16 milijuna kuna, 75 lokacija i 225 kamera od čega 150 fiksnih i 75 pomičnih, brojčani su rezime najnovijeg, a zasad vjerojatno i najvećeg projekta videonadzora javnih gradskih površina u državi. U slučaju Zagreba nadzorne kamere nisu, doduše, primarno namijenjene suzbijanju kriminaliteta i vandalizma, nego kažnjavanju krivog parkiranja, ali je sustav maksimalno otvoren za širenje i spajanje s policijskim sustavom. Zaštiti su sve detalje ovoga projekta otkrili Mate Kraljević, šef Sektora za komu
[ Antun Krešimir Buterin ]
Nakon višegodišnjih odgoda, napokon su sredinom studenoga u središtu Zagreba - u sklopu projekta Prometnog redarstva - postavljene i prve videonadzorne kamere od njih ukupno 225. Od ideje do realizacije proteklo je mnogo vremena, čak i previše, no inicijator ovog vrlo kompleksnog projekta koji mediji zovu "zagrebački Big Brother" sada ne krije svoje zadovoljstvo.
Prije nekoliko je godina Mate Kraljević, tada još direktor podružnice Zagrebparkinga Zagrebačkog holdinga, kao gost britanske parking-udruge tri tjedna proveo u Londonu, svjetskom rekorderu po broju nadzornih kamera na ulicama i trgovima. Štoviše, sami Britanci ističu da će prosječni turisti tijekom uobičajena obilaska najpoznatijih znamenitosti Londona, kamerama biti snimljen najmanje 200 puta.
Ideja rođena u Londonu
Upravo se tamo našem sugovorniku, prisjeća se, upalila žaruljica: "Gledajući te silne kamere, zaključio sam da bismo ih u Zagrebu mogli uvesti da pomoću njih kažnjavamo vozače koji se krivo parkiraju. Godine 2008. to sam kao šef Zagrebparkinga predložio gradonačelniku Milanu Bandiću i njegovu zamjeniku Ivi Jelušiću. Tada smo odlučili pokrenuti videonadzorni sustav u sklopu Zagrebparkinga, s ciljem lakšeg kažnjavanja krivog parkiranja", naglašava Kraljević.
"Kod Kvatrića imamo dvije neiskorištene garaže, a okolne su ceste pune krivo parkiranih vozila. Zato smo prve kamere i postavili tamo da usmjerimo vozače u garaže najjeftinije na svijetu. Nitko ne može reći da se nema gdje parkirati, to je bezobrazno!"
"Radeći plan poslovanja Zagrebparkinga za 2009. godinu, došli smo do svote od 16 milijuna kuna koja nam se činila prihvatljivom. Projekt je podrazumijevao ukupno 225 digitalnih kamera na 75 lokacija razasutih širom grada – na svakoj lokaciji planirali smo 2 fiksne kamere i jednu pomičnu. Ubrzo smo napravili i projekt te raspisali natječaj u kojem smo, uz ostalo, tražili da kamere budu visoke rezolucije i pomične, kako bi ih dispečeri u nadzornom centru našega Redarstva mogli usmjeriti i fokusirati na konkretno događanje na lokaciji", govori Kraljević.
Posao je na javnom natječaju tada dobila tvrtka KING ICT, no projekt su zaustavili zategnuti odnosi između Holdinga i Grada Zagreba nastali zbog političkog sukoba gradonačelnika Bandića i njegove matične stranke SDP-a. Nažalost, ovaj projekt nije jedina žrtva te nesretne situacije, čak se može reći da je taocem svađe SDP-a i Bandića zapravo čitav Grad Zagreb. No, to je već priča za druge časopise. Kraljeviću je u međuvremenu završio mandat, tvrde jedni, dok drugi kažu da je sa čela Zagrebparkinga maknut iz političkih razloga. A budući da je tada postao šef Komunalnog redarstva, uspio je gradonačelniku i Holdingu objasniti da je žalosno nabavljenu opremu držati u skladištu, umjesto da kamere već snimaju gradske ulice.
"Smatrao sam kako je velika šteta tako važan i već započet projekt držati "u ladici", dok je problema u gradu sve više. Pod ‘problemima’ ne mislim samo na krivo parkiranje, već i na vandalizam, maloljetničku delinkvenciju i tučnjave, prometne nesreće pa i ubojstva. Naime, ove kamere mogu imati, osobito noću, i posve drukčiju namjenu od prvotne. A ako ih se postavi na stambenu ili drugu zgradu, one bi, recimo, mogle nadzirati ne samo tu zgradu, već i sva zbivanja oko nje. Neke bi se kamere noću", smatra Kraljević, "mogle fokusirati i na prometnija križanja - pa bi policija nakon sudara imala najpouzdanijeg mogućeg svjedoka – videosnimku.
Umjesto zgrada morali na stupove
Jedan od većih problema u provedbi projekta bilo je mjesto na kojem će kamere biti postavljene. Prve su kamere zato postavljene na električne stupove jer su oni gradska imovina, iako je prvotna zamisao bila postaviti ih na pročelja zgrada koje su, međutim, privatno vlasništvo. "No tada sam shvatio gdje živim i izračunao da bi mi prošle još najmanje dvije godine za dogovor sa svim kućnim savjetima, jer bi nam trebala njihova suglasnost i suglasnost svih stanara u svakoj od zgrada", otkriva nam Kraljević. Ipak, uvjerava da će kad naprave plan širenja videonadzorne mreže po zgradama, odmah pokrenuti razgovore s kućnim savjetima kako bi unaprijed riješili sve probleme i nedoumice.
Projekt je započet sa Zagrebačkim holdingom i, prema postignutom sporazumu, oni do kraja financiraju taj projekt, dok će Grad Zagreb u tri godine taj novac vratiti. Dakle, do same implementacije projekta u igri je i Holding, dok je Kraljević nositelj projekta, a nakon primopredaje i povrata novca, čitav će sustav prijeći u ruke Grada, tj. Prometnog redarstva.