Kao i prethodna dva istraživanja sigurnosti hrvatskih gradova, i ovo se temelji isključivo na službenim statističkim podacima Ministarstva unutarnjih poslova u posljednjih 14 godina, od 1998. do 2011. godine. Ipak, radi lakše obrade podataka i preglednijih tablica, u ovogodišnjoj analizi kriminaliteta fokusirali smo se prije svega na stanje sigurnosti u 2011. godini, o čemu više na iduće četiri stranice, a kasnije i na posljednjih sedam godina, od 2005. do 2011., radi kvalitetnije usporedne analize i detektiranja određenih trendova u pojedinim gradovima.
U istraživanju smo, kao i prije, obuhvatili najveće hrvatske gradove, a kao donju granicu uzeli smo 20.000 stanovnika. Za razliku od prijašnjih dvaju istraživanja u kojima smo analizirali 28 gradova, sada je takvih gradova u Hrvatskoj 29 – jer je tu "čarobnu granicu" od 20.000 stanovnika prema najnovijem popisu stanovništva iz 2011. godine prešao grad Solin, ujedno suorganizator i domaćin naše 4. konferencije Sigurnost gradova. Radi lakše usporedbe učestalosti kriminaliteta u gradovima, izračunali smo stopu kriminala koja se inače koristi kao statistički pokazatelj evaluiranja učinkovitosti mjera prevencije kriminaliteta te relativne sigurnosti nekoga grada. Pritom ističemo kako je inače praksa da taj statistički pokazatelj označava broj kaznenih djela na 100.000 stanovnika, no budući da Hrvatska ima samo četiri grada s više od 100.000 stanovnika, legitimno smo i ispravno odlučili prikazati broj kaznenih djela po gradovima na 1000 stanovnika, a ne na 100.000.
U obzir smo, kao i ranije, uzeli nasilna kaznena djela (protiv života i tijela – ubojstva i pokušaji ubojstva, silovanja i pokušaji silovanja, teške i tjelesne ozljede), imovinska kaznena djela (razbojništva, provalne krađe, teške krađe, razbojničke krađe i krađe) te žrtve u prometu (poginule i ozlijeđene), ali smo ove godine odlučili dodatno oplemeniti analizu pa smo prvi put u nju uključili i podatke o zlouporabi opojnih droga.
U ime redakcije časopisa Zaštita zahvaljujemo stručnjacima Ekonomskog instituta Zagreb Jeleni Budak i Edi Rajhu koji su nam svojim znanjem, stručnošću i nesebičnim trudom umnogome pomogli u provedbi ovoga istraživanja.
Kao i dosad, čvrsto vjerujemo da će ovi podaci, dobri ili loši, pozitivni ili negativni, potaknuti sve mjerodavne službe, tijela, ustanove i pojedince, da se uhvate u koštac sa sigurnosnim problemima u svojim gradovima. Jer sigurni gradovi i državu čine sigurnijom...
Pred nama su četiri tablice u četiri promatrane kategorije. U njima su gradovi – prema stopi na 1000 stanovnika - rangirani od najsigurnijega do najmanje sigurnoga. Kao orijentir smo u svaku tablicu uvrstili i državni prosjek, iz čega se također mogu izvući određeni zaključci.
U kategoriji nasilnih kaznenih djela (tablica 1.) vidljivo je da najmanju stopu na 1000 stanovnika u 2011. godini ima Samobor, inače 16. grad po veličini. Slijede ga Solin (26. po veličini), Velika Gorica (šesta po veličini), Križevci (najmanji, 29. grad) i Sisak (10. po veličini). Glavni grad Zagreb nalazi se točno u rangu prosjeka hrvatskih gradova (stopa 0,45). Od većih gradova od toga je prosjeka bolja samo Rijeka, dok su neznatno lošiji Split, Osijek i Zadar. Na začelju ljestvice nalazi se Pula. Ukupno 11 gradova ima veću stopu nasilnih kaznenih djela od državnog prosjeka, te bi se po toj logici mogli svrstati u kategoriju nesigurnih gradova. Naravno, ističemo da je ovdje u pitanju isključivo stanje u prošloj, 2011. godini. Realniji prikaz stanja sigurnosti otkriva tek usporedna analiza nekoliko prethodnih godina.
