Najveći izazov nam je u tehničkom facility menadžmentu gdje je teško pronaći i zadržati solidne instalatere

Dino-Josip Ključarić, izvršni direktor Osor prometa

Dino-Josip Ključarić dobro je poznato lice domaćeg sektora privatne zaštite. S iskustvom rada u nekoliko tvrtki iz branše, naš se sugovornik prošle godine prihvatio novog profesionalnog iskustva, vođenja Osor promet, tvrtke koja je više tri desetljeća specijalizirana za mehaničku zaštitu. O novom poslu, stanju sektora, stručnoj knjizi i nekim drugim pitanjima porazgovarali smo s izvršnim direktorom Osora.

Prošle godine preuzeli ste vođenje tvrtke koja ima tradiciju poslovanja još iz 90-ih godina prošlog stoljeća. U kakvoj ste situaciji preuzeli vođenje Osora i kakva mu je trenutačna pozicija na tržištu?

Osor promet posluje od 22. siječnja 1992. godine, a priču je pokrenuo Mitja Čepe kao distributer ključeva i sustava zaključavanja. Posao se tijekom 33 godine razvijao sporo i stabilno tako da Osor promet sada ima 23 zaposlenika, a organizacijski je posložen na poslove maloprodaje, veleprodaje, održavanja i projektne prodaje. U sustavima zaključavanja smo najjači, dok u ostalim segmentima kao što su sefovi, protuprovalna vrata i sl. imamo snažnu konkurenciju. Ipak, najveći izazov je u tehničkom facility menadžmentu gdje je teško pronaći i zadržati solidne instalatere.

Sada iz menadžerske pozicije kako komentirate izazove vođenja tvrtke koja ima nekoliko odjela, zaposlenike raznih struka ali i određenu poslovnu viziju?

Strategija je rast. Vrlo jednostavno. Tvrtka se uvijek mora razvijati i pratiti nove trendove kako bi ostala konkurentna. Na jednostavno izrečen cilj utječe mnogo parametara: konkurentnost ponude, što podrazumijeva zadovoljavajuću kvalitetu čiju vrijednost opravdava tržišna cijena.

Digitalizacija i platformizacija 50 posto dijela tvrtke je jedan od većih internih imperativa, a realizacija toga ovisi o vlastitim snagama i dobroj koordinaciji vanjskih usluga.

Tvrtke iz sektora, a ponajviše iz segmenta tjelesna zaštite imaju problema s radnom snagom. Kakvo je stanje u Osoru po tom pitanju?

Odljev radne snage je nacionalni problem, jer odlazak kadra predstavlja gubitak korporativnog znanja svake tvrtke, što je direktna prijetnja održivosti kvalitete i konačno, poslovanja.

Uzevši navedeno u obzir, Osor promet ima prosječno devet posto više plaće u odnosu na branšu, dok su pojedina radna mjesta iznimno plaćena, čak do 25 posto više, jer se ne uzima u obzir samo vrijednost djelatnika na tržištu, već i onaj interni značaj u tvrtki.

Tvrtka se uvijek mora razvijati i pratiti nove trendove kako bi ostala konkurentna

Možete li prokomentirati stanje sektora mehaničke zaštite u RH po kvalitete ponude, proizvoda, projektiranja i ugradnje? Što su prednosti, a što mane u području mehaničke zaštite?

U odnosu na elektroničku zaštitu kojom sam se prije bavio, kod mehaničke zaštite je jednostavnije upravljanje nabavom jer proizvodi imaju puno duži životni ciklus, tj. odlaze u ‘end of life’ status nakon nekoliko godina, pa čak i više od desetljeća. Mane s jedne strane vidim u smislu nedorađenih zakonskih obligacija vezanih na samu mehaničku zaštitu, dok s druge strane mane postoje u neosviještenosti investitora i potrošača u smislu integracije elektro-mehaničkih sustava zaštite.

Kada u pitanju struka, svoj doprinos dajete pripremom knjige o elektroničkoj zaštiti za potrebe Hrvatskog ceha zaštitara. Što je cilj te knjige?

Iako knjiga još nije objavljena, ideja je da se kroz Hrvatski ceh zaštitara podigne razina osnovnih suvremenih znanja o tehničkoj zaštiti na razini osobe prije njezina licenciranja za djelatnost privatne zaštite.

Surađujete li s drugim tvrtkama iz sektora?

Imamo izuzetno dobru suradnju bez obzira jesmo li s njima djelomično konkurent ili ne, jer je najvažnije biti poslovni partner u punom smislu riječi, osobito na ovakvom malenom tržištu.

Osor promet na tržištu zastupa više kompanija i principala. Kakva vam je politika prema zastupstvima proizvođača?

Imamo ekskluzivu s nekoliko međunarodnih proizvođača, a odnos je fundamentalno povezan samim time što sami sklapamo sirovine u gotov proizvod za što je potrebna tehnologija i dugogodišnje iskustvo djelatnika.

Osim mehaničke zaštite u ponudi imate i projektiranje i izvođenje tehničke zaštite, održavanje zgrada, elektro radove. Kakvi su omjeri u uslugama koje nudite tržištu?

Za sada nastupamo prema tehničkoj zaštiti kao zajednica ponuditelja, dok u održavanju imamo preko 2500 građevina s kojima kontinuirano radimo. U tom tehničkom facility menadžmentu nudimo sitne servise i male ugradnje, što čini oko 30 posto udjela tvrtke, dok veleprodaja s maloprodajom čini 70 posto prometa. U transformaciji poslovanja facilityja smatram da se može odraditi mnogo više, stoga tvrtka sve više ide u smjeru projekata mehaničke zaštite.

I za kraj nekoliko riječi o vama osobno. Dosta dugo radite u sektoru privatne zaštite, tijekom kojih ste ‘skupljali’ iskustva u nekoliko tvrtki. Kada ste se odlučili na ulazak u Osor promet?

Da, već sam u branši dvadesetak godina, a prvi susreti s tehničkom zaštitom bili su još devedesetih godina prošlog stoljeća kad sam radio kao praktikant, preko učeničkog ugovora u tvrtki Retel s kojom i dan danas surađujem. Odskočna daska karijere je bila tvrtka A.A.M. Mihalinec, a menadžersko 15-godišnje kaljenje u Alarm automatici. Odluka o prelasku u Osor bila je teška i uvjetovana mnogim faktorima. Predsjednik Uprave Alarm automatike me zadnjih godina podsjećao da je zdravlje na prvom mjestu, zatim obitelj pa posao u kontekstu mojih poslovnih ambicija, spram velikih zdravstvenih poteškoća. Iznenadnom smrću dugogodišnjeg prijatelja, Gorana Čepe, vlasnika i direktora Osor prometa, svi u branši smo ostali duboko šokirani. Izgubili smo pravog čovjeka, prijatelja, poslovnog partnera i stručnjaka u sektoru mehaničke zaštite... Kako je tvrtka Osor promet u međuvremenu širila projektni odjel i zaposlila moju suprugu Andreu, tako se kroz druženje s obitelji Čepe, s njihove strane rodila ideja da me zaposle na Goranovoj poziciji. Uzevši u obzir veličinu tvrtke, poziciju na tržištu, poznavanje većine kadra i biznis modela, a s druge strane svoje kompetencije i zdravstvena ograničenja, za nekoliko tjedana pala je odluka.

Dražen Najman