[ Hana Batcha Frančić ]
Vedra i uvijek dobro raspoložena Ivanka Mazurkijević, pjevačica grupe Stampedo i posljednjih godina angažirana autorica kazališne i filmske glazbe (dobitnica Zlatne arene za glazbu u filmu „Sonja i bik“), otkrila nam je što misli o zaštitarskim mišićima, što bi zadesilo njenog napadača na ulici ili lopova koji bi došao u njezin dom.
Na kojim projektima trenutno radite?
Radim na postprodukciji glazbe za film „Kauboji“ jer film ide u Hollywood na kandidaturu za Oscara. Mrle i ja smo dorađivali pjesmu sa soundtracka “Zadnje riječi”, koju smo zajedno napravili. Trenutno radim i na trećem djelu predstave “Svršimo s božjim sudom” sa Senkom Bulić i Mrletom, koja će ovaj put biti u Rijeci. Imam i probe sa Stampedom za novi album, u stilu cabarea, no on je tek u počecima pa pretpostavljam da će biti gotov za nekih godinu dana. Dogovorila sam i glazbenu suradnju s Paolom Magellijem za jednu kazališnu predstavu u Njemačkoj.
Nemam alarm, ali nemam ni vrijedne stvari zbog kojih bih trebala strepiti. Dapače, voljela bih da nam ukradu stari televizor. U svakom slučaju, lopovi se kod mene ne bi dobro proveli
Koji su vaši najveći strahovi?
Nemam nekih posebnih strahova, no u zadnje vrijeme razmišljam o poplavama i o tome što kad se nešto takvo dogodi. Hm, avioni me baš ne privlače, mogla bih ih nazvati nekim svojim malim strahom, no ipak bez problema putujem avionom.
Prilaze li vam ljudi na ulici? Jeste li ikada imali neugodnih iskustava u tim kontaktima i pomislili da bi vam dobro došao osobni tjelohranitelj?
Ne. S obzirom na moju razinu popularnosti, nisam se nikad morala brinuti za to. Kad sam radila na televiziji, za Dizalicu i dječje emisije, a televizija je faktor koji te čini prepoznatljivim, bilo je trenutaka kada su me djeca prepoznavala i zaustavljala na ulici (dok su se roditelji pitali tko je to) i to mi je bilo baš fora. Uglavnom, nikad nisam imala neugodnih iskustava ili pomislila da bi mi trebao bodyguard.
Privlače li vas muškarci u uniformi?
Nekima oni mogu izgledati impresivno jer znaju imati dobru mišićnu masu, no ja više volim one koji trče. Nije loše vidjeti nekog u dobroj formi, i sama pokušavam ostati u formi, no frajeri ‘nabrijani’ na tučnjavu, primjerice izbacivači me odbijaju. Ne mogu si pomoći, ali zaštitarske, policijske i vojne uniforme me podsjećaju na rat i represiju... to mi je prva slika.
Biste li se znali obraniti da vas netko fizički napadne?
Možda bih, no to ovisi o protivniku. Ne podcjenjujem jače od sebe. Smatram da treba procijeniti protivnika i ako treba, dati petama vjetra. Kao dijete sam išla na svašta no nikad nisam dogurala dalje od žutog pojasa. Nikad nisam bila neka ‘tučnjavica’. Moj adut su riječi.
Na koji način rješavate konfliktne situacije – ulazite li u verbalne okršaje ili se povlačite?
Nije mi problem ući u verbalne okršaje, no ako vidim da će sukob završiti fizički, radije se povučem. Biti mudar nije kukavičluk. Treba procijeniti protivnika i zaobići fizički obračun. U djetinjstvu, u Velikoj Gorici, dok sam odlazila u Klub 100, često sam viđala nasilje i ljude koji vole maltretirati okolinu nasiljem, tako da mi je to poznato. Nažalost, mi smo generacija koja je doživjela rat, stalno smo bombardirani nasiljem.
Jeste li ikada bili žrtva lopova?
Nikad neću zaboraviti kad mi je kolegica ukrala torbu. Zapravo, širi krug ljudi je ostao bez vrijednih stvari zbog nje. Kasnije smo saznali da je djevojka kleptomanka. To sam posebno zapamtila jer mi je u torbici bilo sve – osobna, šminka, novčanik, mobitel, slike i hrpa stvari... cijela ‘ja’ u torbici. Tako da kad ostaneš bez torbice, kao da si ostao bez identiteta. Užasno glupi osjećaj. Nikad više nisam vidjela tu svoju torbicu, šmrc.
Kako štitite svoju imovinu? Imate li alarmni uređaj ili zamku za lopove kod kuće?
Imam jako dobre odnose sa susjedima. Mislim da je dobro da netko svako malo provjeri situaciju kad si na putu. No uglavnom, uvijek je netko kod kuće na našim lokacijama (Velika Gorica – Rijeka – Zadar). Nemam alarm, ali nemam ni vrijedne stvari zbog kojih bih trebala strepiti. Dapače, voljela bih da nam ukradu stari televizor. U svakom slučaju, lopovi se kod mene ne bi dobro proveli.
Mrle i vi ste zajedno oko četiri godine – je li to bila ljubav na prvi pogled?
Nije. Upoznali smo se u Velikoj Gorici dok smo zajednički radili na predstavi Kiklop. Kroz mjesec-dva upoznavanja i prijateljstva shvatili smo da smo dosta slični i tako se dogodila ljubav...
On je 10 godina stariji od vas. Osjećate li te godine među vama?
Nekad se ja osjećam deset godina starijom od njega jer je on baš mlad duhom i pun energije. Radi ono što voli i živi od toga, to je kompletna sreća.