Imovina je u 2011. godini najsigurnija bila u Požegi, Sinju, Petrinji, Virovitici i Križevcima, redom manjim gradovima. Državni prosjek čini stopa od 15,03 imovinskih kaznenih djela na 1000 stanovnika, a prosjek kvari samo pet gradova čije su stop veće od državnog prosjeka – to su Zagreb, Čakovec, Pula, Zadar i Karlovac. Svi ostali gradovi, uključujući i one najveće poput Splita, Rijeke i Osijeka, zauzimaju vrlo solidnu "zlatnu sredinu".
Što se pak tiče stope prometnih žrtava u 2011. godini, čelno mjesto zauzima Varaždin s najmanje osoba poginulih i ozlijeđenih u prometu, dok je drugi Samobor koji je najsigurniji i po stopi nasilnih kaznenih djela i po stopi zlouporabe droge. Iznenađujuće, na 3. i 4. mjestu po stopi žrtava u prometu na 1000 stanovnika nalaze se dva najveća grada - Split i Zagreb. Bolji od državnog prosjeka (4,08) još su i Križevci, Sinj, Karlovac, Solin i Rijeka. Dno ove tablice zbog najveće stope žrtava u prometu u 2011. zauzimaju Vinkovci, Dubrovnik, Slavonski Brod, Kutina i Šibenik, za koje se može reći da su lani bili prometno najmanje sigurni.
Na kraju dolazimo do nove kategorije koju u prethodnim istraživanjima nismo analizirali – zlouporaba opojnih droga. U tablici 4. vidljivo je da je i u ovoj kategoriji najbolje rangiran grad Samobor s najmanjom stopom zlouporabe droga na 1000 stanovnika. Iza Samobora slijede Zaprešić, Vinkovci, Čakovec, Petrinja i Velika Gorica. U odnosu na državni prosjek (stopa 1,76) grad Zagreb tek je neznatno bolji (1,61), dok su svi ostali veći gradovi – lošiji od državnog prosjeka. Na začelju je tablice Vukovar, a zatim slijede redom priobalni gradovi – Rijeka, Pula, Dubrovnik, Šibenik, Zadar i Split, kojima "društvo" kvare još samo Križevci.
NASILNA KAZNENA DJELA
Pogled na tablicu 5. (desno) jasno ukazuje da se u čak 22 grada stopa nasilnih kaznenih djela u 2011. godini smanjila u odnosu na 2009. godinu, otkad potječu rezultati našeg posljednjeg istraživanja. Zaključak nam stoga donosi blagi osmijeh na lice – ubojstava i pokušaja ubojstava, silovanja i pokušaja silovanja, te teških i lakših tjelesnih ozljeda u Hrvatskoj je sve manje.
Najbolje rezultate u tom je pogledu ostvario grad Šibenik (12. grad po veličini), u kojemu se stopa smanjila za više nego dvostruko (s 0,87 nasilnih k. d. na 1000 stanovnika u 2009. na 0,37 u 2011.). Vrlo dobro kotiraju i Križevci (s 0,63 na 0,24), Virovitica (s 0,75 na 0,38), Petrinja (s 0,68 na 0,32) i Slavonski Brod (s 0,93 na 0,60). Na dnu tablice 5. nalaze se pak gradovi u kojima je stopa nasilnih k. djela u 2011. porasla u odnosu na 2009. godinu. Negativan trend tako bilježe Požega (s 0,21 na 0,57), Pula (s 0,56 na 0,92), Zaprešić (s 0,13 na 0,40), Zadar (s 0,58 na 0,79), Sinj (s 0,20 na 0,28) i Đakovo (s 0,43 na 0,50), dok je grad Split zadržao gotovo istu stopu nasilnih k. djela na 1000 stanovnika.
Ipak, u ovoj analizi u obzir svakako valja uzeti i stvaran broj registriranih kaznenih djela u 2011. godini. O tome smo više govorili na prethodnim stranicama, a i iz tablice 1. vidljivo je da su – što se nasilnih kaznenih djela tiče – najsigurniji gradovi Samobor, Solin, Velika Gorica, Križevci i Sisak. Suprotni kraj tablice, s najvećom stopom nasilnih kaznenih djela u 2011. drže pak gradovi Pula, Zadar, Čakovec, Slavonski Brod i Osijek.
