Bivši nogometaš, a danas trener zagrebačkih "plavih" u razgovoru za Zaštitu priznaje da uživa zbog Dinamova ulaska u nogometnu Ligu prvaka pa je kao zvono na mobitelu čak postavio i pjesmu Lige, volio bi kamere na gol-crtama, ali ne i na travnjaku jer je, veli, draž nogometa i u pogreškama, zaštitare poziva da budu fleksibilniji, a Realu, Lyonu i Ajaxu poručuje da Dinamo želi - prezimiti u Europi!
[ Antun Krešimir Buterin ]
Pregledavajući stare tv-snimke Dinamovih utakmica u Ligi prvaka 1998. i 1999., zaboravniji bi lako mogli doživjeti iznenađenje. Naime, znoj na sredini terena - protiv Manchester Uniteda, Ajaxa, Porta i ostalih – u dresu tadašnje Croatije ostavljao je i igrač s brojem 24. Ime: Krunoslav. Prezime: Jurčić. Nekoć sudionik Lige prvaka i osvajač slavne bronce s Vatrenima na SP-u u Francuskoj 1998., Krunoslav Jurčić danas je uspješan trener toga istog kluba. Jedino što na leđima više ne nosi broj 24, već teret odgovornosti za igru momčadi. A tko zna, možda je taj teret težak točno 24 kg? Bilo kako bilo, Dinamo je pod vodstvom trenera Jurčića ovoga ljeta – nakon punih 13 sezona – opet ušao u najskuplje i najcjenjenije klupsko nogometno natjecanje na svijetu.
Jurčić u Dinamu, Dinamo opet u Ligi prvaka. Slučajnost ili tajna veza?
U svakom slučaju - velika čast. U Ligi prvaka igrao sam dvije sezone, a sad u njoj sudjelujem i kao trener. Mislim da to dosad nije uspjelo nijednom članu Dinama, što me čini ponosnim i sretnim. Krajem 90-ih imali smo fantastičnu generaciju igrača pa smo bez problema u Ligi prvaka nastupali čak dvije godine zaredom. Danas mi je, kao treneru, situacija drukčija, razmišljam o 30-ak ljudi, obveze su brojnije, a posao intenzivniji pa trenerski ulaz u Ligu prvaka doživljavam s još više ponosa nego prije.
Zvoni li vam mobitel napokon u ritmu himne Lige prvaka?
Da, he, he! Ta je melodija bila prijateljev dar. Kad je vidio kako Dinamo igra u predkvalifikacijama, bio je uvjeren da ćemo se plasirati. I sad kad ste me vi nazvali, čuo sam tu lijepu melodiju. Moramo malo uživati u svemu ovome, zar ne?
Kad smo kod mobitela, nedavno su vam ga u Sloveniji ukrali. Kako?
Na pripremama smo odsjeli u jednom vrlo dobrom hotelu, zbog čega me to jako i pogodilo. Stručni stožer ima običaj nakon ručka sjesti na kavu gdje dogovaramo popodnevni trening. Tijekom sastanka sam mobitel posudio kolegi koji mi ga je vratio, ali ne u ruke nego na stol. Kad sam se nakon 15-20 minuta vratio po mobitel, na stolu ga više nije bilo. Tada sam odlučio – više nikad neću imati dobar i skup mobitel, nego neki neugledan i jeftin. Ali lako za mobitel. Najgore mi je što sam ostao bez više od 400 brojeva.
"Kod nas je puno krajnosti – kad pobijedite, onda ste Guardiola, a kad iduću utakmicu odigrate lošije, onda ne valjate ništa. Ja sam za umjerenost, ime mi je Krunoslav, a Kruno je nadimak"
Sad bi vam stručnjaci rekli da ste ih trebali kopirati i napraviti 'back-up'!
Ha, ha! Tako i ja imam nakon utakmice - puno pametnih.
Je li taj mobitel najvrjednija stvar koju ste dosad izgubili krađom?
Zapravo i jest. Moji roditelji su jednom imali banalnu krađu, ali ja osobno nikad ništa. Dosta sam odgovoran i pazim na stvari, nisam čovjek koji ih zaboravlja.
A je li gore kad vam ukradu mobitel ili loptu ispred nogu?
Ha, ha! Krađe lopte u nogometu su česte pa se čovjek adaptira. Ovakve su krađe puno nezgodnije.
Sjećate li se najgore nogometne krađe u karijeri?
Izrazito sam teško doživio detalj iz odlučujuće utakmice u Švedskoj s Malmom. To, doduše, nije bila krađa, već apsolutna nekorektnost kakvu nikad prije nisam vidio, ali me duboko šokirala, možda i zbog važnosti susreta jer je dovela do crvenog kartona za Dinamo. Sigurno se sjećate, jedan naš igrač ostao je ozlijeđen ležati pa je igrač Malmoa korektno poslao loptu u aut kako bi mu se ukazala pomoć. No tada je drugi igrač Malmoa zaustavio loptu taman prije aut-linije i dok su svi naši igrači već zastali, s njom krenuo prema našem golu!?Tada je uslijedio kaos - start našeg igrača, crveni karton i preokret cijele utakmice koju smo dotad uspješno kontrolirali. Bio je to najnesportskiji potez koji sam ikad doživio u svojoj nogometnoj karijeri!
Nažalost, Vrsaljka niste mogli zaštititi od crvenog kartona. A na koji način štitite svoju imovinu i obitelj te što mislite o kamerama, alarmima?
U stanu u kojem živim s obitelji zadnjih 9-10 godina, od prvog dana imamo instalirane sigurnosne sustave, uključujući i alarm. Zasad su se pokazali korisnima. Naime, još se nijednom nisu aktivirali.
A što mislite o kamerama na gol-crti? Jeste li za ili protiv?
Baš sam neki dan kao trener sudjelovao u Uefinoj anketi o toj temi. Nisam za analizu svih dijelova utakmice kamerama, no ne bih imao ništa protiv kamere na gol-crti koja bi odmah pokazala je li lopta ušla u gol.
A ponovljene snimke sporne situacije na stadionskim ekranima, kao u tenisu? Biste li tehnologiju puštali u sport, ili biste da sport radije ostane kakav i jest - ljudski, ali nesavršen?
Nikako nisam za opće uvođenje suvremenih tehnologija. Mislim, naime, da su pogreške i ljudski faktor jedna od draži nogometa. Dakle, jesam za tehnologiju, ali vrlo ograničeno, samo za krupne detalje.
S obzirom da ste bili obrambeni igrač, zapravo ste i vi bili zaštitar - štitili ste golmana i gol?
Da, bio sam prvi ešalon zaštite, ha, ha!
Kakva su vam iskustva sa zaštitarima i policajcima?
Sve je korektno, iako imam generalni prigovor jednom dijelu zaštitara. Naime, ponekad su toliko kruti da uopće ne prepoznaju situaciju. Za svakog zaštitara koji, recimo, obavlja provjeru, mislim da je najbitniji njegov životni osjećaj, životni "šmek"... Važna je njegova osobna procjena, a ne samo kruta provedba pravila.
Nakon što su mi ovog ljeta u Sloveniji ukrali mobitel, odlučio sam da ću ubuduće imati samo neugledne i jeftine aparate
Pa nitko ne može reći da moj sin od 6 godina predstavlja opasnost kad na utakmicu nosi plastičnu bocu vode. E, ali zaštitar je baš "zapeo" za to da moj sin ostavi bocu na ulazu jer da bi s njom mogao "potegnuti" prema terenu. Da me krivo ne razumijete, znam što su pravila i jasno je da ih treba provoditi, no vjerujem da pritom treba biti fleksibilniji i inteligentniji.
Jeste li plašljivac ili neustrašljivac? Čega se u životu najviše bojite?
Nisam baš plašljiv. U životu se bojim samo bolesti, a konkretnih stvari poput insekata boji se moja supruga.
A u nogometu?
Bojim se ozljeda mojih igrača. Takve stvari treneru jako poremete planove i ideje.
Rođeni ste 26. studenoga, a četiri dana prije Dinamo igra uzvrat u Madridu. Imate li rođendansku želju?
Ništa posebno. Volio bih samo da se predstavimo u najboljem mogućem izdanju, da s najboljim europskim momčadima Dinamo zaigra što bolji nogomet. Naravno, ne skrivamo ni natjecateljski duh pa ćemo se pokušati boriti za to 3. mjesto u skupini koje bi nam napokon donijelo prezimljavanje u Europi. Dinamo u zadnjih 40 godina u tome nije uspio i to je naš prvi sljedeći cilj.
U zadnje se doba nadimci nižu: Kruno-express, Guardiola… Koji vam je od njih najdraži?
Ne volim previše te stvari. Kod nas ima puno krajnosti – kad pobijedite, onda ste Guardiola, a kad jednu utakmicu odigrate lošije, onda ne valjate ništa. Uvijek sam za umjerenost, a što se tiče nadimaka, kad sam igrao u Italiji zvali su me Juri. Inače, moje je pravo ime Krunoslav, dok je Kruno zapravo nadimak.
Krunoslave, hvala na razgovoru. Dinamu želimo vrhunski nogomet, a vama da nastup u Ligi prvaka oKRUNIte tim željenim trećim mjestom...
Hvala vama! Mi znamo protiv koga igramo. Svjesni smo da smo upali u veliko društvo i da preveliki optimizam nije realan. Međutim, isto tako znam da imamo odličnu momčad i da su dečki željni dokazivanja pa ćemo, iako je Real svjetska ekipa s najboljim i najskupljim igračima, nastojati s njima boriti se "muški". U svim utakmicama Lige prvaka dat ćemo sve od sebe kako bismo se pokazali u najboljem svjetlu i ostavili dobar dojam. S obzirom na moja igračka iskustva, pokušavam momcima prenijeti atmosferu i te osjećaje kako bi svi dali maksimum. To su trenuci koji se pamte čitav život. Ove će utakmice za nas zato biti praznici nogometa! I dosad sam igrače motivirao pričama o Ligi prvaka. Često im kažem kako će pod stare dane moći smatrati da im je karijera bila slaba, a oni nedovoljno dobri ako bar jednom nisu zaigrali u Ligi prvaka. Srećom, moji momci to sada žive. I imat će što pamtiti!