Marko Rakovac je u rujnu prošle godine preuzeo funkciju izvršnog pročelnika HGSS-a. Član HGSS-a je od 2012. godine, još dok je bio student na pravu i vrlo aktivan speleolog u Planinarskom društvu Sveučilišta Velebit. “Nisam ni slutio da će me iskusniji kolege speleolozi i alpinisti, predložiti u Službu. Biti članom GSS-a mi imponira, u speleo-alpinističkim krugovima je to velika čast. Osim strasti za pomaganjem i učenjem, ekipa iz gorske ima veliku strast prema čovjeku, prirodi i avanturizmu”, kaže Rakovac s kojim razgovaramo u novom broju Zaštite.
Pročelnik ste HGSS-ove Komisije za speleospašavanje, a svakako je riječ o jednom od najzahtjevnijih vidova spašavanja. Što sve podrazumijeva rad u Odjel za speleospašavanje?
Od 2010. sudjelujem u istraživanju najdubljih jama u regiji te s pravom mogu reći da spašavanje iz tih objekata nije jednostavno. Iako se nesreće u speleološkim objektima ne događaju često, usudio bih se reći da je to jedan od zahtjevnijih oblika spašavanja jer se nerijetko radi o izvlačenju iz složenih, izrazito vertikalnih i dubokih objekata. U Hrvatskoj imamo četiri jame dublje od 1000 metara te spašavanje iz takvih jama traje danima, s velikim logističkim potrebama i ljudskim kapacitetima. Stjecanje vještina i znanja za rad u dubokim jamama bez ugroze za sebe i ostale sudionike zahtjeva puno rada na sebi. Često je riječ o potopljenim i uskim kanalima gdje je potrebno primjenjivati posebne tehnike napredovanja kao npr. ronjenje ili miniranje za prolazak nosila s unesrećenom osobom. Ukratko, svi koji postanu članovi tima za speleospašavanje moraju biti u vrhunskoj formi.
Rad u Odjelu za speleospašavanje temelji se na organizaciji i provođenju programa osnovnog tečaja i specijalističkih tečajeva speleološkog spašavanja i vođenju kompleksnih akcija spašavanja. Nadalje, Odjel organizira velike državne vježbe, pratimo razvoj i novitete u tehnikama, surađujemo sa sličnim službama u svijetu preko međunarodnih saveza (ICAR, ECRA, UIS i FSE), te surađujemo s drugim institucijama (npr. protueksplozijom službom MUP-a, sa speleološkim udrugama u Hrvatskoj radi prevencije nesreća i obuke samospašavanja, javnim ustanovama, i dr.).
Na koji se način obučavaju novi članovi speleo spasilačkog tima?
Nakon što osoba položi značku za gorskog spašavatelja, kroz godine sudjeluje u radu Odjela za speleospašavanje kroz relicence, vježbe, specijalističke tečajeve i akcije. Uglavnom tjeramo ljude da budu bolji i da preuzimaju odgovornosti, da se bave instruktorskim radom i tako osnažujemo zajednicu jer se svi izmjenjujemo u vođenju i organizaciji aktivnosti.
Vi ste osobno, s drugim kolegama iz HGSS-a, sudjelovali u zahtjevnoj akcija spašavanja američkog speleologa iz tisuću metara duboke jame u Turskoj. Može li se takvo iskustvo uopće s nečim usporediti?
Iskustva spašavanja iz dubokih jama su izrazito korisna jer učimo kako reagirati u novim okolnostima, a svaka akcija je drugačija. Akcija speleospašavanja u Turskoj je bila zanimljiva iz perspektive organizacije odlaska u misiju odnosno doslovno smo bili prepušteni sami sebi sve do dolaska do nepristupačnog ulaza u jamu Morca. Dolaskom na jamu, sve se preokrenulo te je turski AFAD tu pokazao svoju logističku snagu. Dogodilo se previše kritičnih stvari u kratkom vremenu, te usudio bih se reći da se nisu svi najbolje snalazili u ovom tipu krize. Informacija da unesrećeni krvari na dnu jame (od 1200 metara dubine) nije bila optimistična informacija. Potrebno je bilo za početak medicinski stabilizirati unesrećenu osobu i zaustaviti krvarenje, a u svijetu nema puno liječnika koji mogu liječiti na toj dubini. U međuvremenu, trebalo je postaviti komunikacijsku liniju do dna, pripremiti tehničke dionice spašavanja i uspostaviti bazni kamp na površini. Uvjetno rečeno, sretni smo što se u Turskoj dogodio upravo proboj HGSS-a, sudjelovali smo u uspješnoj akciji spašavanja i stekli neprocijenjivo iskustvo.
Koliki osobni angažman zahtjeva članstvo u HGSS-u?
Prije svega, biti pripadnik HGSS-a je ozbiljna obveza koja zahtijeva posvećenost, vrijeme, trud i kontinuirano usavršavanje. Uključuje sudjelovanje u akcijama spašavanja, obuci, vježbama i drugim aktivnostima službe. Osobni angažman počinje odgovornošću za održavanje i unaprjeđivanje osobnih vještina i znanja. Od članova se očekuje visoka razina odgovornosti, profesionalnosti i posvećenosti. Unatoč tome što je ulazak i izlazak iz službe dobrovoljan, jednom kad postaneš član, od nas se očekuje da preuzimamo odgovornost i obveze koje dolaze s tim. Članstvo u HGSS-u je stoga znatno više od volontiranja - to je životni poziv koji zahtijeva kontinuiranu predanost i žrtvovanje.
HGSS je organiziran kroz 25 stanica - koliko su one ravnomjerno opremljene ljudstvom i opremom? Odnosno, koje su Stanice najzaposlenije zbog toga što postoji veća potreba za spašavanjem na njihovom području?
Stanice u priobalnom području su prilično opterećene tijekom turističke sezone, kako zbog akcija tako i zbog dežurstava (razna natjecanja i sl.), te kvalitetnih ljudi nikad nije dovoljno. S druge strane i kontinentalne stanice gdje, primjerice, Sljeme vikendom zaista bude puno posjetitelja te se na tjednoj razini traži pomoć GSS.
Stanice Hrvatske gorske spašavateljske službe suočavaju se s brojnim izazovima u pogledu opremljenosti ljudstvom, opremom i financijskim resursima, što znatno varira među stanicama. Jedan od ključnih problema je zastarjelost vozila, što direktno utječe na efikasnost i sigurnost operacija spašavanja. Ova situacija naglašava hitnu potrebu za obnovom vozila i opreme kako bi se osigurala spremnost i operativna efikasnost službe. Financiranje stanica HGSS-a iznimno varira, pri čemu neke stanice raspolažu s proračunom od svega 20 tisuća eura, što je iznos koji se može smatrati ponižavajućim s obzirom na važnost i opseg poslova koje HGSS obavlja. Ovako niska razina financiranja stavlja HGSS u položaj gdje moramo “moliti” za razumijevanje i podršku, dok su istovremeno lokalni čelnici često skloniji znatno većem financiranju raznih udruga koje nemaju javni značaj. Lokalne odluke o financiranju nerijetko se temelje na političkim kriterijima, odnosno na procjeni tko predstavlja biračko tijelo, što dodatno otežava poziciju HGSS-a u borbi za adekvatna sredstva.
Najviše intervencija koje HGSS odradi kada je u pitanju spašavanje odnosi se na akcije u kojima je ljudski faktor uzrok nesreće. Jesu li takve akcije u porastu? Koliko brzo možete reagirati nakon dojave o unesrećenoj osobi?
