Konferenciju o sigurnosti gradova 2009. zaključili smo okruglim stolom o uvijek aktualnoj temi. O „prevenciji nasilja na stadionima“ često se govori, no čini se da se stanje ne mijenja. Zato je Vlada ovoga proljeća donijela izmjene i dopune Zakona o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima
Zabilježio: A. K. Buterin
Okrugli stol bio je pravo mjesto da svi koji su radili na zakonskim izmjenama javnosti objasne svrhu tih promjena te koliko će one pridonijeti općoj sigurnosti u gradovima. Uvodnu riječ o zakonodavnom procesu dobila je Renata Orlić, savjetnica potpredsjednice Vlade Đurđe Adlešić, a nakon nje govorili su i načelnik Uprave policije Zoran Ničeno, sociolog Dražen Lalić te predsjednik koordinacije hrvatskih udruga navijača Tomislav Bauer.
ORLIĆ: Potpredsjednica Vlade Adlešić, kao inicijator donošenja tih izmjena, ali i kao Vladina koordinatorica, održala je mnoštvo sastanaka, od kojih su neki pretvoreni u širu javnu raspravu. Na njima su bili svi sudionici izmjena – MUP, Min. pravosuđa, predstavnici udruga navijača, Grada Zagreba, HNS-a, eminentni stručnjaci i sociolozi… Vidjeli smo da imamo dvije krajnosti – s jedne strane huligani narušavaju ugled RH u nas i svijetu, a s druge, na SP-u u rukometu vidjeli smo što je navijanje. Svjetski su mediji izvještavali o „hrvatskim navijačima kao najboljima na svijetu“. Takvo navijanje nama treba, a to žele i sportaši i navijači. Upravo to mi i želimo postići ovim izmjenama i dopunama. Nažalost, kritičari se već žale na nove, represivne mjere, no Zakon je napisan tako da ponudi tražene rezultate i da doista bude primjenjiv u stvarnosti, ne na navijače, nego na huligane! Najvažnije je da Vlada ima potporu navijača jer je njena dužnost jamčiti i osigurati sigurnost na svim sportskim priredbama. Neke su izmjene izazvale mnogo polemika: - konzumiranje alkohola definirano je kao protupravno ponašanje za vrijeme dolaska i odlaska s natjecanja, a protupravnim ponašanjem smatra se alkoholiziranost s više od 0,8 grama po kg alkohola u krvi; maskiranje lica postaje protupravno ponašanje samo ako je ostvareno uz neki drugi oblik protupravnog ponašanja; ovlasti policije primjenjuju se na osobe koje idu na natjecanje, čime se izbjegava mogućnost sankcioniranja osoba koje imaju navijačka obilježja, ali ne idu na natjecanje; policija ima ovlast od službenih osoba zatražiti privremeni ili trajni prekid natjecanja ako prijeti opasnost za sigurnost gledatelja ili natjecatelja – time se htjela naglasiti razlika u ovlasti policije kad je riječ o prijetnji nasiljem od situacija kad je došlo do protupravnog ponašanja gledatelja, ali nema opasnosti za njihovu i sigurnost natjecatelja; preciznije su definirani uvjeti za obavljanje poslova redara; propisana je obveza postavljanja uređaja za kontrolu i brojanje ulaznica na ulazima u športske objekte – s obzirom da to traži neko vrijeme i novčana ulaganja, dan je rok za prilagodbu od godine dana; pooštrene su zatvorske i novčane kazne za protupravno ponašanje...
BAUER: Moram pohvaliti dosadašnju suradnju s Vladom i nadam se da će se suradnja nastaviti. Nažalost, od 2003. do danas još nijednom nije proveden dio Zakona koji se tiče odgovornosti organizatora natjecanja i lokalnih vlasti koje upravljaju stadionima. Najveći udarac huliganizmu država će zadati kad sredi loše stanje u hrvatskom nogometu, što se posebice odnosi na čelnike nekih klubova, ali i na loše uvjete na mnogim stadionima. Mi smo prvim koracima zadovoljni, no na tome se ne smije stati.
NIČENO: Zbog sinergije kojom smo svi uskladili stavove, ponosan sam na ove izmjene jer je novi zakon mnogo primjenjiviji u praksi. Apsolutno je točno da Zakon nije protiv navijača, nego baš za njih. U izmjene se išlo zbog dva ključna pitanja: odgovornosti organizatora te uloge navijača i navijačkih skupina. Uzmimo konkretan primjer – nedavni derbi Hajduk-Dinamo u Splitu. Policija tjedan prije drži čitav stadion pod nadzorom, napravi dva pirotehnička pregleda i nađe 220 baklji koje su tih dana ukradene s raznih brodica po Splitu. Bilo je tamo i 50 topovskih udara, dimnih bombi… sve skriveno posvuda po Poljudu. Dan prije utakmice policija zaštitarskoj službi predaje „čist“ stadion, bez tih 220 baklji. Nakon te predaje u stadion je, po našim spoznajama, uneseno još oko 55 baklji koje su na utakmici zapaljene i bačene u teren.
