Načelnik Ivica Porubić: Novo lice hrvatske policije

[ Antun Krešimir Buterin ]

Polazeći od činjenice da će promjena u radu policije u odori javnosti biti najvidljivija, u MUP-u je 2002. rođena ideja o osnivanju kontakt policajaca. Zanimljivo, inicijativu je zapravo pokrenuo sadašnji glavni ravnatelj policije Vladimir Faber koji je još u drugoj polovici 90-ih godina počeo prikupljati slična zapadnoeuropska iskustva u implementaciji modela djelovanja policije u zajednici. Godine 2002. osnovana je radna skupina koja je ubrzo donijela i "Strategiju djelovanja policije u zajednici". Ta je strategija, objašnjava nam načelnik Ivica Porubić, ujedno i koordinator svih kontakt policajaca u državi, obuhvaćala ukupno šest projekata, no oni su u međuvremenu, s obzirom na aktualnosti u društvu, ali i u samoj policijskoj organizaciji,  doživjeli modifikacije.
"U obzir smo uzeli da dnevno u službi na razini države imamo oko 12.000 policijskih službenika. Onda smo došli do podatka da svaki službenik u prosjeku dnevno ostvari 10 kontakata s građanima, pa ispada da policija unutar mjeseca praktički kontaktira svakog punoljetnog građanina RH – 3,5 milijuna ljudi. To je, dakle, naša baza s kojom su obični ljudi u stalnom, neposrednom kontaktu. Tada smo zaključili da promjene – želimo li da one budu kvalitetne - moramo ostvariti upravo u toj bazi jer će ona tamo biti najprije vidljiva", prisjeća se Porubić samih početaka projekta.
Na tragu zapadnoeuropskih sustava, ponajviše njemačkoga, s kojim je hrvatski MUP u to doba najviše surađivao, baš kao i danas, izabran je model novog radnog mjesta, tj. novog policijskog službenika koji je nazvan "kontakt policajac" jer mu je primarna uloga – prevencija kroz kontakt s građanima i pravodobno uočavanje pojava i događaja koji mogu prerasti u prekršaje i kaznena djela.
Ove godine još tri tečaja
"MUP je kroz taj projekt htio promijeniti i sam način komuniciranja između policijskih službenika i građana. Naime, interne su nam ankete otkrile da se najveći dio komunikacije između službenika i građana odvija u okolnostima povišenih tenzija – kad ja, dakle, kao policijski službenik kontroliram vas kao građanina. U tom rasporedu snaga komunikacija, jasno, nije ni ležerna niti ravnopravna. Shvaćeno je i da će građani, bez obzira što ih policajac, npr., kažnjava zbog prometnog prekršaja, lakše prihvatiti novo stanje i priznati krivnju ako im je policajac pristupio na pristojan i korektan način. Ljudi moraju biti svjesni da policija samo provodi zakone, ne kažnjavamo samo zato što volimo kažnjavati", kaže Porubić.
Od 2003. do danas provedeno je 19 tečajeva za kontakt policajce kroz koje je obučeno 1059 policijskih službenika, među njima i oko 200 rukovoditelja. To su ujedno prvi tečajevi kod kojih su u istim klupama zajedno sjedili i kontakt policajci i rukovoditelji koji će ih izravno usmjeravati u radu. "Uvidjeli smo, naime, da će problema u komunikaciji unutar organizacije biti mnogo ako rukovoditelj i policajac ne raspolažu s istim informacijama.
To se pokazalo kao vrlo kvalitetan model obuke", ističe Porubić. "Pokazalo se da je najbolje kad sami rukovoditelji, u dogovoru s mentorima, odaberu službenike prema nekim socijalnim kompetencijama, da su - sposobni komunicirati s građanima, u stanju prepoznati probleme, spremni pružiti pomoć žrtvama kaznenih djela... Najčešće se njihov izbor poklapao s anketom, tj intervjuom koji su s kandidatima obavili stručnjaci s Akademije". Porubić dodaje da su ove godine u planu još tri takva tečaja jer policija, kao i sve druge institucije, imaju osjetnu fluktuaciju ljudi – odlazak u mirovinu, premještaj, obiteljski ili zdravstveni problemi...
