Iako mnogi svjetski brodari već neko vrijeme, osim konvoja ratnih brodova, za zaštitu svojih plovila od somalskih pirata koriste i naoružane zaštitare, hrvatske je brodare u tome dosad sprječavalo naše zakonodavstvo. No zakon je u svibnju izmijenjen pa se odsad i na naše brodove mogu ukrcavati naoružani zaštitari. Iako su brodari svjesni da to nije najbolje rješenje, piratstvo u Adenskom zaljevu i Indijskom oceanu sve je ozbiljniji problem koji iziskuje ozbiljan pristup i odlučne mjere zaštite..
[ Antun Krešimir Buterin ]
Zakon o sigurnosnoj zaštiti pomorskih brodova i luka ipak je izmijenjen. Hrvatski je sabor 18. svibnja izglasovao promjene kojima se, uz prethodno poštivanje određenih uvjeta, kao zaštita od piratskih napada na brodove hrvatske državne pripadnosti dopušta ukrcaj naoružane pratnje i to u područjima u kojima je rizik od napada ili pljačke povećan. Brodarske kompanije to mogu činiti na svoj trošak.
Prema novim zakonskim odredbama, osoba za naoružanu pratnju nije član posade broda, već je na brod ukrcana za obavljanje neposredne sigurnosne zaštite posade, broda, tereta i druge imovine na brodu od piratstva i oružane pljačke, a pri obavljanju svojih poslova na brodu može koristiti vatreno oružje.
Hrvatski će brodari isprva unajmljivati zaštitare stranih tvrtki koje u Africi već pružaju te usluge i imaju bogato iskustvo. U budućnosti bi to mogle obavljati i hrvatske zaštitarske tvrtke, no s obzirom na specifične uvjete koji se uvelike razlikuju od zaštitarskog posla u Hrvatskoj, valja očekivati da bi za dobivanje tih poslova tvrtke morale ispuniti vrlo stroge kriterije
Da bi brodarska kompanija na svoj brod koji će ploviti ugroženim morskim područjima mogla ukrcati naoružanu pratnju, prethodno mora ishoditi dopuštenje Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture, te ga izvijestiti o točnom vremenu te mjestu ukrcaja i iskrcaja naoružane pratnje. Osim toga, brodar je dužan osigurati i siguran ukrcaj i iskrcaj oružja na brod, a po potrebi ishoditi i dozvole od drugih država, te za osobe u oružanoj pratnji osigurati i osobna sredstva za spašavanje na moru.
Ugroženo 60 hrvatskih brodova
U Zakonu se jasno navodi da osobe za naoružanu pratnju mogu upotrijebiti vatreno oružje – "radi nužne obrane posade, broda, tereta i druge imovine na brodu od istodobnog ili izravno prijetećega piratskog napada ili oružane pljačke, i to isključivo uz suglasnost zapovjednika broda i u najmanjoj mjeri potrebnoj da se odbije napad". Naoružanje na brodu smjet će imati isključivo članovi pratnje, dok je naoružavanje posade strogo zabranjeno.
Prema podacima koje smo dobili u Ministarstvu pomorstva, prometa i infrastrukture, međunarodnim vodama koje su najviše ugrožene piratstvom i oružanim napadima plovi oko 60 hrvatskih brodova. Jasno, broj naših brodova u međunarodnim vodama još je i veći, no oni plove Sredozemljem i Jadranom, dok su u opasnosti brodovi u tzv. dugoj plovidbi. Što se pak tiče broja hrvatskih pomoraca, evidencija o njima vodi se u lučkim kapetanijama i to putem evidencije o ukrcaju i iskrcaju pomoraca s ciljem ulaska u zdravstveni i mirovinski sustav RH.
Po tome Hrvatska ima oko 12.000 pomoraca, među kojima nisu samo oni na hrvatskim, već i oni koji plove na stranim brodovima. Pomoraca koji plove na stranim brodovima mnogo je više, no nadležnost hrvatskih vlasti te mogućnost utjecaja i pomoći u tom je slučaju smanjena, jer glavni čimbenik u slučaju potrebe postaje pitanje državne zastave gdje je brod upisan.
Anketa među pomorcima
Prvi napad na hrvatski brod zbio se tek prošloga ljeta, potkraj kolovoza, kada su naoružani pirati - 12 nautičkih milja od luke Conakry u Gvineji - napali i opljačkali brod "Mokošicu" u vlasništvu Atlantske plovidbe. Ipak, iskusniji pomorci s kojima smo razgovarali sjećaju se još jednog napada na hrvatski brod, i to u Crvenome moru prije petnaestak godina, no u to doba napadi nisu uzeli većeg zamaha.
Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture još je prošlog ljeta provelo anketu u kojoj su pomorci bili upitani o svojim iskustvima s piratima. Jesu li plovili na brodovima na kojima je bila ukrcana oružana pratnja, je li njihov brod bio napadnut te jesu li za ukrcaj oružane pratnje, što je zapravo bilo i najvažnije pitanje. Zanimljivo, oko 30 je posto pomoraca izjavilo da je njihov brod na neki način bio napadnut, isti je postotak pomoraca izjavio da su plovili na brodu s oružanom pratnjom, dok ih je gotovo 90 posto bilo za uvođenje oružane pratnje na hrvatskim brodovima.