Krenemo li u analizu rezultata po hrvatskim regijama, grafovi nam omogućuju usporedbu sigurnosti života i tijela stanovnika u središnjoj i sjeverozapadnoj Hrvatskoj (graf 1.), primorskoj Hrvatskoj (graf 2.) i istočnoj Hrvatskoj (graf 3.). U grafovima, međutim, prikazujemo kretanje stope nasilnih kaznenih djela unatrag čak sedam godina, kako bi trendovi bili što jasniji. I doista – gradovi u središnjoj i sjeverozapadnoj Hrvatskoj doista u velikoj većini slučajeva bilježe pad broja nasilnih kaznenih djela. Pritom je zanimljiv primjer Čakovca koji je do prije nekoliko godina prednjačio po najvišoj stopi, da bi se u 2010. i 2011. u tom gradu očito počele događati neke pozitivne promjene pa se i stopa osjetno smanjila. Grad Zagreb, kao glavni i najveći grad u državi, drži se prilično dobro – unatoč povećanju broja stanovnika u odnosu na popis iz 2001. godine, stopa nasilnih kaznenih djela stagnira uz manja godišnja odstupanja, što metropolu svrstava u samu "zlatnu sredinu" (stopa od 0,45 kaznenih djela na 1000 stanovnika ujedno je i hrvatski prosjek).
Za razliku od središnje Hrvatske, primorska Hrvatska ima nekoliko gradova koji svjedoče porastu stope nasilja – to su Pula i Zadar (graf 2.), dok Solin i Sinj prednjače po najmanjim stopama, iako je stopa u Sinju zadnje dvije godine veća nego prije. Split kao najveći grad u priobalju zadržava stopu u gotovo istim veličinama. Dubrovnik je neslavni vrhunac (1,05 k. djela na 1000 stanovnika) dostigao 2010. godine, no već u 2011. ona je dvostruko smanjena. Sličan rapidan trend pada stope bilježi i Šibenik koji je do prije nekoliko godina bio pri samome vrhu negativne ljestvice, da bi se u 2011. znatno popravio.
Pogled u istočnu Hrvatsku (graf 3.) otkriva da gradovi Virovitica i Slavonski Brod koji su do prije nekoliko godina bilježili najveće stope nasilnih kaznenih djela, zadnjih godina iz godine u godinu imaju sve manju stopu. Doduše, Slavonski je Brod i dalje pri vrhu na razini cijele Hrvatske, no primjetan je trend opadanja, što znači da su se u gradu ovim problemom očito ozbiljnije pozabavili. Malena Požega nudi neobičan trend znatnog rasta stope i to iz godine u godinu, dok se veliki Osijek zadržava na sličnoj stopi zadnje 3-4 godine.
IMOVINSKA KAZNENA DJELA
Za razliku od nasilnih kaznenih djela čija stopa zadnjih godina raste u samo šest gradova, gospodarska kriza ipak ostavlja traga i na pojedincima iz "sive zone društva" koji su sve aktivniji u razbojništvima, provalnim i teškim krađama, razbojničkim krađama i krađama. Naime, iz tablice 6. jasno je vidljivo da porast stope nabrojanih imovinskih kaznenih djela raste u gotovo svim analiziranim gradovima. Konkretnije se stoga može reći da je imovina unatrag zadnje tri godine sigurnija samo u Vinkovcima (sa stope od 15,87 na 1000 stanovnika u 2009. do 14,67 u 2011. s još većim poboljšanjem u 2010 – 11,42), Petrinji (s 5,94 na 5,29), u velikome Splitu (s 10,77 na 10,43), Požegi (s 3,33 na 2,99) i Velikoj Gorici (s 9,49 na 9,32).
Sva ostala 24 grada od 2009. do 2011. imaju negativan trend ove stope, što znači da raste broj razbojništava, provala i krađa. Stručnjaci i sociolozi takav su trend očekivali, a s daljnjim jačanjem nezaposlenosti i produbljivanjem krize, podaci bi u 2012. mogli biti još i lošiji.