U početnoj fazi projekta nisu, kaže naš sugovornik, postojali prethodni kriteriji pa su se u regrutiranju koristila inozemna iskustva. Primjerice, u Engleskoj su policajcu potrebne duge godine staža da bi došao do faze u kojoj se policija bavi samo prevencijom, dok je u Njemačkoj dosta drukčije. "Mi smo pokušali doći do nama najprihvatljivijeg rješenja, jer kao mlada policijska organizacija - u prosjeku s mladim kadrom do 35 godina - nismo mogli zadovoljiti visoke engleske kriterije o dugogodišnjem policajcu sa sijedom kosom. Zato smo izabrali svojevrsnu kombinaciju dvaju modela – u suradnji s Policijskom akademijom složili smo početni instrumentarij, kao upitnik, u kojem smo izradili profil pogodnog policijskog službenika", veli Porubić. Temeljni je kriterij ipak postojao – najmanje pet godina staža na poslovima policije jer svaki kontakt policajac mora dobro poznavati policijsku organizaciju.
Da svi policajci "dišu kao jedan"
S vremenom se pojavio zanimljiv novi element. Zahtjevi lokalnih vlasti prema kontakt policajcima postajali su mnogo veći od onoga što im policija u konkretnom trenutku može pružiti. Zato u većim gradovima kao što su Zagreb, Rijeka ili Split, postoje kvartovi koji svoga kontakt policajca gotovo i ne vide. "Nažalost, toliko je mnogo intervencija i asistencija  da sigurno ima gradskih četvrti čiji se stanovnici osjećaju zapostavljenima", priznaje načelnik Porubić. MUP-ov je stoga dugoročan plan usitniti područja za koja su zaduženi pojedini policajci, što će pak morati "pokriti" i nova kadrovska politika jer će trebati zaposliti nove ljude. Zasad su već prepoznati sigurnosni zanimljivi rajoni, osobito u urbanim sredinama, koji bi svakako morali imati kontakt policajce kao sponu s građanima.
Točan broj spriječenih prekršaja i kaznenih djela nitko ne zna jer je, veli Porubić, prevenciju teško izmjeriti. "To je pravi misterij i za veće policije koje nikako da nađu instrumentarij kojim bi mjerile broj spriječenih djela. Uz to, unutar hrvatske policije nismo htjeli praviti razliku između policijskih službenika kako ne bismo stvorili animozitet između kontakt i ostalih policajaca. Naš je dugoročan cilj suprotan – mi želimo jedinstvenu policiju u kojoj neće biti nikakvih razlika između interventnog, specijalnog, temeljnog, graničnog i kontakt policajca.
U sklopu projekta "Policije u zajednici" svi bi oni trebali - disati kao jedno. Naravno, svjesni smo i faktora vremena, jer i svjetske policije koje takav model provode 20 i više godina, još nisu zadovoljne stupnjem ostvarenih promjena. Da i ne govorimo o negativnom nasljeđu iz bivše Jugoslavije u kojoj je primarna zadaća milicije bila zaštita ustavnog poretka i partije, a građani su bili negdje na dnu ljestvice prioriteta".
Osim uspjehom projekta, Porubić je zadovoljan što je povećan i stupanj zadovoljstva policijskih službenika poslom koji obavljaju. "Dolaze na posao bez grča u želucu, osjećaju se korisnim dijelom sustava, i vide smisao i učinke rada na terenu. Toliko je krasnih primjera s terena koji, nažalost, u medijima nisu bili jače potencirani". Primjerice, kontakt policajci u Vukovarsko-srijemskoj županiji zalutalim su stranim turistima posudili 100 eura za gorivo kako bi se mogli vratiti u Italiju.
U Županji su pak kontakt policajci inicirali akciju gradnje kuće obitelji samohranog oca s troje djece, a na kraju su je i iz temelja sagradili. Iako to nije temeljni posao policije, upravo su to savršeni primjeri policijske aktivnosti sa socijalnom osjetljivošću. A to je, u konačnici, ono što jamči daljnji uspjeh projekta "policije u zajednici".