Nužno je ići u temeljitu rekonstrukciju cjelokupnog sigurnosnog sustava

Nacrt prijedloga zakona o domovinskoj sigurnosti, prihvaćen na saborskoj sjednici sredinom srpnja, stavljen je tijekom svibnja ove godine na javno savjetovanje. Iz Nacrta je vidljivo da je tendencija nacionalna sigurnost Republike Hrvatske iako nigdje nije definirano što se to smatra nacionalnom sigurnošću RH.

Već na samom početku nakon iščitavanja Nacrta zakona, vidljivo je da je on svojevrsna nadopuna s podosta dupliranja postojećeg Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske (NN 79/06, 105/06), u daljnjem tekstu: ZSOS. Možda bi bilo ispravnije reći premosnica između ovlasti koje prema Ustavu i zakonu ima predsjednica države i premijer u nadležnostima nad sigurnosno obavještajnim sustavom RH. Već smo u ovom časopisu pisali o problemima koji proizlaze iz te ustavne i zakonske dualnosti njihove nadležnosti što je posebno došlo do izražaja u krizi oko razmimoilaženja kod razrješenja, odnosno imenovanja ravnatelja SOA-e prošle godine. Tada smo jasno upozoravali na loš zakonski okvir koji proizlazi iz Zakona o sigurnosno obavještajnom sustavu, a koji proizvodi anomalije u dvojnost kod odlučivanja o postavljanju i razrješavanju ravnatelja sigurnosnih službi što destabilizira cjelokupni sigurnosni sustav. Dvojnost je vidljiva i kod koordinacije sigurnosnim sustavom i nadzorom nad istim. Kad god ne postoje jasne odredbe, a dvojnost ovlasti je uvijek takva, to ima ozbiljne posljedice na funkcioniranje bilo kojeg sustava, a na sigurnosni sustav posebice. Posljedica virusa dvojnosti u ovlastima između Predsjednika države i Vlade koji je ubačen u Ustav i pojedine (posebice sigurnosne) zakone konstantno izaziva prijepore i priječi jasno određenje strateških ciljeva i smjerova, i to je jedan od ključnih razloga još uvijek nedonesene nove Strategije o nacionalnoj sigurnosti. Pokušajmo rasvijetliti može li se takva situacija premostiti donošenjem novog Zakona o domovinskoj sigurnosti.

Rekonstrukcija sigurnosnog sustava

Nema nikakve sumnje da bi se ova opterećujuća situacija dualnosti ovlasti morala što prije razriješiti, tako da je uspostava efikasnijeg sustava koji će na drugačiji način regulirati postupanje u hitnim kriznim situacijama neophodna. Mišljenja sam da se predloženim Nacrtom zakona to ne razrješava jer temeljni problem u odnosu predsjednika države i Vlade i dalje ostaje neraščišćen. Taj problem se može razriješiti ili promjenom ustavnih odredbi, za što za sada nema dovoljne političke većine u Saboru ili potpunom rekonstrukcijom sigurnosnog sustava u Hrvatskoj. Trenutno svaki od pojedinih segmenata sigurnosnog sustava vozi po svojoj „traci“ koja im je zacrtana njihovim zakonskim određenjima u kojima se nerijetko koriste dupli resursi (i tehnički i ljudski) na određivanju istih poslova posebice između SOA-e i kriminalističke policije, te Državne uprave za zaštitu i spašavanje i Ministarstva obrane. Bojim se da će ovaj Nacrt zakona samo dodatno zakomplicirati i ovako složenu situaciju koordiniranja svih sigurnosnih segmenata, posebice u kriznim situacijama. Nacrt zakona se poziva na Vijeće za nacionalnu sigurnost kao središnje tijelo domovinske sigurnosti, a koje je zapravo uspostavljeno ZSOS-om. Uspostavlja se nova Koordinacija za sustav domovinske sigurnosti, iako gotovo ista takva Koordinacija postoji za sigurnosno-obavještajne agencije. Prema Nacrtu zakona, Vijeće za nacionalnu sigurnost u svom sastavu se ne mijenja i ostaje na jedanaest odnosno na dvanaest članova. Dodaju mu se samo neznatne ovlasti u razmatranju i procjeni sigurnosne prijetnje i rizika. Vijeće razmatra pitanja iz djelokruga središnjih tijela državne uprave i drugih državnih tijela koja se odnose na nacionalnu sigurnost te donosi smjernice, odluke i zaključke o načinima zaštite i ostvarivanja interesa nacionalne sigurnosti, što zapravo nije ništa novo što se već ne bi moglo podvesti pod ZSOS. Kada pogledamo sastav „novog tijela“ Koordinacije za sustav domovinske sigurnosti, onda tek vidimo koliko se nepripremljeno ušlo u projekt nazvan Domovinska sigurnost. To tijelo je po svom sastavu, gotovo identično s Vijećem za nacionalnu sigurnost, ako izuzmemo predsjednika države i Vlade. Koordinacija je samo neznatno proširena na: ministra financija i ministra branitelja, ravnatelje policije, DUZS-a, Zavoda za sigurnost informacijskog sustava i Operativno-tehničkog centra za nadzor telekomunikacija, od čega je posljednje dvoje ionako pod ingerencijom ravnatelja SOA-e. Ta nadopuna je moguća sukladno članku 4. stavku 5. ZSOS-a, pa i ona postaje suvišna. Stoga se postavlja logično pitanje, s kojim će se to različitim poslovima baviti ova dva po nazivu različita, a po sastavu gotovo identična tijela?