Regionalni pregled ipak nam otkriva da je stanje nešto povoljnije u priobalju gdje Šibenik, Zadar, Rijeka, Dubrovnik i Solin bilježe slabiji rast, dok najveći, ponegdje i dvostruki rast stope imovinskih kaznenih djela imaju Kutina (s 5,37 na 11,48), Bjelovar (sa 6,78 na 11,67, Slavonski Brod (sa 9,94 na 13,91), Karlovac (s 11,26 na 15,24) i Čakovec (sa 16,81 na 20,64). Pritom se ističe podatak da se Čakovec nalazi i pri samom vrhu ljestvice (28. mjesto) najnesigurnijih gradova u pogledu imovinskih kaznenih djela. Neslavno zadnje mjesto drži glavni grad Zagreb, koji je u 2011. preuzeo tu nepopularnu poziciju od grada Pule. Pula je pak pala za nekoliko mjesta i sada je na 27. mjestu po stopi imovinskih k. djela. U PU istarskoj nadaju se da će novim projektom dodatno popraviti negativnu sliku u ovom segmentu sigurnosti. No o tome više u nastavku ovoga broja Zaštite.
U središnjoj i sjeverozapadnoj Hrvatskoj (graf 4.) bez premca se po broju imovinskih kaznenih djela ističe glavni grad Zagreb, što po mnogočemu ima smisla jer je tu ipak koncentriran najveći broj i stanovnika i ekonomski moćnijih građana. Raduje podatak da se i u okruženju ekonomske krize, ako izostavimo samo posljednju 2011. godinu, unatrag 2-3 godine bilježio blagi pad stope. Imovina je u ovom dijelu države već godinama najsigurnija u Samoboru, Koprivnici i Velikoj Gorici.
Skok u primorsku Hrvatsku (graf 5.) razotkriva nam grad Sinj kao najsigurniji odnosno grad Pulu kao najnesigurniji grad u pogledu imovinskih kaznenih djela. Srećom, stope u Puli ipak su se donekle smanjile u odnosu na godine 2005. i 2006., što je tamošnjoj policiji sigurno dodatni poticaj. Imovina je pak već godinama najsigurnija u Sinju i Dubrovniku, što sigurno veseli tamošnji turistički sektor jer pokazuje da i usprkos turističkim gužvama u većem dijelu godine i bogatijoj klijenteli koja posjećuje grad podno Srđa, uspijevaju stopu imovinskih kaznenih djela držati na minimumu. Isto vrijedi i za Split, doduše s nešto većom stopom, dok u negativnom smislu prednjače Zadar i Šibenik, iako i oni zapravo bilježe stagnaciju.
U pregledu situacije na istoku države ističu se Požega s najnižom stopom (koja je iz godine u godinu i dalje sve niža) te Vinkovci i Slavonski Brod. U Brodu stopa konstantno raste već nekoliko godina, dok u Vinkovcima varira, a zanimljivo je da i Osijek unatrag 5-6 godina također bilježi postupan rast stope. Ipak, unatoč tome zauzima 20. mjesto na ljestvici "imovinski "najsigurnijih gradova (stopa 12,99 na 1000 stanovnika, što je i ispod državnog prosjeka).
ŽRTVE U PROMETU
Iz tablice 7. jasno je vidljivo da Solin, grad domaćin naše 4. konferencije o sigurnosti gradova, bilježi najveće smanjenje stope žrtava u prometu (poginuli i ozlijeđeni), a s obzirom da na ljestvici prometno najsigurnijih gradova u 2011. zauzima 8. mjesto, sve ga to svrstava u red gradova u kojima su sudionici u prometu najmanje izloženi opasnostima. Odličnim prometnim rezultatima mogu se pohvaliti i gradovi Križevci (stopa je s 5,73 pala na 3,45), Vinkovci (s 8,63 na 6,45) i Petrinja (sa 6,19 na 4,12), ali jednako zadovoljni mogu biti i u Zadru (sa 7,10 na 5,30), Sinju (s 5,16 na 3,50), Virovitici (s 5,97 na 4,50) i Varaždinu (s 4,61 na 3,15). Gradovi Dubrovnik i Kaštela koji su u našim prijašnjim istraživanjima zauzimali vrh ljestvice prometno nesigurnih gradova također bilježe solidne pomake nabolje (Dubrovnik sa 6,05 na 5,77, a Kaštela sa 6,19 na 4,94).
