jer Zakonom o privatnoj zaštiti nije bilo dopušteno njihovo angažiranje u institucijama tog tipa. Međutim, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privatnoj zaštiti, što ga je Hrvatski sabor donio na sjednici 26. veljače 2010. Godine (objavljen u „Narodnim novinama“ br. 31/2010), odsad dopušta i takvu mogućnost.
U novoj je, poboljšanoj varijanti Zakona, članak 40. promijenjen pa sada glasi...
Cijeli članak i cjelovitu temu o tjelesnoj i tehičkoj zaštiti muzeja
možete pročitati samo u tiskanom izdanju Zaštite.