Izdavanje putovnica druge generacije počelo je 1. srpnja ove godine, a tim je projektom Hrvatska u svijetu prepoznata kao lider u implementaciji pametnih putovnica unutar arhitekture napredne granične sigurnosti
Od mogućnosti prepoznavanja do mogućnosti verifikacije pojedine strane zemlje, Hrvatska je vodeća u glatkoj implementaciji inteligentne, učinkovite arhitekture elektronske putovnice", tvrdi Bill Conner, predsjednik američke kompanije Entrust, "što joj omogućuje kontinuirano usklađivanje sa sve zahtjevnijim vladinim standardima, no što je najvažnije, fokusiranje na primarni cilj – sigurnost građana i državne granice"
Od 1. srpnja ove godine AKD u Zagrebu proizvode se biometrijske putovnice druge generacije za sve državljane RH. Agencija za komercijalnu djelatnost isporučila je prve količine biometrijskih putovnica koje u svojoj strukturi sadrže beskontaktni čip. No, za razliku od putovnica prve generacije, naše nove putovnice unutar čipa imaju integrirane i otiske prstiju te još neke dodatne autentifikacijske mehanizme koji te otiske prstiju štite od neovlaštena pristupa.
"Projekt je rađen u suradnji s MUP-om i MVPEI-om, osnovana je bila radna skupina s definiranim zadacima, što znači da nije bilo sistem-integratora koji bi čitav projekt držao pod kontrolom, već je projekt tako koncipiran da je svatko od uključenih obavljao svoj dio posla", objasnila nam je Željka Stražnicky, koordinatorica projekta u AKD-u, dok je voditelj cijeloga projekta direktor proizvodnje Blaž Sviličić.
Čitava arhitektura napredne granične sigurnosti funkcionira tako da AKD, pri izdavanju putovnice, određene podatke koji su na samom čipu, digitalno potpisuje. AKD-u je, naime, certifikacijsko tijelo, tj. MUP, dodijelilo certifikat. Ono s privatnim ključem tog certifikata, potpisuje podatke i tako jamči autentičnost i povjerljivost integriranih podataka. Kod dolaska osobe na granični prijelaz, najprije se obavlja osnovna kontrola pristupa, što znači da putovnicu treba nasloniti na čitač pri čemu se optički čita strojno čitljiva zona (alfanumerički niz na stranici putovnice s podacima. "Smisao je postupka da se iz te zone deriviraju ključevi pomoću kojih se pristupa čipu. Tako se sprječava da netko daljinski, s nekim neovlaštenim čitačem, upadne u podatke. To je prvi stupanj provjere", dodaje Stražnicky.
Slijedi čitav niz autentifikacijskih mehanizama. Drugi je stupanj provjera AKD-ova digitalnog potpisa, jer se u inspekcijskim uređajima mora nalaziti certifikat glavnog certifikacijskog tijela. Dakle, provjerava se je li digitalni potpis valjan. Treći stupanj kontrole podrazumijeva širu kontrolu pristupa koja uključuje autentifikaciju čitača prema čipu i autentifikaciju čipa prema čitaču. Tek po završetku te dvostruke autentifikacije, čip može pristupiti otiscima prstiju unutar čipa.
Zamišljeno je da u budućnosti osoba koja dođe na granični prijelaz ostavi svoj otisak prsta koji će se automatski usporediti s otiskom unutar čipa. To bi zapravo trebalo biti dovoljno za identifikaciju osobe, tj. za potvrdu nečijeg identiteta. No, naša sugovornica upozorava da danas još ne postoji specifikacija međunarodnog standardizacijskog tijela o tome koji se algoritmi trebaju koristiti pri usporedbi otisaka prstiju, odnosno ne postoji obveza da se tako nešto implementira na graničnim prijelazima.
"Čitava je priča prekomplicirana i preopširna da bi se mogla provesti u samo dvije godine i to u čitavom svijetu. Zato se proces obavlja postupno, u stadijima, kako bi se državama dalo dovoljno vremena da proceduru vode korak po korak, a svaki je stadij preduvjet za početak novog stadija", dodaje Stražnicky.
Inače, biometrijske putovnice druge generacije prva je počela izdavati Njemačka, a trenutačno se za to pripremaju i ostale države Europske unije. Kao država kandidatkinja za članstvo u EU-u, Hrvatska je adaptirala postojeću putovnicu prema zahtjevima zakonske regulative br. 2252/2004. i to do postavljenog roka 30. lipnja ove godne, čime se ponosno svrstala među tek nekoliko država svijeta koje su u tome uspjele! (T. B.)