Da je promet na hrvatskim prometnicima uistinu sve sigurniji, što već godinama potvrđuju službene statistike MUP-a, otkriva i ovo naše istraživanje. Naime, samo 5 od ukupno analiziranih 29 gradova većih od 20.000 stanovnika, bilježi porast stope žrtava u prometu. U gradovima Vukovaru (sa 3,38 u 2009. na 4, 18 u 2011.), Šibeniku (sa 5,33 na 5,59), Kutini (sa 5,53 na 5,74), Puli (sa 4,98 na 5,02) i Đakovu (sa 4,15 na 4,17) vrlo vjerojatno znaju točne razloge tih neznatnih porasta.
Veseli i podatak da je i u sva četiri najveća hrvatska grada – Zagreb, Split, Rijeka i Osijek – u kojima je po logici stvari promet najgušći i s najviše vozila, također registriran pad broja žrtava u prometu. Štoviše, Split i Zagreb čak zauzimaju vrlo visoka mjesta na ljestvici prometno najsigurnijih gradova u RH – Split je 3., a Zagreb 4., dok je ispod državnog prosjeka i Rijeka (na 8. mjestu), a Osijek je 15.
Gledano po hrvatskim regijama, grafovi 7. (središnja i sjeverozapadna Hrvatska), 8. (istočna Hrvatska) i 9. (primorska Hrvatska) nude nam mogućnost lakše usporedbe na regionalnoj razini. Tako je u grafu 7. očevidan pad broja prometnih žrtava u praktički svim gradovima unatrag nekoliko godina. "Crni vrh" prije nekoliko je godina zauzimala Kutina, u kojoj je također primjetan osjetan pad stope, iako Kutina i dalje drži vrh negativne ljestvice. Prometno najsigurniji u ovom su dijelu Hrvatske Varaždin, Samobor, već spomenuti Zagreb te Križevci. Selidba na graf 8. u istočnu Hrvatsku otkriva grad Vinkovce kao prometno i dalje "najosjetljiviju točku", iako treba reći da zadnjih godina Vinkovci bilježe jedno od najvećih smanjenja stope prometnih žrtava, što grad na Bosutu svrstava na visoko 3. mjesto po povećanju sigurnosti u prometu. Aktivnosti policije i lokalnih vlasti očito daju dobre rezultate, što se može reći i za Slavonski Brod. Grad Vukovar bilježi, već smo istaknuli, rast stope prometnih žrtava, premda se on i dalje drži u "zlatnoj sredini" s obzirom na prosječnu stopu u RH od 4,06 žrtava na 1000 stanovnika.
Put na jug, u primorsku Hrvatsku, novim autocestama do obalnih gradova također je sve sigurniji, baš kao i prometovanje primorskim gradovima. S obzirom na daljnji rast broja stranih turista koji u Hrvatsku većinom i dalje stižu osobnim vozilima, to je podatak koji svakako veseli. Najveće pomake, kako smo naglasili već ranije, s ponosom bilježe Kaštela i Dubrovnik, dok manji rast stope prometnih žrtava ima jedino Rijeka. Svi ostali gradovi u priobalju iz godine u godinu imaju sve manje žrtava u prometu. Ciljevi MUP-a gdje predano rade na dodatnom smanjenju broja žrtava i nesreća time su još dostižniji...
ZLOUPORABA OPOJNIH DROGA
Kao ovogodišnji novitet u našem sada već tradicionalnom istraživanju sigurnosti hrvatskih gradova ističemo analizu stope zlouporabe opojnih droga u 29 najvećih gradova (svi s više od 20.000 stanovnika). Krijumčarski putevi droge imaju, naime, sasvim druge zakonitosti od onih koje se tiču sigurnosti u prometu, ali bi po logici stvari mogli biti uže vezani uz stopu nasilnih i imovinskih kaznenih djela.
