Nikola Plečko, alias Nik Titanik, jedan je od mlađahnih domaćih karikaturista koji polako, ali sigurno preuzimaju štafetnu palicu iz ruku svojih uglednih kolega kao što su Oto Reisinger i Srećko Puntarić. Želeći provjeriti je li mu jezik jednako oštar kao i olovka kojom u dnevnim novinama i na webu secira društvenu zbilju, pritisnuli smo ga o zid pa je propjevao k'o grlica.
Antun Krešimir Buterin
Od čega se sve moraju štititi poznati karikaturisti?
To pitajte Reisingera ili Puntarića. Ili ste pod "poznati" mislili na mene? Haha, još puno "žganaca" moram nacrtati kako bih postao poznat i doživio da uspaljene obožavateljice (i poneki obožavatelj) vrište kad prođem gradom i bacaju mi gaćice na glavu. E tad ću se imati od čega štititi i tada ću razmisliti o angažiranju gorile poput Modnog mačka il' kak' se već zove. Mačak, ne gorila.
Imate li životno osiguranje, ili ste samo osigurali ruke, kao rukometaši i ukrajinske masažerke?
Činjenica je da kad jednom godišnje plaćam osiguranje za auto uvijek pitam svog agenta osiguranja jesu li uveli i mogućnost osiguranja pojedinih dijelova tijela? Budući da na tijelu najviše koristim desnu ruku (za crtanje, hej!), htio bih je osigurati. No, naše hrvatske osiguravajuće kuće nemaju takvih polica tako da i dalje nastavljam živjeti rizično.
Je li teže braniti se od zlonamjerne kritike ili od bijesne žene/ljubavnice/majke/kćeri?
Svi koji me prate već duže godina znaju da se sve moje karikature objavljene na webu mogu komentirati jer mi je kao autoru vrlo bitno mišljenje čitatelja, ma kakvo ono bilo. U desetak godina bilo je svega, od pohvala i savjeta što i kako crtati, konstruktivnih kritika pa do verbalnih "pljuvanja" vulgaris domesticus, uvreda mene kao osobe, a bila je i jedna prijetnja smrću. No da se vratim na pitanje: puno je lakše obraniti se od zlonamjerne kritike čitatelja zato jer se - za razliku od kritika koje upute navedene ženske osobe, mogućnost komentiranja karikatura uvijek i u svakom trenutku može isključiti.
Kako je sa zaštitom autorskih prava? Kako, recimo, spriječiti da karikaturist ukrade ideju kolegi i nacrta istu temu?
Često razne karikature raznih autora imaju sličnost u temi ili načinu crtanja. Iako ima namjernih krađa, najčešće se moždane vijuge tih autora, zadužene za smisao za humor, slože identično pa ispadnu dvije karikature koje na isti način obrađuju istu temu. U Hrvatskom društvu karikaturista često smo o tome raspravljali i zaključili da je karikaturističkom oku i mozgu lako odrediti krađu ili podudaranje.
Je li vas ikad bilo strah za vlastitu sigurnost, s obzirom na reakcije portretiranih?
Uh, koliko znam nitko se nikad nije osobno naljutio do te razine da bi mi prijetio, iako je bilo slučajeva kad mi je posredno, preko redakcije, slana poruka da moja obrada neke teme baš nije u redu. Najupečatljiviji slučaj zbio se nedavno s jednom velikom korporacijom koja je zbog potpuno krivo shvaćene karikature htjela prekinuti oglašavanje u novinama za koje radim. Nakon nekoliko dana bura se smirila i sve je okončano isprikom u novinama.
Vicevi o policajcima stari su koliko i policija. Koliko su često policajci junaci vaših karikatura?
Hehehe, Mile Pendrek je stvoren za ismijavanje, zar ne? Cijenim policajce i njihov posao, ali ima li smiješnije i podatnije za karikiranje od činjenice da neki od njih toliko ozbiljno shvaćaju svoju uniformu, iako su do jučer hodali u opancima.
Imate li omiljeni vic o policiji? Ili o zaštitarima, ako takvi uopće postoje?
Ima taj prastari evergreen vic koji sam čuo prije oko 20 godina. Najbolji je valjda zato što objedinjuje način razmišljanja policajaca koje upravo spomenuh. Nakon dugogodišnje obuke izašao policajac prvi put na teren i sad, kao, hoda gradom. Tipična scena: kapa stoji nakrivo, vrti pendrek... Treba reći da je uz ostale policijske vještine naučio i raspored svih ulica po Zagrebu. Nailazi bakica i pita: "Gospon, možete mi reći gdje je Trg bana Jelačića?". Na to će policajac: "Eh, ajd pitaj nešto teže!" Što se tiče karikatura, omiljena mi je ona kad je policija pokazala foto-robot ubojice Ive Pukanića. Lik na crtežu bio je isti Nik Praskaton, lik iz crtića.
Čega se najviše bojite? I što sve činite u svakodnevici da biste vi i obitelji bili sigurni?
Istina, iako si utvaram da živimo u mirnom susjedstvu, nedavno smo kuću u potpunosti ogradili ogradama. Dosad su po posjedu znali gaziti samo psi lutalice i susjedine kokoši, ali pusti ti to. Bolje spriječiti nego doći u situaciju da zovem policiju nakon provale i da mi onda onda dođe policajac koji je pročitao ovaj intervju. Potrebu za alarmom i psom nemam jer sam konstantno za radnim stolom i uz prozor koji gleda prema svim smjerovima iz kojih može naići mrski neprijatelj, tj. lopov.
Kako biste se branili da vas napadne neki nezadovoljnik - imate li sa sobom spremnu našiljenu olovku? Visoki C u grlu? Možda suzavac, il bar suzu u oku?
Ulažem dosta u tenisice kako bih mogao bježat'.