Nadalje, koordinativna tijela su uglavnom sastavljena od čelnika koji direktno rukovode s operativnim poslovima, a ne s ljudima koji su nositelji političke vlasti čija zadaća nije operativno provođenje zadaće na terenu nego donošenje strateških državničkih odluka. Zapravo imat ćemo situaciju da Vijeće za nacionalnu sigurnost samo sebi donese određene zadaće, a onda će kao isto takvo tijelo kroz Koordinaciju za domovinsku sigurnosti te sebi naložene zadaće i operativno provoditi.

Promašen smjer

Ovakav duplirajući sustav koji se bavi krizama, a ugroza nacionalne sigurnosti je jedna od mogućih kriza, samo će dodatno dovesti do zbunjivanja, nerazumijevanja, dupliranja odluka, sjednica i koordinacijskih sastanka, što će na operativnoj razini imati još veće negativne posljedice nego je to bilo vidljivo u nekoliko posljednjih kriza u Hrvatskoj poput poplava na području Gunje ili migracijske krize. Ne bih htio umanjiti nečiju želju za uspostavom kvalitetnog sustava i napore koji su ulagani, ali naprosto sumnjam u kvalitetu, i prije svega operativna znanja o funkcioniranju cjelokupnog sigurnosnog sustava u Hrvatskoj te posljedice koje će na njih proizvesti, sudionika ovakve izvedbe Nacrta zakona.

Ne bi bio toliki problem kada bi ovakav Zakon o domovinskoj sigurnosti bio samo suvišan, nego će on biti i ozbiljan sputavajući element u brzom i učinkovitom funkcioniranju hrvatskog sigurnosnog aparata u bilo kojoj kriznoj situaciji. Mislim da se smjer poboljšavanja cjelokupnog sigurnosnog sustava u Hrvatskoj, koji je neophodan, u potpunosti promašio.
Bilo bi puno kvalitetnije da se išlo na izmjenu i dopunu Zakona o sigurnosno obavještajnom sustavu Hrvatske, koji bi se neznatno proširio, i moguće izdvajanje dijela zakona koji se odnosi na sigurnosno obavještajne agencije u novi zakonski okvir. Najznačajniju ulogu u javnoj sigurnosti ima svakako Ravnateljstvo policije koje unutar Uprave kriminalističke policije ima jako dobro razvijen kriminalističko obavještajni sustav (Kros), a koji se uopće ne tretira kao dio sigurnosnog sustava. Tu svakako treba spomenuti USKOK i PN USKOK, kao glavne sigurnosno istražne elemente u suzbijanju teškog kriminala, prije svega korupcije i organiziranog kriminaliteta, a kao sastavnice DORH-a i Ravnateljstva policije. Također su isključeni Ured za sprečavanje pranja novca i Samostalni sektor za sprečavane poreznih prevara (tzv. Porezni uskok). Zakon o sustavu unutarnjih kontrola u javnom sektoru koji ima dvije osnovne komponente, a to je interna revizija i unutarnja kontrola, kao dobro zamišljeni alat za reinženjering javnog sektora i državnih tvrtki, kao i sprečavanje raznih malverzacije unutar tih državnih segmenta, također je isključen iz sigurnosnog segmenta. Nije niti uključena bivša 7. Uprava Ministarstva vanjskih poslova (svedena na obični Odjel za standarde fizičke sigurnosti). Dakle, i po postojećem ZSOS i po predstojećem Nacrtu zakona o domovinskoj sigurnosti, mnogi sigurnosni (pa i obavještajni) segmenti isključeni su iz nadležnosti Vijeća za nacionalnu sigurnost i obadvije Koordinacije. U ovom članku nije bilo moguće obrazložiti sve nedostatke Nacrta zakona o domovinskoj sigurnosti, nego smo se bazirali na ono ključno, a to je konceptualna organiziranost sigurnosnog sustava u Hrvatskoj. Iz postojećeg sustava i ovog koji se predlaže kao svojevrsna nadogradnja i/ili premosnica, zaključujem da umjesto poboljšanja sigurnosnog sustava, dobivamo kompliciraniji i sputavajući sustav.