Zbog propusta organizatora prema takvoj zaštitarskoj službi, PU splitsko-dalmatinska prijavila je NK Hajduk. Postavlja se, dakle, pitanje čemu sve to, čemu angažman od 1,6 milijuna kuna koliko je koštalo osiguranje? Čemu stalno podilaženje navijačima, jer će se jednom zbilja dogoditi da neka utakmica bude prekinuta i registrirana u korist protivnika? U Andori smo opet bili svjedoci divljaštva. Mislim da trebamo jednu drakonsku kaznu pa da napokon razjasnimo neke stvari. Zar nije čudno da inkriminaciju baklji potiče samo policija? Samo mi govorimo da to ne valja, da je uporaba pirotehnike loša i nezakonita. A klubovi u priopćenjima za javnost ističu da su ti navijači stvorili „fantastičan dekor“, „atmosferu za pamćenje“… Oni, dakle, podgrijavaju atmosferu i smatraju baklje i petarde korisnima. Za ilustraciju službeni stav uprave jednog drugoligaškog kluba: „Mrlju na derbi bacilo je neprimjereno ponašanje policije koja nije osjetila bilo derbija i pustila da se navijači pobjedničke momčadi raduju, već je slijepo provodila odredbe Zakona o navijačima koji zabranjuje uporabu pirotehnike. Kao klub koji radi s navijačima, oštro osuđujemo takvo ponašanje policije, ma koliko ono bilo u skladu sa zakonom!“ Ispada da policija sprječava ljude da se raduju i vesele. Ako je tako, pozivam cijelu sportsku javnost da hitno provedemo izmjene Zakona i da baklje legaliziramo kao normalno sredstvo radovanja. Mi protiv tog problema možemo ići samo represijom, i to redovito činimo, no nažalost, represijom ga policija nikad neće sama riješiti. Naš je trud uzaludan bez suradnje s organizatorima.
LALIĆ: Kao čovjek koji 20 godina prati i analizira navijačke skupine, čak sam doktorirao na temu nasilja nogometnih navijača i proveo puno vremena s Torcidom. U svezi odnosa društva i nasilja ekstremnih navijača, mogu reći da su policajci najrazumniji i najkoordiniraniji akter tih zbivanja, što je i logično jer su prvi na liniji bojišnice. No, moje su teze sljedeće. Prvo, nasilje ekstremnih nogometnih navijača nije najveći društveni problem u RH. Koliko god novinari o tome pisali, istraživanja kažu da je to nasilje, među svim oblicima nasilja, tek 8. ili 9. problem. Najveći su društveni problem nezaposlenost, korupcija i kriminal. Drugo – ekstremni nogometni navijači nisu državni neprijatelj br. 1. Za mene oni nisu ni neprijatelj br. 111! Oni koji najviše štete ovoj zemlji, njezinu napretku, ugledu u svijetu i općem dobru, su organizirani kriminalci, dileri droge u odijelima, ratni profiteri i korumpirani političari, a nikako ne navijači. Nažalost, mediji predstavljaju da je navijačko nasilje najveći društveni problem. Pogledajte samo koliko se piše o navijačima, a koliko o organiziranom kriminalu.
Što se fizičkog nasilja tiče, prema teorijama u sociologiji imamo simbolično i stvarno nasilje. Simbolično nije usmjereno na ubijanje i ozljeđivanje suparnika. Dosad u Hrvatskoj, još od 60-ih godina pa do danas, u sukobima navijača nije poginuo nijedan navijač! To je moja glavna rečenica ovdje. Ubijali su Srbi Hrvate, katolici pravoslavce, homoseksualci i heteroseksualci, južnjaci i sjevernjaci, žene i muževi, ljubavnice i ljubavnici... ali nikad nijedan navijač nije ubio drugog navijača! Je li vam to čudno? U pet godina 325 ozlijeđenih. S obzirom na okupljene gomile, zar je to baš tako velik broj!? Predimenzioniramo li mi možda ovaj problem? Jasno, ne treba ga ni umanjivati, no spoznajmo ga realno.
ORLIĆ: Definitivno ne treba čekati da padne prva žrtva. Zato je Vlada i krenula u donošenje novog zakona.
NIČENO: Slažem se s većinom tvrdnji g. Lalića. Ali uopćavanje problema ne doprinosi njegovu rješavanju. Stavljanje navijačkog nasilja u širi, politički kontekst možda je točno, ali se svakako slažem s kritikom uloge medija. Kad pogledate strane utakmice, tv-kamere ne zumiraju baklje i navijače koji se tuku. Za razliku od stranih medija koji ne reklamiraju nasilje i incidente, naši snimaju sve, čime izravno potiču druge da to čine dalje jer će „biti viđeni“.
BAUER: U priči o navijačkom nasilju, često se plasira teza da su Englezi to riješili represijom. Engleski zakon o navijačima, tzv. Football act, donesen je 1989., a izravan povod bila je tragedija na Gillsboroughu s 96 mrtvih. Taj zakon ne odnosi se samo na navijače, nego i općenito na sigurnost na stadionima i organizaciju utakmica, jer tragediju nije izazvalo huliganstvo, već pogreška organizatora i policije. Bila je to uvjerljivo najveća nesreća u Europi, s kojom huligani nisu imali veze. To je, dakle, bio povod za borbu za bolje, humanije stadione koji će biti bitno sigurniji i za gledatelje i za sportaše.
(Nastavak u idućem broju)