Zaštitari i čuvari moraju primjenjivati načelo temeljitosti u radu, što znači da sve relevantno za službu što otkriju i pronađu mora biti precizno opisano i dokumentirano
[ prof. Duško Modly ]
Zaštitari i čuvari u svom poslu trebaju biti upoznati s određenim zakonitostima ove profesije. Podsjećamo na neke od njih. Za pravilno funkcioniranje zaštitarsko-čuvarske službe opasno je kada se zaštitari i čuvari nalaze u procjepu zbog dobivanja zadataka koji prelaze njihovu klasičnu ulogu, ako to istovremeno ne prate kadrovski i materijalno-financijski uvjeti rada. Opisivanje relevantnih činjenica u zaštitarskom poslu mora biti objektivno, a to pak ovisi o onome tko vrši opisivanje i onome što se opisuje. Zaštitari i čuvari su dužni relevantne činjenice opisati potpuno u smislu da promatrani objekti, pojave i procesi trebaju biti zahvaćeni u cjelini, a opisi utvrđenih činjenica moraju biti precizni. Službena dokumentacija (izvješća, zabilješke i sl.) ne smiju biti prekratka, previše sažeta (štura) i sadržajno prazna, ne smiju površno, neadekvatno ili nepotpuno opisivati ono što su u službi zapazili. Kod opisivanja zapaženog i poduzetih mjera i radnji ne smiju koristiti neprecizne ili neodređene izraze kao što su naprijed, pozadi, u blizini, okolo, oko sto koraka i slično. Uobičajena opservacija i bilježenje činjenica nisu dovoljni kada se informacije ne povezuju s događajem koji je objekt interesa. Procesi odvajanja irelevantnih od relevantnih činjenica i njihovo međusobno povezivanje trebaju biti adekvatni, a saznanja do kojih su došli treba registrirati kronološkim redom. Dužni su i osmisliti poredak radnji i mjera koje moraju poduzeti.
Zaštitna oprema
U svom radu zaštitari i čuvari trebaju biti dovoljno podozrivi (skeptični), odnosno dozirano radoznali, te biti spremni odrediti validnost argumenata i zaključaka. Kada se eventualno javlja podkapacitiranost stvaralačkih sposobnosti, to postaje ograničavajući čimbenik u pravilnoj spoznaji prispjelih informacija. Obavljanju zaštitarsko-čuvarskih poslova trebaju pristupati smireno i staloženo, vladati svojim osjećajima bez obzira o kakvim događajima je riječ i ne smiju polaziti od postavke da ono što se ne uočava ne postoji. Dojmovi, osobito prvi, ne smiju biti pod utjecajem predrasuda.
Zaštitari i čuvari dužni su relevantne činjenice opisati potpuno i precizmo. Ne smiju pritom koristiti neprecizne ili neodređene izraze kao to su naprijed, pozadi, u blizini, oko sto koraka i slično
Pri izvršavanju povjerenih zadataka zaštitari i čuvari ne smiju donositi previše kategoričkih zaključaka. Također trebaju biti svjesni da nema povratka kada se nešto učini ili ne učini.
U zaštitarskom poslu, zaposleni su dužni adekvatno koristiti zaštitnu opremu kada je to nužno, trebaju uložiti dovoljno napora kada rade u timu s drugim aktivnim sudionicima. U komunikaciji između aktivnih sudionika u zaštitarsko-čuvarskom poslu ne smije biti previše laičkih i šatrovačkih izraza koji nisu poznati pravosudnim i drugim ovlaštenim službenim osobama koje koriste službene dokumente zaštitara i čuvara. U svom radu zaštitari trebaju primjenjivati zakon novog komuniciranja koji glasi: “Reci što više, u što kraćem roku”. Kada je riječ o zaštitarskim zadacima, pristup treba biti sintetizirajući, kreativan i discipliniran, a zaštitari stalno moraju voditi računa o komponentama načela razmjernosti - prikladnosti radnji i mjera, potrebitosti tzv. minimuma intervencije, razmjernosti, načelu najmanjeg kršenja prava od više mogućih adekvatnih mjera, načelu izbjegavanja nerazmjerne štete i vremenskoj prekomjernosti, što znači da je mjera dopuštena koliko je potrebno da se ostvari njen cilj.
Zaštitari moraju imati zadovoljavajuću kreativnost u smislu divergentnog mišljenja, koje se razlikuje od konvergentnog (jednoznačnog) logičkog zaključivanja i omogućava uočavanje, doživljavanje i kombiniranje stvari i pojava na nov, svjež i neuobičajeni način, posljedica kojega je bogata produkcija novih, jedinstvenih i drukčijih ideja i djela. Zaštitarima se savjetuje primjenjivati načelo pravodobnosti koje traži da se operativno taktičke zaštitarske mjere i radnje moraju poduzeti odmah kada je nastala potreba za njihovim provođenjem odnosno kada se očekuje da se mogu postići optimalni rezultati, najveća učinkovitost i korisnost u zaštitarskom smislu.
Pozorno promatranje
Zaštitari i čuvari moraju primjenjivati načelo temeljitosti u radu, što znači da sve relevantno za službu što otkriju i pronađu mora biti precizno opisano i dokumentirano. Ne smiju primjenjivati pogrešnu argumentaciju kao što je jednostranost, neprecizna uporaba riječi, prebrza generalizacija, kritike motiva umjesto argumenata, konzervativnost mišljenja, pozivanje na većinu, tradiciju i iskustvo, pogrešne autoritete, sredstva javnog informiranja, direktive, analogiju itd.
Uz to moraju voditi računa o potrebi poduzimanja ‘potrebnih mjera’, a to su one mjere koje su stvarno potrebne i opravdane za obavljanje zaštitarskih zadataka. U zaštitarskom je poslu potrebno ‘poznavati’ ljude. Riječ je o profesionalnoj sposobnosti zaštitara i čuvara koja počiva na pozornom promatranju, životnom i profesionalnom iskustvu i intuiciji, a kojima se nakon relativno kratkog vremena promatranja sa sigurnošću mogu prosuditi ljudi u njihovoj biti; ljudi se mogu pravilno tipologijski razvrstati i može se prognozirati njihov način ponašanja, bez pomoći metoda i instrumentarija znanstvenika; može se gledati i prosuđivati ljude bez predrasuda; prozreti sva umijeća pretvaranja drugih ljudi te potpuno ovladavati neverbalnim sustavom komunikacija čovjeka. To znači da se iz mimičnih i pantomimičnih reakcija drugog mogu stvarati ispravni zaključci o njegovim mislima, osjećajima i stavovima.
Sposobnost poznavanja ljudi također omogućuje ispravno ophođenje s drugom osobom, a tu spada mogućnost pronalaska ispravnog puta komunikacije, stvaranje klime simpatije i znanje kako drugu osobu motivirati na željeni način. Zaštitari i čuvari moraju raspolagati i s adekvatnom prostornom percepcijom u smislu uviđanja odnosa među različitim predmetima u prostoru. Ta se percepcija temelji na perspektivi, odnosu figure i pozadine, opažanju kretanja i sl.
Uz to, stalno moraju voditi računa o tzv. punoj komunikaciji koja ima vizualnu, auditivnu i taktilnu komponentu, raspolagati socijalnom inteligencijom kao sposobnosti razumijevanja i rješavanja situacija i problema koji uključuju međuljudske odnose te stalno voditi računa o tome da su informacijski kanali kojima do njih dolaze informacije legalni, pravno-etički i znanstveno prihvatljivi.