Videonadzorni sustav s 225 kamera tek je dio ukupnoga projekta prometnog redarstva koji u Zagrebu djeluje već nekoliko godina. KING ICT upotrijebio je vrhunski videonadzorni sustav poznate inozemne tvrtke, jedine na svijetu koja diljem planete ima instalacije s više od 100.000 kamera te je specijalizirana upravo za takve instalacije po gradovima
Iako se javnost uskomešala zbog najave postavljanja 225 kamera po središtu grada, činjenica je da projekt čiji je videonadzor tek jedan dio, zapravo funkcionira već nekoliko godina. Potvrdio nam je to i Matija Mandić, voditelj Sektora tehničke zaštite i mrežnih rješenja u KING ICT-u, koji nam je kao predstavnik tvrtke izvođača projekta, opisao njegove najvažnije tehničke detalje.
"Medije i javnost najviše zanima sustav videonadzora, iako je čitav projekt mnogo širi od toga. Riječ je o cjelovitom konceptu upravljanja sustavom prometnog redarstva koji je nastao izdvajanjem, tj. prebacivanjem nekih ovlasti policije na jedinice lokalne samouprave koje uređuju promet na svom području. U slučaju Grada Zagreba, odlukom Gradske skupštine osnovano je Prometno redarstvo kao zasebno tijelo".
Sustav koji se već isplatio
Sustav, ispričao nam je Mandić, prije svega čine prometni redari opremljeni posebnim uređajem s aplikacijom koja im omogućava slikanje vozila, kreiranje prekršajnog naloga ili printanje tzv. mandatne kazne, i to na licu mjesta. "Taj je sustav, putem GPRS-a, izravno sinkroniziran sa središnjim sustavom obrade prekršajnih naloga. Svaki nalog ‘putuje’ do središnjeg sustava gdje se dalje procesira. Tu je i veza prema MUP-u kako bi se podaci o vlasniku vozila mogli provjeriti i kako bi kazna bila poslana na točnu adresu".
Mandić ističe da je sustav profunkcionirao već šest mjeseci nakon što je KING ICT pobijedio na natječaju. "Ovaj sustav, dakle, radi već nekoliko godina, bez obzira na videonadzor, i to se ulaganje dosad", vjeruje Mandić, "gotovo već isplatilo".
U KING ICT-u žele ispraviti netočne medijske napise o cijeni videonadzornih kamera. "Čitav projekt košta 16 milijuna kuna, a ne samo kamere. Štoviše, one su najjeftiniji dio projekta jer koštaju tek 2 milijuna, a ostatak otpada na sistem-salu, sustav pohrane, aplikacijske softvere, integraciju, klijentske aplikacije te na kompleksnu infrastrukturu na lokacijama - neprekidno napajanje, sustav komunikacije (žični ili wirelles), sustavi video analitike...
Što se pak kamera tiče, ideja je bila njima zamijeniti prometne redare koji fizički obilaze teren i nadziru stanje prometa u mirovanju. Umjesto njih, kamere su zamišljene kao fiksne, stacionarne točke postavljene na lokacijama na kojima se, prema iskustvu, očekuju brojni prekršaji i gdje su problemi kontinuirani. "Cilj je ovog videonadzornog projekta nadzirati upravo kritične točke poznate po divljem parkiranju", veli Mandić dodajući da u odabiru točaka nadzora stručnjaci KING ICT- nisu sudjelovali, već je taj dio posla odrađen u Zagreparkingu.
"Korištena infrastrukturna mreža izrazito je kompleksna jer se kombinira više elemenata – u jednom se dijelu koristi optika grada Zagreba, u drugom wireless, u trećem čak i iznajmljena infrastruktura... Upravo zato svaka od 75 točaka zahtijeva i vrlo složenu montažu. Negdje smo trebali prikupiti i desetke dozvola da bismo kamere spojili na zajedničku mrežu i središnji server", objašnjava Mandić.
Ističe da su, prema prvotnoj ideji, kamere trebale biti postavljene na pročelja zgrada. No budući da je većina zgrada bila u nadležnosti Gradskog stambeno-komunalnog i drugih upravitelja zgrada, nijedna se takva aktivnost nije mogla provesti bez suglasnosti stanara.
Noćno napajanje
Od te se zamisli kasnije odustalo jer se pokazalo da je vrlo malen broj zgrada u vlasništvu grada ili države gdje bi postupak bio brži, lakši i jeftiniji. No s druge strane prepreka su bile i zgrade u vlasništvu grada ili države jer su to većinom objekti od posebne kulturne ili povijesne vrijednosti, spomenička baština i slično. Mnogi znaju da se o ovome projektu govori već 2-3 godine, a da su prve kamere postavljene tek sredinom studenoga ove godine.
"Ovi problemi s infrastrukturom bili su jedan od glavnih razloga prolongiranja instalacije kamera. Tek su ove jeseni ishodovane sve dozvole i napokon je krenulo postavljanje prvih kamera", veli Mandić.
Međutim, novi dio projekta sa sobom je donio i nove izazove. Naime, čitav se koncept temelji na tzv. noćnom napajanju jer se struja uzima s noćne rasvjete. A najkritičnije je vrijeme te rasvjete ljeti i zimi. Ljeti zato što su noći najkraće pa se akumulatorski sustav mora napuniti u tih 7-8 noćnih sati kako bi ostalih 16 sati mogao strujom napajati sve kamere, komunikaciju, wireless itd., i izdržati do kasno navečer. Zimi je pak na djelu drugi problem – vremena za napajanje ima dovoljno, no i potrošnja sustava zbog grijanja je mnogo veća. Zato je sustav optimiziran kako bi imao autonomiju u vremenu u kojem napajanja nema.
"O dodatnom napajanju iz drugih izvora struje nismo razmišljali jer bi to samo dodatno zakompliciralo ionako vrlo kompleksan projekt. Jedini je način bio poslužiti se energijom iz javne rasvjete, jer ipak je u pitanju sustav za koji je zatražena niska potrošnja. I to je bio izazov – s jedne se strane tražilo da sustav bude robustan i antivandalni, a s druge je strane potrošnja morala biti niska", objašnjava Mandić neke od većih teškoća.
Ključna je stvar, veli on, svakog sličnog sustava – kako napraviti sustav s velikim brojem kamera, a da se što više izbjegne ljudski faktor? Ovaj se sustav, naime, bazira na videoanalitici. Svaka fiksna kamera u sustavu ima videodigitalizacijski uređaj u kojemu je i videoanalitički procesor, a koji omogućuje procesiranje videoanalitičkih informacija na samome mjestu....
Cijeli članak i razgovor s Matijom Mandićem možete pročitati samo u novom broju Zaštite