Europska komisija je za 2018. godinu osigurala 118 milijuna eura koje će investirati putem projekata u područje urbane sigurnosti. Navedeno predstavlja priliku i mogućnost hrvatskim gradovima da se natječu za ponuđena sredstva kako bi podigli razinu spremnosti i zaštite
Koncept urbane sigurnosti je globalno prisutan i razmatran unutar brojnih disciplina. Zanimanje za njega pokazuju urbani planeri, arhitekti, razvojni inženjeri koji stvaraju rješenja za pametne gradove, krizni menadžeri, žurne službe, predstavnici gradske administracije, mediji, razne strukovne i specijalističke udruge. Svatko ima svoj diskurs promatranja ovisno o afinitetima, struci i izazovima s kojima se suočavaju, i streme njihovim rješenjima. Toliki interes je razumljiv jer više od polovice svjetske populacije živi u gradovima, koji postaju prenapučeni i vidljiv je pritisak prema njihovim ključnim prostorima, resursima i infrastrukturama, stoga se navedeni trendovi pojačavaju.
Urbana sigurnost predstavlja stanje, aktivnosti i mjere koje se tiču najširih društvenih slojeva – državne vlasti koja dijeli zajedničku infrastrukturu u glavnim i najvećim gradovima, stanovnika gradova, posjetitelja u privremenom boravku i svih zainteresiranih osoba.
Urbana sigurnost čini dio cjelokupne nacionalne sigurnosti svake države i područje je rasprave i djelatnosti vezanih uz pitanja poput: osiguranja javnog reda i mira, dostupnost i kvalitete prometne infrastrukture, uslužnih i servisnih djelatnosti, kvalitete života i prostora, organizacije dnevnih aktivnosti te izrađene procedure i planove za postupanje kod kriznih stanja. Akteri u provedbi urbane sigurnosti su redom sigurnosne službe, sigurnosno-obavještajne agencije, gradska uprava, vijeća za prevenciju kriminaliteta, komunalne službe, zaštitarske kompanije, službe nadležne za hitne intervencije. Izazovi koji se stavljaju pred sve njih generirani su iz prirodnih, tehničko-tehnoloških i od strane ljudi izazvanim rizicima.
Napadači su u prednosti spram snaga javnog reda
Prepoznajući brojne izazove i potrebe koje se razmatraju unutar koncepta urbane sigurnosti, ovaj članak će prvenstveno biti posvećen razmatranju mogućnosti povećanja sigurnosne djelatnosti, sprečavanju nastanka i zaštiti urbanih područja od iznenadnog napada pojedinaca ili skupina bez obzira na njihov motiv. Početna premisa jest kako apsolutna sigurnost ne postoji i da su napadači u prednosti spram snaga javnog reda jer biraju mjesto i vrijeme izvršenja napada.
S tim u vezi uvijek je prisutna diskusija, ukoliko nije došlo do potencijalnog ugrožavanja je li to zbog nedostatka interesa od strane napadača ili kvalitetno određenih preventivnih aktivnosti domaćih snaga sigurnosti. Na predmetnu dilemu skoro nikad ne možemo dobiti apsolutan odgovor.
Događaji posljednjih nekoliko godina, sve do unazad terorističkog napada 11. rujna 2001. godine na teritoriju Sjedinjenih Američkih Država, pokazuju sve veću usmjerenost napadača na urbana središta bez obzira na njihov izvorni motiv, a gdje im je primarni cilj zahvatiti što veći broj žrtava i privući medijsku pozornost. Ukoliko sagledamo samo područje Europe, najznačajniji napadi u zadnjih nekoliko godina upravo su počinjeni u najvećim urbanim središtima (Brisel, London, Pariz, Nica, Barcelona, Berlin), gdje većinom zamjećujemo odsutnost upotrebe vatrenog oružja i korištenje prijevoznih sredstava kao oruđa u izvršenju napada.
Gradovi u zapadnoj Europi sve su više izloženi potencijalnim i stvarnim napadima, svjesni su toga, i kroz brojne aktivnosti i mjere ulažu u prevenciju i zaštitu građana, prostora i kritične infrastrukture. Svi dijelovi grada ne mogu se štititi jednakim intenzitetom i poduzetim mjerama, stoga ključnu ulogu ima procjena rizika, suradnja između nadležnih službi i razmjena informacija vođena principom „onima koji moraju znati“.
Kako živimo u liberalno-tržišnim gospodarstvima gdje je privatni sektor vlasnik i upravitelj većine kritičnih nacionalnih i urbanih infrastruktura izuzetno je važna njegova uključenost posredstvom javno-privatnog partnerstva u području sigurnosti sa svim ključnim dionicima urbane sigurnosti. Države i gradovi koji rade na tom principu svakako su otporniji na napade i imaju više raspoložih alata i mogućnosti u prevenciji i provedbi urbane sigurnosti.
Prioritet urbane sigurnosti je i dio javnih politika Europske komisije koja je navedeno promovirala putem strateškog dokumenta Europski program sigurnosti iz 2015. godine u kojem je usmjerena pozornost na pružanje potpore državama članicama Unije u boljoj zaštiti europskih građana. U dokumentu je istaknuto kako su države odgovorne za sigurnost na svom teritoriju, a Unija im može pružiti dodatnu pomoć (potporu) u ostvarivanju sigurnosti. Ključne aktivnosti koje putem Europskog programa sigurnosti podupire Komisija odnose se na onemogućavanje teroristima bilo kakve vrste napada, razmjenu obavještajnih informacija između država, zaštitu cyber prostora i bolje upravljanje granicama.
