Čelni čovjek jedne od dviju najvećih hrvatskih zaštitarskih kuća u razgovoru za "Zaštitu" otkriva da mnogo očekuje od potpisanog kolektivnog ugovora, da se ne boji konkurencije i inozemstva, te najavljuje zapošljavanje 220 do 300 novih zaštitara
(Boris Jagačić)
Zbog financijske krize koja nije zaobišla ni Hrvatsku sve je više najava smanjenja troškova i otpuštanja radnika, a neke su tvrtke, poput Plive primjerice, već počele smanjivati broj zaposlenih. U takvoj je situaciji svakako zanimljivo kad neka tvrtka objavi potrebu za zapošljavanjem novih 200 do 300 radnika. Optimistične vijesti stižu iz AKD Zaštite koja je sa svojih 1300 zaposlenih u Zagrebu, Splitu, Osijeku, Rijeci, Sisku, Zadru i Dubrovniku, po veličini druga zaštitarska tvrtka u Hrvatskoj. O novom zapošljavanju i prošloj poslovnoj godini, ali i predviđanjima za ovu, razgovarali smo s direktorom AKD Zaštite Nevenom Martićem.
Godinu 2008. obilježili su "bijeli štrajk" zaštitara te kraj iscrpljujućih pregovora sindikata i poslodavaca potpisivanjem kolektivnog ugovora. Možemo li je stoga ocijeniti kao prekretnu godinu za zaštitarstvo?
Prošla je godina bila samo završnica aktivnosti procesa pregovora između sindikata i poslodavaca koja je rezultirala potpisivanjem kolektivnog ugovora. Naime, već duže vrijeme, negdje od kraja 90-ih, zaštitarstvo bilježi stagnaciju i realan pad cijena usluga, što je zaustavilo proces povećanja standarda radnika u zaštitarstvu. Još 1999. zaštitar je imao gotovo prosječnu hrvatsku plaću, a 2009. plaća je tek nešto iznad minimalne plaće za srednju stručnu spremu. Zaštitarstvo, dakle nije pratilo porast plaća u drugim sektorima, već je stagniralo.
Koji je razlog tome?
Česte izmjene Zakona o javnoj nabavi koje su kao najvažniji kriterij za dodjelu poslova isticale najnižu cijenu stvorile su plodno tlo za formiranje tržišta u kojem je bujala nelojalna konkurencija. Neizgrađeni kriteriji za ocjenu kvalitete usluga i realne mogućnosti plaćanja radnika mimo redovnih plaća omogućili su pojedinim poslodavcima da se natječu s vrlo niskim cijenama. Trgovačka društva koja su ulagala u svoj razvoj - stručnu izobrazbu i tehničko opremanje - stoga nisu mogla doći do izražaja i morala su se sve više prilagođavati diktatu tržišta, odnosno najnižoj cijeni usluge.
Smatrate li da će primjena KU-a napokon uvesti reda na tržištu?
U redovnom poslovanju svih zaštitarskih trgovačkih društava najveći su trošak plaće. Potpisivanjem KU-a utvrđeni su svi kriteriji koji bi trebali utjecati da minimalni troškovi radnika u svim društvima budu podjednaki. Ako kroz Ugovor uredimo to područje, onda će do izražaja doći mogućnost onoga koji je bolje organizacijski spreman i sposoban pružiti veću kvalitetu. Dok je netko uspijevao rješavati pitanja plaća radnika na druge načine, mimo zakonskih okvira, a ne kroz redovne plaće i doprinose, mogao se pojavljivati s nižom cijenom usluga. Bilo je i situacija gdje ukupan umnožak broja sati i cijene sata rada ponuđene na javnim nadmetanjima u produktu nisu davale ni iznos koji je zakonski zacrtan kao minimalna plaća, a ljudi su ipak radili...
Tržište svake godine raste za oko 10 posto, a trenutna je vrijednost tržišta oko 1,5 milijardi kuna. Međutim, naš je glavni limitirajući razvojni faktor nedostatak radnika za rad u zaštitarstvu
Ali tu su državne inspekcije morale odraditi svoj posao, zar ne?