Zato sam mišljenja da je nužno ići u temeljitu rekonstrukciju cjelokupnog sigurnosnog sustava u Hrvatskoj i pri tome ne izostaviti niti jedan sigurnosni segment i povezati javnu i privatnu sigurnosti.

Stoga, sigurnosni sustav Republike Hrvatske treba:

• značajno smanjiti ustrojstvene cjeline, ujedinjavajući one elemente koji u različitim sustavima rade na istim sigurnosnim rizicima (krim. policija, SOA, DORH, MORH, DUZZS),
• logički spojiti ustrojstvene segmente koji se nadopunjuju i koji jedni bez drugih ne mogu funkcionalno funkcionirati (PN USKOK, USKOK, SSOPP, USPN, MORH, DUZZS, Lučka kapetanija, Pomorska policija, Obalna straža),
• smanjiti broj ustrojstvenih organizacija, tehničkih i ljudskih resursa, sukladno sigurnosnim pokazateljima (Policijske uprave, Centri SOA-e, SSKOK-a),
• razdvojiti one ujedinjene ustrojstvene elementa koji operativno ne idu zajedno - SOA-a, OA, POA, DUZZS (kritična infrastruktura i civilna zaštita),
• smanjiti broj ustrojstvenih organizacija i ljudi u centralnim ustrojstvenim jedinicama (kancelarije),
• značajno pojačati operativnu razinu ustrojstvenih jedinica koje direktno provode zakone i pružaju neposrednu sigurnost građanima (ulica),
• tehnički opremiti (s vozilima, komunikacijama, uredskom opremom) organizacijske jedinice koje neposredno građanima pružaju sigurnosti poput policijskih postaja ili regionalnih centara (SOA, SSKOK, ODO),
• podići razinu znanja i obrazovanosti u privatnoj zaštiti (kao neizostavni dio ukupne nacionalne sigurnosti), a posebice u segmentu menadžera poslovne sigurnosti, gdje imamo situaciju da ispod jedan posto njih ima adekvatno sigurnosno obrazovanje,
• provesti temeljnu rekonstrukciju sudbene vlasti na svim razinama (posebno tzv. Uskočkih sudova), čije je nefunkcioniranje rak rana hrvatskog društva.

Ovo je ogroman i mukotrpan posao koji iziskuje vrlo stručne i još odlučnije ljude, prije svega na strateškoj političkoj razini. To iziskuje na rukovodećoj operativnoj i taktičkoj razini ljude koji su tamo prije svega došli temeljem svojih kompeticija, a ne političkim postavljanjem, što nužno ne mora biti suprotstavljeno. Posla je puno, a vremena malo jer se rizici povećavaju, a prijetnje približavaju i Republici Hrvatskoj.

Biti spreman ili imati ovakav raštimani sigurnosni sustav, ogromna je razlika kada su u pitanju prijeteći rizici i mogućnost umanjivanja posljedica. Siguran sam da nećemo stalno biti "pošteđivani". Ipak, glede ovog posljednjeg ne bih volio biti u pravu.

Željko Cvrtila, mr. krim.