Nužna uspostava sustava prevencije u zaštiti zdravstvenog sustava RH

Svjedoci smo zadnjih dana sve učestalijim nasilnim incidentima u zdravstvenim ustanovama i kao strukovno udruženje industrije privatne zaštite najstrože osuđujemo napade bilo koje vrste na djelatnike u zdravstvu. Slučajevi koji su već eskalirali kao takvi odmah zahtijevaju i promptno djelovanje u svrhu daljnjih sprečavanja napada.

Hrvatski ceh zaštitara - strukovna zaštitarska komora daje potporu svim aktivnostima nadležnih državnih tijela i strukovnih organizacija u cilju podizanja razine sigurnosti i zaštite djelatnika u zdravstvu, pacijenata i imovine. Posebno naglašavamo važnost uspostave učinkovitog sustava prevencije ovakvih događaja te podizanja opće svijesti o važnosti zaštite djelatnika u zdravstvu, pacijenata i imovine kroz institucije i sve segmente društva.

Smatramo da će se uspostavom učinkovitog, prihvatljivog i izvedivog sustava prevencije i zaštite na svim razinama zdravstvenog sustava smanjiti opći problem nasilja u zdravstvu, jer nemojmo zaboraviti da je to sustav koji brine o svima nama kad nam je najpotrebnije.

Jedno od važnih dijelova budućeg sustava prevencije i zaštite činit će i komunikacija i edukacija između sve tri strane - djelatnika u zdravstvu, pacijenata i zaštitara.

Hrvatska industrija privatne sigurnosti i zaštite dio je preventivnog sustava sigurnosti i djeluje u okviru Zakonom propisanih ovlaštenja, standarda i uvjeta. Naše strukovno udruženje u cilju zaštite osoba, imovine, zaposlenika i korisnika usluga hrvatskog zdravstvenog sustava, spremno je dati strukovni doprinos u izradi učinkovitog, prihvatljivog i izvedivog sustava prevencije i zaštite.

Pogled s aspekta tehničke zaštite
Najefikasniji način zaštite osoblja bolnice je integralna zaštita, kombinacija tehničke i tjelesne zaštite. Tjelesna zaštita bez tehnike ne može adekvatno pokrivati sve prostore, a tehnika ne može riješiti incidentne situacije bez zaštitara.

Kod tehničke zaštite prvo svi spominju potrebu videonadzora. Videonadzor je svakako koristan jer ima više funkcija, ali neće u potpunosti spriječiti incidente. Prva svrha videonadzora je odvraćanje od počinjenja djela jer samim postojanjem kamera dio počinitelja odustaje od nauma. Druga svrha je brzi nadzor velikog broja prostora uz uvjet da netko gleda slike s kamera, a to bi trebao biti zaštitar koji na taj način može vidjeti gdje treba intervenirati pa jedan zaštitar može pokrivati veće područje.

A najčešće se videonadzor koristi u svrhu rekonstrukcije događaja i identifikaciju počinitelja iz video zapisa nakon događaja.

Sustav koji može efikasnije spriječiti incident je kontrola pristupa. Vrata koja vode na odjele bolnice, a naročito u dijelove gdje smije samo medicinsko osoblje i pacijenti u njihovoj pratnji trebali bi imati kontrolirani ulaz. Jednostavan sustav s čitačima kartica i elektrobravama na vratima spriječit će nekontrolirano kretanje, a s interfonom se može selektivno puštati posjetitelje.

Primjerice, hitna služba koja ima najveći rizik incidenata trebala bi biti organizirana tako da ulaz pacijenata i njihove pratnje iz čekaonice prema prostorima za preglede nije moguć bez kartice uz dodatno odvajanje kontrolom pristupa prostora za pregled i liječenje težih pacijenata. Ulaz osoblja hitne pomoći koji dovoze teže pacijente trebao bi biti odvojen od ulaza u čekaonicu. Osoblje koji radi na prijemu u čekaonici treba biti odvojeno staklom od pacijenata, s mogućnosti da u slučaju incidenata pritiskom na panik tipku pozovu zaštitara.

Osoblje na najugroženijim radnim mjestima može imati i bežična panik tipkala sa sobom pa jedan zaštitar može uz pomoć tehnike nadzirati veliki prostor i intervenirati na vrijeme.

Pogled s aspekta tjelesne zaštite
Do sada se u praksi pokazalo da su incidentne situacije koje su se dešavale unutar poznatog “desetominutnog intervala” od izbijanja ekscesa, u velikom broju slučajeva mogli riješiti samo zaštitari na lokaciji ili bar spriječiti eskalaciju do dolaska policijskih službenika.

Prema dosadašnjim pokazateljima većina slučajeva su takozvani “ponavljači kaznenih djela”, a umreženi zapisi svih bolnica o već evidentiranim problematičnim osobama dala bi prednost medicinskom osoblju u izbjegavanju mogućeg neželjenog scenarija.

Naglašavamo “zaštitari” jer smatramo da bi trebala biti obavezna praksa svih bolnica ili kritičnijih objekata koji imaju veću stupnjevitost kaznenih dijela, da pri interventnom djelovanju obavezno trebaju biti minimalno dvojica zaštitara kako bi što kvalitetnije mogli odgovoriti na postavljeni izazov.

Također i jedna od mogućih opcija koja se često koristi i u zapadnim zemljama su i sigurnosne sobe koje bi služile za prihvat rizičnih osoba, a time bi iste bile automatski odvojene od medicinskog osoblja tj. mogli bi se spriječiti mogući nenadani napadi na osoblje i ostale pacijente.

I na kraju još jednom spomenimo ograničeni spektar ovlasti zaštitara pri ekstremnim situacijama ili pri štićenju kritičnih objekata tj. njihovog osoblja. Kod najekstremnijih slučajeva trebalo bi razmotriti i opciju dopuštanja korištenja i drugih sredstava za obranu.