Navedeno predstavlja kvalitetan pristup jer analize ranije spomenutih napada u europskim gradovima pokazuju kako je dio napadača došao izvana, dogovarali su napade posredstvom interneta, te je uočljiva određena nekoordinacija kod nadležnih službi za što je ogledni primjer napad u Briselu.
Iz tog razloga, Europska komisija je usvojila paket operativnih i anti-terorističkih mjera potpore zaštite javnih prostora putem kojih pomaže razvoju urbane sigurnosti diljem Unije.
Glavne mjere su: potpora državama članicama u zaštiti urbanih sredina; restrikcija pristupa teroristima prema eksplozivnim supstancama i unapređenje prekogranične razmjene informacija o financijskim transakcijama; ojačanje pripravnosti, otpornosti i koordinacije na razini Europske unije u slučaju incidenata koji uključuju kemijske, biološke, radiološke i nuklearne materijale; potpora agencijama za provedbu zakona i pravosudnim tijelima u razotkrivanju kriminalnih aktivnosti; uspostava daljnjih koraka u sprečavanju radikalizacije; osnaživanje vanjske dimenzije protuterorističkih aktivnosti Unije.
Europska komisija prepoznaje važnost urbane sigurnosti i nužnost potpore državama članicama, stoga je usvojila Akcijski plan potpore zaštiti urbanih prostora gdje je naglašen značaj suradnje između praktičara službi za provedbu zakona i fizičke zaštite kritičnih infrastruktura. U tu svrhu Komisija je za 2018. godinu osigurala 118 milijuna eura koje će investirati putem projekata u područje urbane sigurnosti.
Navedeno predstavlja priliku i mogućnost hrvatskim gradovima da se natječu za ponuđena sredstva kako bi podigli razinu spremnosti i zaštite. Pored navedene mogućnosti, dodatne pogodnosti su sudjelovanje u novim mehanizmima koje Komisija uspostavlja, a u cilju veće suradnje i razmjene informacija između zainteresiranih sudionika.
U svrhu provedbe Akcijskog plana potpore zaštiti urbanih prostora, Komisija će uspostaviti specijalizirane forume za razmjenu informacija i najboljih praksi u zaštiti urbanih sredina, pružiti će potporu uspostavi platforme zadužene za provedbu zajedničkih treninga i vježbi s naglaskom na značajne sigurnosne rizike, pomoći će u razvoju pisanih materijala u obliku vodiča koji će sadržavati najbolje standarde u fizičkoj zaštiti kritičnih infrastruktura, sportskih događaja i posebno značajnih objekata (poput aerodroma), te će snažno potaknuti sudjelovanje vlasnika odnosno upravitelja značajnih infrastrukturnih objekata i usluga, iz javnog i privatnog sektora, lokalne administracije i gradonačelnika u sudjelovanju u Forumu operatera kako bi na načelu javno-privatnog partnerstva dijelili najbolju praksu i sudjelovali u mogućnostima financiranja projekata.
Predmetni projekti su za 2018. godinu predviđeni kao kratkoročni projekti putem Fonda za unutarnju sigurnost (Internal Security Fund) u iznosu od 18 milijuna eura te kao srednjoročni projekti putem Europskog fonda za regionalni razvoj (European Regional Development Fund) u iznosu od 100 milijuna eura.
Faza prikupljanja ideja za inovativna sigurnosna rješenja
Pored već spomenutih ciljeva koji su aplikativni za financiranje, značajno je spomenuti kako je naglašena mogućnost financiranja projekata koji će predstaviti nova i inovativna rješenja za izazove urbane sigurnosti. Potencijalni zainteresirani projektni partneri mogu biti iz najšireg spektra aktera koji su nositelji ovlasti i odgovornosti u području javne, urbane i nacionalne sigurnosti. Komisija je trenutno u fazi prikupljanja ideja za inovativna sigurnosna rješenja i priprema raspisivanje natječaja koji će biti otvoreni u listopadu 2018. godine. Pored navedenog, Unija je do sada posredstvom Sedmog okvirnog programa (FP7) i Horizont 2020 financirala 48 istraživačkih projekata ukupne vrijednosti 195 milijuna eura koji su bili fokusirani na zaštitu urbanih prostora. Navedena tema će biti isto tako uključena na natječajima za istraživačke projekte unutar Horizonta 2020 i njegovog radnog programa od 2018. do 2020. godine.
Mogućnost korištenja fondova Europske unije za unapređenje urbane sigurnosti kao tema od središnjeg interesa ovog članka je odabrana zato što hrvatska javnost i svi zainteresirani za područje sigurnosti jesu svjesni potrebe ulaganja u urbanu sigurnost, no i nedovoljnih financijskih sredstava koje stoje domicilno na raspolaganju. Stoga je potrebno okrenuti se prema brojnim mogućnostima financiranja posredstvom međunarodnih projekata u kojima pored financijske potpore postoje i dodatni benefiti: mogućnost razmjene najboljih praksi, uspostava mreže praktičara koji rade na sličnim ili istovjetnim poslovima, pokretanje domaćih kompanija i pojedinaca prema vanjskim rješenjima, kao i prenošenje naših znanja drugima.
Kako malo koja hrvatska sredina i institucija ima dovoljno vlastitih kapaciteta ući u zahtjevne međunarodne projekte, preporuka je formirati nekoliko nacionalnih konzorcija i zajedno se s potencijalnim međunarodnim partnerima natjecati za gore spomenute EU financirane projekte za unapređenje domaće urbane sigurnosti.
Doc. dr. sc. Robert Mikac, Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu