U razgovoru za Zaštitu direktor treće po veličini privatne zaštitarske tvrtke u Hrvatskoj otkriva zašto su upravo u doba najveće krize krenuli u modernizaciju tvrtke i dodatno školovanje stotinjak svojih zaštitara, upozorava da je osnovni problem domaćeg zaštitarstva prevelik broj tvrtki i šarolikost njihove kvalitete, ali i nedovoljno funkcioniranje mjerodavnih institucija koje, smatra, na tržištu toleriraju rad i plaćanje na crno
[ Antun Krešimir Buterin ]
Prema zadnje dostupnim statističkim podacima Hrvatskog ceha zaštitara, Zvonimir Security četvrta je zaštitarska tvrtka u Hrvatskoj prema godišnjem prihodu, odnosno treća ako se u obzir uzme broj zaposlenika. Međutim, upravo su u posljednjih nekoliko mjeseci novim zapošljavanjima, i krizi unatoč, prešli "taj čaroban broj" od 1000 zaposlenika, čime je Zvonimir Security ujedno postala tek 77. tvrtka u Hrvatskoj koja ima više od 1000 zaposlenih. Uz utjecaj recesije na domaću zaštitarsku djelatnost, aktualno stanje na tržištu privatne tjelesne zaštite, ugled zaštitarske djelatnosti u društvu, kao i najnovija ulaganja u modernizaciju poslovanja tvrtke, bio je to još jedan od povoda za razgovor s njezinim direktorom Trpimirom Lučićem, koji je odmah na početku poželio razjasniti spomenutu statistiku. Ti podaci ne prikazuju pravo stanje stvari jer je među prva tri mjesta i jedna tvrtka koja ne spada među privatne tvrtke. Jasno, riječ je o Sinacou, Ininoj tvrtki-kćeri koja kao unutarnja zaštitarska služba zapravo nema veze s tržištem. Ako bismo, dakle, gledali samo privatni sektor zaštitarstva, Zvonimir Security tada je treća, a ne četvrta hrvatska tvrtka po veličini, dok smo po kvaliteti, u što smo čvrsto uvjereni, prvo ime za sigurnost.
Kao čelni čovjek tvrtke, jeste li zadovoljni njezinim položajem na domaćem zaštitarskom tržištu?
Stanje u našem zaštitarstvu sasvim sigurno nije bajno. Smatram da je problem u prevelikom broju zaštitarskih tvrtki jer sam taj broj ne donosi i kvalitetu. Upravo je šarolikost u kvaliteti njihovih usluga naš glavni problem, a jedino je rješenje uspostavljanje određenog standarda zaštitarskih usluga. Danas, kada tome dodamo i tešku financijsku situaciju zbog koje se mnogi odlučuju na što racionalnije poslovanje pa biraju što jeftinije varijante ne gledajući toliko standard usluge koju će dobiti za svoj novac, stanje je još i gore.
Složimo li se da postojeći poboljšani zakon nije loš, tko ili što po vašem mišljenju generira tu krizu odnosno nepostojanje standarda?
Kao i u cijelome društvu, i u privatnoj je zaštiti osnovni problem nedovoljno funkcioniranje institucija u svim segmentima, a rješenje, naravno, leži u njihovom pojačanom i poboljšanom radu. Danas na tržištu imate zaštitarskih tvrtki koje kroz doprinose i poreze državi duguju višemilijunske iznose. Za razliku od njih, mi kao treća po veličini tvrtka ne dugujemo ni kunu – ni državi niti radnicima, sve obveze uredno ispunjavamo, a s državnim sektorom imamo tek pet posto posla, i nijedan posao unutar Zagrebačkog holdinga. Na Zagreb i bližu okolicu otpada čak 60 posto svih naših poslova. Imamo i podružnice u Rijeci, Zadru, Splitu, Dubrovniku, Karlovcu, Sisku i Osijeku, a nedavno smo otvorili i podružnicu u Karlovcu.