Na prvi pogled ne primjećuje se neka čvrsta veza između gradova koji su na dnu tablice 8. i gradova koji zauzimaju dno drugih tablica (nasilna i imovinska kaznena djela. Ipak, primjetno je da je u odnosu na 2009. godinu, u 2011. stopa zlouporabe opojnih droga drastično pala u Križevcima (sa 5,20 na 2,36 na 1000 stanovnika), te nešto manje u Dubrovniku (s 4,11 na 2,63), Vinkovcima (s 1,81 na 0,51), Solinu (s 2,16 na 1,13), Koprivnici (s 2,23 na 1,43), Šibeniku (s 2,77 na 2,29), Varaždinu (s 2,26 na 1,79) i Samoboru (s 0,64 na 0,19). Nadalje, blagi pad u 2011. imaju još i Velika Gorica, Zaprešić, Petrinja, Sinj i Čakovec.
S druge pak strane, na negativnom dijelu tablice prednjači Vukovar u kojemu je ova stopa s 1,36 u 2009. i 1,01 u 2010, lani naglo skočila na čak 4,53. Je li posrijedi statistička pogreška ili su u pitanju uspješne policijske akcije u razbijanju krijumčarskih lanaca na krajnjem istoku države, uz granicu sa Srbijom, ne znamo, no to je svakako pitanje koje ostaje otvoreno za daljnju provjeru.
Kada, međutim, bacimo pogled na tablicu 4. (prethodne stranice) u kojoj su prikazani najsigurniji gradovi – od Samobora, Zaprešića i Vinkovaca s najmanjom stopom, do Vukovara, Rijeke i Pule s najvećom stopom zlouporabe droga, u oči upada činjenica da se na dnu te tablice u pravilu nalaze primorski gradovi. Riječ je, uz iznimku Vukovara i Križevaca, o Rijeci, Puli, Dubrovniku, Šibeniku, Zadru i Splitu. Istodobno, najmanje droge očito ima u gradovima u unutrašnjosti zemlje. Osim spomenutih Samobora, Zaprešića i Vinkovaca, to su još i Čakovec, Petrinja i Velika Gorica.
Grafovi 10., 11. i 12. nude nam regionalne usporedbe između pojedinih gradova unatrag zadnjih 6-7 godina. U središnjoj i sjeverozapadnoj Hrvatskoj statistički "strše" Varaždin 2005. godine i Križevci 2009. godine, no u oba se grada stanje s dostupnošću droga očito smirilo. Blagi porast stope vidljiv je tek u Velikoj Gorici, Karlovcu i Kutini, no s obzirom na početne vrijednosti, ti gradovi i dalje spadaju u gradove čiji su stanovnici zaštićeniji od opojnih droga. Glavni grad Zagreb čvrsto se pak smjestio u "zlatnoj sredini", s blagom tendencijom pada stope, što ugodno iznenađuje.
Kako smo već ranije detektirali da je opojnih droga očito više u priobalju, pogled na graf 11. s gradovima primorske Hrvatske otkriva da su u samome vrhu tablice po stopama u zadnjih 5-6 godina Rijeka, Pula i Dubrovnik. Unatoč tome, trendovi u tim gradovima dosta se razlikuju – dok Dubrovnik bilježi pad stope u zadnje tri godine, Pula je imala rast u 2009. i 2010. da bi stopa pala tek lani, dok je Rijeka bilježila konstantan i osjetan pad od 2005. sve do 2010., da bi se lani dogodio negativan skok. Stopa raste i u Kaštelima i u Zadru, u Splitu, Sinju i Šibeniku stagnira, a u Solinu opada.
Na kraju nam je još ostala istočna Hrvatska (graf 12.) gdje je nemoguće izbjeći Vukovar u 2011., Viroviticu u 2007., Vinkovce u 2008. godini te Osijek još daleke 2005. godine. Otad je, mešutim, prošlo dosta vremena pa stanje statistički u svakom od tih gradova danas nešto više zadovoljava. Ipak, morao bi brinuti negativan trend u praktički svim slavonskim gradovima – stopa raste i u Osijeku i u Virovitici i u Požegi i u Slavonskom Brodu i u Đakovu.