Upravo je to bio vrlo važan i snažan argument s kojim je još i prošla Vlada pokrenula izmjene postojećih propisa kako bi se u konačnici dopustio ukrcaj oružane pratnje na brodove pod hrvatskom zastavom. Odluka Sabora od 18. svibnja posve je u skladu s preporukama Međunarodne pomorske organizacije (IMO) iz srpnja 2011. da se odluka o mogućnosti ukrcaja oružane pratnje ostavlja državama članicama-zastava, ali po strogim propisima koje bi donijela država-zastava.
Zanimljivo, rezolucije i preporuke donošene prije ljeta 2011. spominjale su samo pasivnu obranu, poput ograđivanja paluba bodljikavom žicom, posipanja protupožarnim sredstvima itd. no problem je očito narastao pa je odluka o dopuštanju naoružanih pratnji očito bila nužnost.
U opasnim međunarodnim vodama u Indijskom oceanu već neko vrijeme plove i konvoji koje čine ratni brodovi. Oni prate brodove, ponajprije one država članica NATO-a, ali im se povremeno pridružuju i ruski, korejski pa i japanski brodovi. Hrvatskih brodova u tim konvojima dosad nije bilo, ali su zato tamo bili neki naši časnici. Intrigira podatak da je – zbog somalskih pirata - japanska mornarica izašla izvan teritorijalnih voda Japana prvi put nakon 2. svjetskog rata! Štoviše, veleposlanik Japana čak je, kako doznajemo, lani ponudio Hrvatskoj da i naši brodovi koriste zaštitu japanskih ratnih brodova, što je, jasno, prihvaćeno. Ipak, takvi su se konvoji kretali samo po određenim rutama i u određeno vrijeme, pa je manevarski prostor brodara bio poprilično smanjen te su i dalje razmišljali o ukrcavanju oružane pratnje, što je već neko vrijeme bila praksa niza drugih država. Štoviše, u zadnje su doba neki strani reosiguravatelji osiguranje brodova čak i uvjetovali postojanjem oružane pratnje na brodovima, što znači da će našim brodarima sada poslovanje ipak biti donekle olakšano.
Vojska, policija, zaštitari...
Neki sugovornici Zaštite i sami su bili zapovjednici pa, kažu, znaju, što to znači na brodu imati oružanu pratnju. "I inače je odgovornost kapetana za vlastitu posadu golema, no kad na brodu imate i naoružanu pratnju, stanje je još složenije. Što, primjerice, ako oružana pratnja u aktivnoj obrani ubije napadače i slučajno rani nekog člana posade?", pita se naš sugovornik, iskusni kapetan koji je višekratno oplovio svijet.
U doba kad je on išao u školu, o piratima se govorilo samo u povijesnom smislu i to u okviru pomorskog prava. "Morali smo znati razliku između pirata i gusara. Dok su gusari bili organizirani zbog političkog otpora nekoj državi, pirati rade samo u svoju korist", prisjetio se naš sugovornik, dodavši da se mi Hrvati, primjerice, neretvanskim gusarima - ponosimo.
Pitanje zaštite brodova u međunarodnim vodama već nekoliko godina opterećuje domaću stručnu javnost. Dio stručnjaka lani je podržavao talijanski model koji je predviđao konvoje te ukrcavanje na brod predstavnika talijanskih oružanih snaga i specijaliziranih zaštitarskih tvrtki. Da je to prihvaćeno u Hrvatskoj, na brodove bi se ukrcavali predstavnici hrvatskih oružanih snaga, o čemu se raspravljalo i u MORH-u. Lani je Sindikat pomoraca predlagao da se za oružanu pratnju hrvatskih brodova, uz dodatnu obuku, angažiraju umirovljeni bivši specijalci, jer su članovi oružanih pratnji na brodovima po svijetu uglavnom također bivši iskusni vojnici. Njemački sindikat policije htio je pak na njemačke brodove slati specijalne policijske snage, dok drugi u svijetu zagovaraju angažiranje privatnih zaštitara.
Upravo je to danas i najraširenija praksa, a neka inozemna osiguravajuća društva čak i preporučuju rad s točno određenim zaštitarskim tvrtkama. Tako se velik pomorski problem pretvorio u velik i iznimno unosan multimilijunski međunarodni posao. Ipak, dužnosnici IMO-a poručuju da će se problem piratstva najučinkovitije moći riješiti davanjem izravne podrške i pomoći jačanju državnih institucija u Somaliji. Po njihovu mišljenju, tek će tako biti moguće ukloniti stvarni uzrok piratstva pa više ne bi bilo potrebe da se međunarodna zajednica oslanja na pomorsku zaštitu trgovačkih brodova koji plove somalskim vodama, odnosno međunarodnim vodama ispred Somalije".