Inspekcijske službe obavljale su svoj dio poslova, ali im je područje rada vrlo široko. Iz razgovora s kolegama saznao sam da čak postoje zaštitarska trgovačka društva s registriranom adresom, no kad inspektori dođu na adresu, tamo nema nikoga pa se nema što ni kontrolirati. Zato razumijem i njihove probleme jer tu je i njihova nedovoljna kadrovska ekipiranost. Ipak, mislim da će se sada, kroz KU, kod radnika stvoriti osjećaj koliko zapravo vrijedi njihov rad pa će i sami od poslodavca koji ne poštuje odredbe Ugovora prelaziti onima koji ih poštuju. S druge strane, radnici će sindikatima i inspekcijskim službama ukazivati na one koji se ne pridržavaju kolektivnog ugovora.
Kako će se, po vašim procjenama, razvijati zaštitarsko tržište u 2009.?
Sve zaštitarske kuće ostvaruju prihod prodajom usluga – tjelesne i tehničke zaštite ili pratnje prijevoza novca. Razvoj tržišta ovisit će upravo o tome koliko prostora ostane u dobiti za ulaganje u trgovačko društvo. Tržište objektivno raste za oko 10 posto svake godine. Trenutna je vrijednost tržišta 1,4 do 1,5 milijardi kuna. No u ovom je trenutku limitirajući razvojni faktor nedostatak radnika za rad u zaštitarstvu. Trend stagnacije plaća, kao rezultat stagnacije cijena, doveo je do toga da atraktivnost zaštitarstva više nije na razini iz 90-ih godina. Ljudi imaju druga zvanja, pronalaze se u drugim djelatnostima i u poziciji smo da moramo ozbiljno postaviti pitanje kako dalje razvijati zaštitarsko tržište, odnosno kako kroz povećanje cijena usluga stvoriti prilike da radnici povećaju svoj standard i prepoznaju sebe kao zaštitare s dugoročnom vizijom razvoja u toj djelatnosti.
Kako riješiti nedostatak ljudstva? Rekli ste da ste spremni zaposliti i osobe s nižom stručnom spremom.
Zakon o privatnoj zaštiti ima određena ograničenja koja su se odrazila na trgovačka društva. Propisano nam je da možemo zaposliti samo zdravstveno sposobne osobe koje imaju najmanje srednju stručnu spremu i ispunjavaju sigurnosne zahtjeve da mogu raditi kao zaštitari (da nemaju kriminalnu prošlost op.a.). Dakako, zdravstvena i sigurnosna podobnost neupitne su kategorije na kojima se mora ustrajati. To je razina ispod koje se ne može ići. Ali stručna je sprema nešto što se može i naknadno nadograditi. U razgovorima s MUP-om i Hrvatskim zavodom za zapošljavanje konstatirali smo da ima oko 70.000 nezaposlenih osoba s nižom stručnom spremom. U AKD Zaštiti postoji interes za zapošljavanjem i tih ljudi, samo što bi kroz izmjene Zakona o privatnoj zaštiti ljudima s NSS-om trebalo otvoriti prostor i omogućiti im zapošljavanje u djelatnosti na poslovima primjerenim njihovoj spremi. Ili da im se, ako rade na zaštitarskim poslovima, rad omogući uz uvjet da u nekom vremenu steknu SSS. I kod drugih zaštitarskih tvrtki zacijelo postoji interes da ih se prekvalificira uz financiranje daljnje stručne izobrazbe u smjeru zaštitarske djelatnosti. Ako u tom procesu dobijemo potporu HZZ-a, uz novac za prekvalifikaciju, onda će nam proces sigurno biti lakše provesti. No mislim da i sami imamo snage za to. Vjerujem da svi koji ozbiljno razmišljaju o zaštitarskom tržištu shvaćaju tržište radne snage kao nešto na što se mora početi utjecati da bismo ga mijenjali u korist razvoja djelatnosti.
Za koliko bi se radnika kod vas još našlo mjesta?
AKD Zaštita može zaposliti još 220 do 300 radnika, dok na ukupnom zaštitarskom tržištu u Hrvatskoj nedostaje 2000 do 3000 radnika. Moramo uzeti u obzir da godišnji rast tržišta od 10 posto znači oko 300 novozaposlenih u djelatnosti.
Koliko bi vremena trebalo da se ti ljudi osposobe?
Svima zainteresiranima za rad u AKD Zaštiti plaćamo stručno osposobljavanje jer svjesni smo da ljudi koji žele raditi u zaštitarskoj djelatnosti nemaju novac. Negdje oko 3550 do 4000 kuna treba uložiti kako bi se dobila licenca i onda s ljudima sklapamo predugovore o radu. Proces osposobljavanja može se odraditi u tridesetak dana - 50 sati redovne nastave plus liječnički pregledi, ali malo duže traje proces utvrđivanja nečije dostojnosti da obavlja zaštitarsku djelatnost, što ovisi i o opterećenosti policijskih resursa, mjestu prebivalištu i dostupnosti podataka, kao i eventualnoj potrebi za dodatnim razgovorima. Mi se trudimo taj period iskoristiti za osposobljavanje kandidata.
Hvalevrijedni su vaši napori glede zapošljavanja osoba s NSS-om, no zakonske izmjene nikad nisu jednostavne. Uostalom, bilo je i protivljenja toj ideji jer je želja povećati ugled i stručnost zaštitara, a ovo, navodno, ne ide tome u prilog...
Mislim da Zakon moramo definirati i mi kao poslodavci i država kao zakonodavac u interesu ljudi iz te djelatnosti. Ne vidimo nikakve nelegitimnosti u tim zahtjevima i u tome da se ljudi dodatno školuju. U tom smislu idemo čak u istom smjeru kao i država, jer se proklamira da hrvatski građani trebaju imati minimalno SSS. Tim bi se procesom ljudima koji u svom životnom vijeku iz nekog razloga nisu uspjeli steći SSS, omogućilo da se naknadno doškoluju uz rad. To je, u svakom slučaju, dobar smjer.
Vaša je tvrtka, uz Sokol-Marić, prva potpisala kolektivni ugovor sa sindikatima. U kojoj su mjeri dvije najveće zaštitarske tvrtke ponukale druge da krenu istim putem, a koliko je tome doprinio daljnji pritisak sindikata?
AKD Zaštita u pregovaračkom se procesu trudila da naši standardi budu prihvaćeni kao osnova KU-a, no to nisu mogla prihvatiti ostala trgovačka društva okupljena u Hrvatskoj udruzi poslodavaca, koja su sa socijalnim partnerima ispregovarala nešto niže cijene sata rada zaštitara. U procesu kolektivnog pregovaranja pokazao se širok raspon onoga što je netko plaćao radnicima. Oni koji su im isplaćivali manje plaće imali su niže cijene usluga i u trenutku pregovaranja nisu vidjeli prostor za povećanje materijalnih prava pa su pružali otpor svakom poboljšanju standarda radnika. Iz pregovaranja u HUP-u uzeta je jedna osnova, koja je za AKD Zaštitu i Sokol-Marić bila preniska, pa smo dogovorili nešto veće cijene sata baš zato da ne bude prevelike razlike između realnosti s obzirom na prihode i onoga što bi bilo određeno tim kolektivnim ugovorima. Htjeli smo dati i smjernicu za daljnji rast i razvoj zaštitarskog tržišta, u smjeru podizanja općeg standarda. Danas, recimo, kad dođete u bilo koji auto-servis, bez razmišljanja plaćate 200 kuna po satu rada, čak i kad se efektivno na nekom poslu odradi samo petnaestak minuta. Mi smo u zaštitarstvu ostali na tridesetak kuna po satu rada mada bi, objektivno, minimalna cijena sata rada u našem okruženju trebala iznositi oko osam eura. Što ćemo više tome težiti, to ćemo prije uspjeti uspostaviti kvalitetnije stanje na tržištu zaštitara.
U zapadnoj Europi zaštitarstvo u ukupnom BDP-u neke zemlje sudjeluje u prosjeku s 1 do 1,5 posto udjela, a u SAD-u s čak 2 posto. Kako je kod nas u Hrvatskoj?
Po broju zaposlenih zaštitarstvo ima 1,3 do 1,4 posto od ukupnog broja zaposlenih u RH te ostvaruje samo 0,21 do 0,22 posto ukupnog prihoda hrvatskoga gospodarstva. To govori o podcijenjenosti zaštitarstva kod nas. Zemlje koje su imale bližih kontakata s terorizmom i koje su trajno u žarišnim zonama, kao Izrael i SAD, u prosjeku ulažu više u zaštitu i sigurnost - do dva posto BDP-a.
S obzirom da ste državna tvrtka, kako doživljavate priče o privatizaciji?
I u zemljama EU-a postoje takva trgovačka društva koja su u vlasništvu države jer pitanje sigurnosti nije samo pitanje ponude i potražnje, već i mnogo širi pojam. U Francuskoj postoje Secfra i druga društva koja čuvaju vitalna državna postrojenja, npr. nuklearne elektrane. Predstavnicima privatne zaštite u EU važno je da trgovačko društvo, bez obzira u čijem je vlasništvu, funkcionira po tržišnom principu. To znači da se ne oslanja na proračunska sredstva niti ostvaruje prihode mimo svoga osnovnog poslovanja. Jasno da svaki proces zdrave privatizacije koji razvija neko trgovačko društvo, dovodi do povećanja ukupnog kapitala i udjela na tržištu, do boljeg statusa radnika i većeg profita u interesu svih uključenih u proces. No kroz priče o našoj privatizaciji nama se godinama pokušavao narušiti ugled jer se proces privatizacije htjelo poistovjetiti s raspadom tvrtke. Kad su krenule priče o našoj privatizaciji, svatko je počeo razmišljati što će se s nama dogoditi i upitao se vrijedi li s nama uopće raditi.
Koji su vaši najveći partneri?
AKD Zaštita trenutno ima ugovore s oko 300 partnera i svi su nam jednako važni po opsegu poslova. Naš je najveći partner PBZ, ali ni ostali ne zaostaju u ukupnom prihodu koji kod njih ostvarujemo.
Konkurencija vas je ponekad znala optuživati za "monopol" na neke poslove. Kako biste komentirali te njihove tvrdnje?
Često puta oni koji potegnu to pitanje ni ne razumiju značenje riječi monopol niti su pročitali propise. Mi bismo trebali na tom poslu ostvarivati više od 60 milijuna kuna, a nijedan poslovni partner kod nas nema udio od 60 milijuna kuna da bi to uopće dobilo okvire nekog monopola na našem tržištu. I sami vidite da u Hrvatskoj postoji jaka konkurencija s 300 trgovačkih društava, od kojih su dva velika, tako da smo daleko od bilo kakve monopolističke pozicije.
AKD Zaštita je dokazala da i državna tvrtka može opstati, unatoč toj nesmiljenoj konkurenciji. Kako vam je to uspjelo kroz sve ove godine?
Ulaganje u tehničko opremanje i stručnu izobrazbu omogućilo nam je da postanemo vodeći u sektoru. Onaj tko ozbiljno razmišlja o svojoj sigurnosti znao je prepoznati naše napore za podizanjem standarda zaštitarstva. AKD Zaštita je među prvim zaštitarskim društvima uvela ISO standard 9001 s kojim smo se fokusirali na kvalitetu usluga. Izgradili smo sustav praćenja zahtjeva naših korisnika kako bismo se što više približili njihovim zahtjevima. Kroz ankete provjeravamo njihovo zadovoljstvo obavljenim uslugama i temeljem upitnika radimo korekcije u radu i stručnoj edukaciji naših ljudi.
U kontekstu skorog ulaska Hrvatske u Europsku uniju, bojite li se do-laska stranih zaštitarskih društava?
U zaštitarskoj djelatnosti u Europi postoje 2-3 velika internacionalna društva s po 500.000 zaposlenih. Ti su se sustavi na našem tržištu dosad sporadično pojavljivali kroz pokušaje ulaska u neka naša društva, no mislim da po profesionalnosti naša društva mogu parirati bilo kojoj inozemnoj zaštitarskoj tvrtki. Osobno sam se uvjerio da se na Zapadu ne radi ništa drukčije, jedino što su negdje - zbog snažnijeg priljeva novca – veće mogućnosti za tehničko opremanje. Veliki sustavi kotiraju na međunarodnim burzama. Vlasnici njihovih dionica imaju očekivanja u dividendama koja im treba isplatiti i onda imaju planiran rast od oko 10-15 posto koliko bi oni tijekom godine trebali povećati svoj kapital. Jedno društvo od 400.000 zaposlenih, ako očekuje rast od 10 posto, treba ostvariti novih 40.000 radnih mjesta. To se neće dogoditi tako da netko dođe u Zagreb, tu osnuje svoj ured i počne se baviti zaštitarskom djelatnošću jer će mu trebati 10 godina da naraste na 1000 zaposlenih. Dakle, kada oni planiraju širenje i okrupnjavanje, razmišljaju o kupnji i ulaganju u postojeća društva. To je jedini način. Svatko tko želi ući na hrvatsko tržište sigurno planira i ulagati u zaštitarstvo, a onaj tko će ulagati razmišljat će o daljnjem razvoju i to je onda pitanje tržišne ekonomije i privatizacije. To je kontinuirani proces koji se odvija u cijeloj Europi i u dijelu svijeta koji tržišno funkcionira.