Čest uzrok akcija su nepoznavanje vlastitih fizičkih sposobnosti, loša procjena rizika i nedostatak znanja o sigurnom kretanju u prirodi. U HGSS-u često ističemo da je, uvjetno rečeno, svaka spašavateljska akcija rezultat loše preventive. To znači da bi mnoge situacije u kojima je potrebno intervenirati mogle biti spriječene pravilnim planiranjem, obukom i sviješću o sigurnosnim mjerama pri boravku u prirodi.
Vrijeme reakcije može varirati ovisno o lokaciji unesrećene osobe, vremenskim uvjetima i dostupnosti informacija, ali HGSS nastoji što brže mobilizirati svoje resurse. Uvijek može brže i bolje.
Koje su lokacije u Hrvatskoj najizazovnije za spašavatelje odnosno koja vrsta spašavanja je najteža?
Priobalne stanice HGSS-a, zbog veće prirodne okršenosti terena, imaju povećan opseg posla, suočavajući se s brojnim akcijama spašavanja tijekom turističke sezone. S obzirom na teško pristupačne terene, poput velikih stijena i udaljenih otoka, neizostavan resurs u operacijama spašavanja je upravo helikopter te ćemo u narednom razdoblju morati vršiti sve veći pritisak u javnosti za rješavanje pitanja helikopterskog SAR-a.
Veliki dio vašeg rada odnosi se na preventivu i edukaciju ljudi što izvrsno činite ne samo putem društvenih mreža već i izradom različitih karata. Možete li nam reći nešto više o toj strani vašeg rada?
Na društvenim mrežama autentično objavljujemo savjete, upozorenja i edukativne sadržaje, nerijetko s ironičnim prizvukom jer želimo stimulirati kritičko razmišljanje javnosti. Karte izrađujemo u suradnji s Hrvatskim planinarskim savezom te smatramo to velikom dodanom vrijednošću cjelokupnoj zajednici. Nedavno smo objavili web aplikaciju www.sigurnestaze.hr, interaktivni zemljovid namijenjen planinarima i izletnicima sadrže informacije o sigurnim putovima i točkama opasnosti.
Gorska služba spašavanja u Hrvatskoj osnovana je 1950. godine kao služba Planinarskog saveza Hrvatske. Koliko se Vaše djelovanje promijenilo u ovih više od sedam desetljeća rada? Iako se zovete gorska služba spašavanja, velik broj potraga više nije vezan uz spašavanje u planinama.
Iduće godine, HGSS slavi 75 godina postojanja, što predstavlja zaista dugu tradiciju, mnoštvo utkanog znanja, iskustva i riješenih izazova. Kroz više od sedam desetljeća rada, opseg naših potraga i spašavanja proširio se i više nije isključivo vezan uz planine.
U proteklih 20, pa čak i 10 godina, HGSS je prošao kroz brojne transformacije, odgovarajući na promjene u društvu, tehnologiji i potrebama zajednice. I danas nastavljamo s prilagodbama, predviđajući da će se Služba za pet godina sigurno razlikovati. Suočeni smo s novim izazovima, poput povećanja turističkih aktivnosti, tehnološkog napretka u opremi za spašavanje i klimatskim promjenama. Sposobnost prilagodbe, uz zadržavanje ključnih vrijednosti, formula je uspjeha kojom se HGSS vodi već desetljećima i kojom ćemo se voditi i u budućnosti.
Nakon nekoliko mjeseci što se na mjestu izvršnog pročelnika HGSS-a možete li nam reći nešto više o upravljanju ovom Službom? Kakva je suradnja s drugim hitnim službama?
Ono što mogu kazati, upravljanje ovom službom je zahtjevnije nego što sam inicijalno mislio.
Funkcija zahtijeva kombinaciju liderskih i menadžerskih vještina, područje na kojem osjećam da čovjek nikad nema dovoljno iskustva. Zbog toga sam se odlučio dodatno školovati u području upravljanja organizacijom. Svakodnevnica je izazovna, ali istovremeno iznimno ispunjujuća jer moj posao je ujedno moj poziv. S obzirom na to da sam završio pravni studij, ovaj posao je sinteza prava i strasti prema prirodi. U HGSS-u sam napredovao bottom-up, kao jedan od najboljih operativaca svoje generacije.
