S obzirom na evidentan porast broja pljački u 2011. i u prvoj polovici 2012. godine, pri čemu su ukradene ogromne svote novca, očito je da je novac u pojedinim poslovnicama banaka pljačkašima uistinu - na dohvat ruke! Osim toga, isto je tako očito i da su zakonska rješenja zastarjela jer ih je suvremena tehnologija pregazila pa je propise nužno što prije poboljšati, o čemu u Zaštiti pišemo već godinama
[ Damir Stolnik ]
S obzirom da razbojništvo podrazumijeva upotrebu sile protiv neke osobe ili prijetnju da će izravno napasti njezin život s namjerom protupravnog prisvajanja tuđe pokretne stvari, činjenje kaznenih djela razbojništva u novčarskim institucijama utječe kako na sigurnost svih građana - bilo da su zaposlenici novčarskih institucija, bilo da su stranke koje se nalaze u ili pokraj objekata novčarskih institucija - tako i na sigurnost imovine, građana i poslovnih subjekata.
Osim djelatnika od kojih se, uz prijetnju najčešće vatrenim oružjem, traži da predaju novac, u vrijeme razbojništva u objektima napada često se zateknu i stranke. Svi sudionici takvog događaja proživljavaju ogromne psihičke napetosti, a zaposlenici i dodatne zbog eventualnih propusta koje su u radnom procesu možda napravili i time utjecali na razinu posljedica samog incidenta.
Na ruku bankarskom sektoru
U namjeri kvalitetnog rješavanja problema sve većeg broja izvršenih pljački u novčarskim institucijama, prvenstveno u bankama, u Hrvatskoj je potkraj 2003. godine donesen Zakon o minimalnim mjerama zaštite u poslovanju s gotovim novcem i vrijednostima (NN 173/03). Svrha njegova donošenja bila je smanjiti rizik i povećati zaštitu osoba koje obavljaju poslove s gotovim novcem i vrijednostima u novčarskim institucijama.
No, unatoč uloženim naporima svih poslovnih subjekata, tijekom cijelog razdoblja njegove primjene broj razbojništava u bankama nije smanjen, već se ukupno gledajući i povećao. Primjerice, u 2004. bilježimo 23 razbojništva, a u 2005. čak 42. Stoga je, u cilju povećanja razine zaštite sigurnosti novčarskih institucija te osobito zbog sigurnosti njihovih zaposlenika i stranaka, godine 2005. taj Zakon izmijenjen i dopunjen.
Uvedeni su dodatni minimalni sigurnosni uvjeti zaštite, ali je isto tako novčarskim institucijama dana i mogućnost da, na temelju prosudbe ugroženosti, mogu osigurati manje sigurnosne uvjete zaštite ako se prosudbom ugroženosti utvrdi manja ugroženost pojedinih objekata. Te su izmjene i dopune išle na ruku bankarskom sektoru čija je poslovna politika u to doba zagovarala novi trend u poslovanju s klijentima, a koji isključuje klasičan šalterski prostor i prostornu odvojenost te zagovara otvorenost prostora i pristupačnost svima. Novi prostorno-tehnički uvjeti poslovnica diktirali su i drukčija tehnološka sigurnosna rješenja koja, međutim, ne bi trebala biti manja od zakonom propisanih, nego samo njihova alternativa.
Tehnologija i kriminalci brži od zakona
Izmjene i dopune Zakona predstavljale su dodatni napor države da smanji rizik i poveća sigurnost od počinjenja razbojništva na objekte novčarskih institucija, kao i da poveća zaštitu osoba koje obavljaju poslove s gotovim novcem i vrijednostima. Rezultati primjene takvog dopunjenog Zakona bili su evidentni. Od 2006. do 2010. godine broj pljački banaka višestruko je smanjen! Nažalost, kriminalitet se neprestano mijenja i prilagođava sigurnosnim mjerama koje su poduzete kako bi ga spriječile. Zato njihova trenutna provedba nipošto ne znači da je poduzeta dostatna zaštita pojedinog objekta.
Pljačkaši uče, prilagođavaju se i orijentiraju na nezaštićene i slabije zaštićene objekte, tj. tamo gdje im je novac "na dohvat ruke". S obzirom na evidentan porast broja pljački tijekom 2011. i u prvoj polovici ove, 2012. godine, pri čemu su otuđene velike svote, očito je da im je novac u pojedinim poslovnicama banaka doista - na dohvat ruke.
Kriminalitet se neprestano mijenja i prilagođava poduzetim sigurnosnim mjerama pa zato minimalne mjere zaštitite propisane Zakonom traže ugradnju dodatnih sustava tehničke zaštite, a njihova trenutna provedba uopće ne znači da je poduzeta zaštita pojedinog objekta – dostatna
Osim što lopovi kradu tamo gdje mogu, jer im ugrađeni sustavi zaštite ne predstavljaju (pre)veliku prepreku i rizik - čime im se ostavlja dostatan prostor za pouzdan uspjeh bez velikih posljedica, činjenica je da kradu i tamo gdje novca ima. Tim je riječima i zagrebački gradonačelnik pomalo ironično komentirao pljačku banke koja se 8. svibnja dogodila u Zagrebu, a bila je već treća uzastopna u razmaku od samo 24 sata!?
Evidentan porast broja razbojništva počinjenih u bankama u 2011. i u prvoj polovici 2012. godine unatoč znatnom intenziviranju aktivnosti policije na suzbijanju razbojništava i unatoč nadzoru primjene Zakona, nameće zaključak da su, osim što obveznici uspostave sigurnosnih uvjeta zaštite hitno moraju uložiti dodatne napore kako bi ovakve događaje ubuduće sveli na najmanju moguću mjeru, postojeća zakonska rješenja u određenim segmentima zastarjela - zbog sve bržeg razvoja tehnologije.
Nužnost korekcije zakona
Zakon kao dinamična kategorija nakon nekog vremena primjene traži odgovarajuće korekcije. One u ovom slučaju trebaju biti usmjerene prije svega na tehnološka unaprjeđenja mjera prevencije kaznenih djela razbojništava te na proširenje kategorizacije obveznika primjene Zakona. Tehnološko unaprjeđenje mjera prevencije podrazumijeva prije svega promjenu načina novčarskog poslovanja koji podrazumijeva nepostojanje gotovine na blagajničkim mjestima.
To se može postići ugradnjom blagajni i trezora s odgodom otvaranja i šifrom "tihog alarma", cijevnom dostavom gotovine na blagajnička mjesta i sličnim tehničkim rješenjima...
Cijeli tekst možete pročitati samo u tiskanom izdanju novog broja Zaštite