Nedavno smo u cijelosti obnovili čitav vozni park, poboljšali i redizajnirali odore svih naših zaštitara,promijenili smo logo, modernizirali naše web stranice, a konstantno ulažemo i u naše djelatnike pa smo samo ove godine školovali između 100 i 150 zaštitara – u zaštitarstvo treba ulagati jer bez toga ste osuđeni na propast
Dalje je na redu Istra, čime bismo zatvorili cijelu priču širenja poslovanja. Svakako smo najjači u privatnom sektoru, gdje imamo čak 95 posto svih naših poslova. Naše reference najbolje govore same za sebe – Ericsson, Siemens, VIPnet, trgovački centri poput Kauflanda, Interspara, Lidla, City Centar One… Mi do poslova ne dolazimo kao neki, već isključivo zahvaljujući kvaliteti. Samo kvalitetni ostaju, a loši nestaju. Kako objašnjavate visoke stope rasta poslovanja i udjela tvrtke na domaćem zaštitarskom tržištu zadnjih godina? Naš rad i naš uspjeh posljednjih godina temelje se na kvaliteti naših usluga, pokušavamo pratiti zapadnoeuropske i svjetske trendove što se dosad pokazalo ispravnim. Nas od drugih razlikuje činjenica da mi neposredno ulažemo u zaštitarstvo. Prije svega, mi kao tvrtka imamo vlastite poslovne prostore i to na dvije susjedne lokacije. Nadalje, nedavno smo u cijelosti obnovili čitav naš vozni park, a konstantno ulažemo u naše djelatnike - samo smo ove godine školovali između 100 i 150 zaštitara. Naravno, sve to košta, školovanje nas po osobi košta 3000-4000 kuna pa vi izračunajte koliko je to puta 150. U godini u kojoj smo, kako procjenjuju mnogi, dostigli vrhunac financijske krize, mi smo se odlučili na dodatna ulaganja u daljnju modernizaciju tvrtke, pa smo uz ostalo promijenili i logo, poboljšali kvalitetu odora naših zaštitara... Zaštitarstvo nije djelatnost poput proizvodnje gdje marža iznosi 50 posto, točno se zna koji su svjetski okviri profitabilnosti u zaštitarstvu – unutar 5 do 8 posto. Povrh toga, rad s ljudima posebna je priča i mi smo uvjereni da smo najjači upravo u ljudstvu te da je to naša kompatibilna prednost kojoj zahvaljujemo i visoku poziciju i ugled na tržištu.
Prema zadnjim raspoloživim službenim podacima na razini države, vaša je tvrtka imala nešto više od 900 zaposlenih, međutim nedavno ste "skočili" i preko tisuću. S koliko ljudi danas raspolažete?
Da, mi konstantno rastemo, što dokazuje i najsvježiji podatak da smo nedavno upravo postali 77. tvrtka u Hrvatskoj s više od 1000 zaposlenih. Tako velik sustav ne dopušta kampanjstvo niti paušalne odnose u bilo čemu, jer inače ništa od kvalitete.
Činjenica je, međutim, da je ugled zaštitarstva na prilično niskim granama, i to zbog, kako tvrde mnogi, upravo takvih kakve ste i sami spomenuli. Ljuti li vas što oni, u konačnici, u društvu kvare i vašu sliku, jer ste dio te zaštitarske branše?
Komitenti koji koriste usluge takvih neozbiljnih i nekvalitetnih tvrtki zapravo same sebi kroje sudbinu. Dakle, ako netko želi surađivati s tvrtkama koje nude znatno niže cijene, to je isključivo njihova odgovornost. Potpuno se slažem s vama da to u globalu generira negativnu sliku o svima nama na zaštitarskoj sceni, no mi kao tvrtka nemamo nikakve instrumente kojima bismo mogli djelovati na ispravljanju takvih pojava. Mi jedino možemo ponuditi maksimalnu razinu usluge svojim klijentima, što i činimo. A u poslovanju s privatnim sektorom koji nam, kako rekoh, čini 95 posto posla, tu nema alibija kao što su kriza li niske plaće. Podsjećam da smo mi bili jedan od glavnih inicijatora potpisivanja Granskog kolektivnog ugovora. Njega se pridržavamo i po njemu radimo, iako se danas na prste jedne ruke mogu nabrojati tvrtke koje rade isto. Zašto je tome tako, i zašto na to ne reagiraju mjerodavne institucije, ja to ne znam niti na to mogu utjecati. Međutim, smatram da su najveći problem - rad na crno i isplata plaća na crno. To je rak-rana svega, a da o neisplati plaća i ne govorimo! Zbog takvih se stvari i ide s niskim cijenama, zbog toga nam zaštitarstvo i jest na niskim granama.
Dio stručnjaka s kojima u Zaštiti razgovaramo zadnjih godina jednoglasno ističe da su zaštitari "drugi ešalon policije", njihova produžena ruka, no da društvo, nažalost, još ne prepoznaje vašu važnost za ukupnost javne sigurnosti. Osjećate li i vi to omalovažavanje te što kao struka možete napraviti u podizanju ugleda ovog plemenitog poziva?
Takva situacija vuče korijenje unatrag 50, 60 pa i 70 godina, kad smo živjeli u sustavu, u državi u kojoj privatna zaštita nije niti postojala...
Cijeli intervju možete pročitati samo u tiskanom izdanju časopisa Zaštita