GSS je za mene više od posla; on je dio moje obitelji i tim s kojim svakodnevno radim je izrazito kompetentan i motiviran. Suradnja s drugim hitnim službama dio je naše svakodnevice i ključna je za uspjeh naših misija. Usko surađujemo s policijom, vatrogascima, hitnom medicinskom pomoći, hrvatskim ratnim zrakoplovstvom, ravnateljstvom CZ-a i drugim službama i državnim tijelima kako bi osigurali brze i koordinirane odgovore u hitnim situacijama. Međusobna suradnja uvijek je podložna kritici te smo upravo mi na vrhu odgovorni za postavljanje organizacijske kulture, međusobnog poštivanja i kvalitetne kooperacije između službi. Najvažnije je da smanjimo na najmanju moguću mjeru dupliranje resursa tj. da izbjegnemo stvaranje tzv. “silo efekta”.
Koji su vam najveći izazovi u radu, a koji se odnose na organizaciju rada, financiranje, suradnju...?
Izazovi su mnogobrojni i raznoliki, ali kao tri glavna problema posebno se ističu: financiranje stanica, helikoptersko spašavanje te jačanje radno-pravnog položaja pripadnika operativnih snaga Civilne zaštite (OSCZ-a).
Prvi i možda najveći izazov je stvaranje svijesti o važnosti OSCZ-a u lokalnoj zajednici za stabiliziranje financiranja stanica HGSS-a te izbjegavanje samovolje lokalnih čelnika. Stabilan financijski okvir ključan je učinkovito funkcioniranje i plan razvoja Službe. Naša terenska vozila često su dotrajala i starija od 15 godina te održavanje zahtijeva značajna financijska sredstva i predstavlja kontinuirani izazov za sve lokalne stanice.
Drugi problem s kojim se HGSS susreće je rješavanje helikopterskog spašavanja. Mi smo jedina civilna udruga koja je nositelj helikopterskog spašavanja te u tom svojstvu već 30 godina uspješno surađujemo s Hrvatskim ratnim zrakoplovstvom. Iako trenutno letimo s M171-Sh, i dalje nismo u dovoljnoj mjeri operativni. U 2023. godini nismo dobili niti jedan sat naleta obuke, ali smo svejedno odradili smo 14 helikopterskih akcija. To je opasno, neodrživo i pitanje je vremena kad će se nešto dogoditi. HGSS cijelo jedno desetljeće nastoji riješiti helikoptersku službu spašavanja, te helikopterski SAR (Search and Rescue) nije stvar prestiža, nego nužnost za zemlju koju godišnje posjeti više od 20 milijuna turista. Čekamo još uvijek isporuku dvije letjelice Subaru Bell 412 EPX za potrebe civilne zaštite, ali oko ovih resursa ima previše otvorenih pitanja na koje nismo dobili odgovor. Pitanje je vremena kad će netko javnosti trebati podastrijeti odgovore zašto još uvijek nemamo riješeno pitanje helikopterskog spašavanja (SAR).
‘Last but not least’, smanjenje broja kvalificiranih radnika u društvu utječe i na HGSS, gdje je našim pripadnicima sve teže napustiti svoja radna mjesta kako bi sudjelovali u akcijama spašavanja. Ovaj problem nije samo rezultat nedostatka razumijevanja od strane poslodavaca, već i činjenice da mnoge radne zadatke doslovno nema tko odraditi kad je zaposlenik odsutan.
HGSS kao dio sustava Civilne zaštite podliježe Zakonu o sustavu civilne zaštite prema kojem je Gorska služba označena kao jedna od operativnih snaga sustava civilne zaštite, zajedno s Vatrogastvom i Crvenim križem. Na taj način HGSS je jedina služba koja je odgovorna za specifične vrste potraga i spašavanja, osobito ako se radi o spašavanju u ekstremnim uvjetima ili na nepristupačnom terenu. S obzirom na sve veći broj intervencija kao i širenja djelokruga HGSS-a u Hrvatskoj, jeste li u dovoljnoj mjeri snabdjeveni opremom? Koristite li i sredstva EU-a za nabavku opreme?
HGSS je od 2012. do danas sudjelovao u nizu projekata i to od uloge prijavitelja, partnera pa sve do korisnika i/ili pružatelja usluga. Glavni fokus ulaganja je od ulaganja u kapacitete za traganje i spašavanja u ruševinama, zaštiti kritične infrastrukture od kibernetičkih i fizičkih napada, kapitalnom razvoju sustava bespilotnih letjelica za sigurnost, jačanju kapaciteta za reagiranje u kriznim situacijama i smanjenu rizika od katastrofa (potresi, poplave) do podizanja sigurnosti u nacionalnim parkovima i razvoju outdoor turizma. Trenutno HGSS raspolaže prijedlogom novog strateškog projekta čije bi se sufinanciranje ostvarilo putem novog Programskog razdoblja EU fondova, Operativni program Konkurentnost i kohezija 2021. - 2027. Vrijednost projekta procjenjuje se na iznos od 7.500.000,00 EUR.
Nedavno, na Međunarodni dan volontera, održana je konferencija “Volonteri u sjeni - Prepoznajemo li vrijednost volontera operativnih snaga?”, koju je organizirao Hrvatski crveni križ, a na kojoj je istaknuta nužnost promjena u zakonima i pravilnicima kako bi se olakšao i bolje vrednovao rad volontera. Na koji način bi se volonterski rad, prema Vašem mišljenju trebao ustrojiti?
Na spomenutoj konferenciji istaknuta je potreba za promjenama pravne regulative kako bi se poboljšao i vrednovao rad dobrovoljaca u operativnim snagama civilne zaštite. Mi nismo volonteri u smislu zakona o volonterstvu nego pripadnici operativnih snaga civilne zaštite. Za osnaženje položaja pripadnika civilne zaštite, u fokusu trebaju biti Zakon o sustavu civilne zaštite, Zakon o radu te Zakon o HGSS-u, ali i srodni podzakonski akti. Na konferenciji se naglasila važnost dodatne motivacije dobrovoljaca i poslodavaca kroz porezne olakšice, dopunsko osiguranje, dodatne slobodne dane i druge pogodnosti. Potrebno je transparentno definirati sustav pogodnosti s jasnim kriterijima te posvetiti se poslodavcima, koji su ključni za ovaj proces.
HGSS se dijelom financira iz državnog proračuna, dijelom iz donacija. Je li to dobar način financiranja Službe. Bi li trebalo možda uvesti naplatu određenih vrsta potraga i spašavanja, o čemu se dosta razgovara?
Pitanje uvođenja naplate za određene vrste potraga i spašavanja izaziva rasprave, pri čemu treba pažljivo razmotriti etičke, pravne i praktične aspekte. Naplata bi mogla osigurati dodatna sredstva, ali isto tako može odvratiti ljude od traženja pomoći u hitnim situacijama.
Razmatranje modela osiguranja kao mogućeg načina financiranja HGSS-a moglo bi biti korisno u pronalaženju održivog rješenja za financiranje. Takav model može uključivati suradnju s osiguravajućim društvima ili uvođenje specifičnih polica osiguranja koje bi pokrivale troškove spašavanja. Ovaj pristup zahtijeva detaljnu analizu i razradu kako bi osigurali da ne odvratimo ljude od traženja pomoći kada je to zaista potrebno. Važno je naći ravnotežu koja će osigurati održivost HGSS-a bez kompromitiranja njezine osnovne misije pružanja adekvatne usluge zaštite i spašavanja, što je uostalom osnovna zadaća države i JLS-ova koji moraju podnijeti najveći teret financiranja operativnih službi.
Nataša Gajski Kovačić
