Krešimir Mikić: Kada me napadnu, pravim se mrtav

Htio sam biti policajac, ali su mi oni rekli da to nije za mene pa da probam kao zaštitar. Onda su mi i oni rekli da probam nešto drugo pa sam otišao u glumce. Sad barem mogu glumiti da znam zaštitariti
[ Antun Krešimir Buterin ]

Osječki glumac sa zagrebačkom adresom Krešimir Mikić široj je javnosti poznat kao veseli pivopija iz niza tv-reklama. Ipak, ljubitelji kazališta cijene ga zbog njegovih uloga u prebogatom nizu kazališnih uloga u osječkom HNK i zagrebačkom ZKM-u, filmofili ga gledaju sve češće i poštuju sve više, dok će mu mnoga djeca prepoznati glas što ga posuđuje likovima po crtićima.

Htio sam biti policajac, ali su mi oni rekli da to nije za mene pa da probam kao zaštitar. Onda su mi i oni rekli da probam nešto drugo pa sam otišao u glumce. Sad barem mogu glumiti da znam zaštitariti
U najnovijem filmskom uratku "Majka asfalta" Dalibora Matanića koji je u prosincu stigao u hrvatska kina, Krešimir više nije Krešimir, nego Milan, a više nije ni glumac nego zaštitar. O toj i drugim metamorfozama prodiskutirali smo uz čašicu razgovora. S obojicom.

Kako je bilo glumiti zaštitara? Je li vam to prva takva uloga?
Bila mi je "fora" glumiti zaštitara. Uvijek sam mislio - ako ne uspijem kao glumac, radit ću kao noćni čuvar i čitati puno knjiga.

Za jednu ulogu branitelja s PTSP-om pripremali ste se razgovarajući s braniteljima. Jeste li sada razgovarali sa zaštitarima?
Da, naravno, i to s nekoliko njih. Neki su znali da sam glumac, a neki ne. Najviše sam vremena proveo s dečkima iz "King Crossa" gdje smo i snimali film. Te pripreme za ulogu, kad sam "visio" s dečkima za noćnih dežurstava, bile su još zabavnije.

Što inače mislite o zaštitarima, kako doživljavate tu profesiju?
Negdje poslije rata bilo je plodno tlo za zapošljavanje svakakvih bolesnika kao zaštitara pa sam imao nekoliko neugodnih iskustava, ali sada su, čini mi se, ipak neka druga vremena.

Biste li ikad radili kao zaštitar? Ili možda policajac?
Pa ja sam i htio biti policajac, ali su mi onda rekli da to nije za mene nego da probam kao zaštitar. A onda su mi i oni rekli da probam nešto drugo pa sam otišao u glumce. Sada barem mogu glumiti da znam zaštitariti.

Znate li pucati ili se tući (tj. znate li neku borilačku vještinu)?
Znam pucati, što mi je ostalo još iz mladosti. I znam se praviti mrtav ako me netko napadne.

S obzirom na sve veći broj vaših filmova, mislite li da ćete uskoro u privatnom životu trebati zaštitare i tjelohranitelje?
To bi značilo da ću zarađivati golem novac što se, budimo realni, nikad neće dogoditi.

Nikad ne reci nikad. Koliko vam u životu uopće znači zaštita – od čega se sve štitite? I čime?
Prevencija je moje geslo. Zaštita od sunca i od spolno prenosivih bolesti itekako su važni. A čime se štitim? Kondomima.

Od sunca!? Zar ga na glavu navučete? Svašta. A čega se u životu najviše bojite – loše filmske kritike ili terorističkog napada? 
Najviše me strah ljudske gluposti.

Najljepša božićna uspomena: Jednom sam oko Božića žurio kući. Zaustavi me policija i ja im kažem: "Pa Božić je". I oni me puste. To mi je bilo dirljivo
Film "Majka asfalta" govori o obiteljskom nasilju. Jeste li vi skloni nasilju? Koliko ste se puta potukli u životu, makar i u samoobrani?
Nisam nikada napao čovjeka. Fizički.

U svjetlu te filmske storije, vesele li vas više stvari pod božićnim borom ili osobe oko njega?
Osobe su mi puno važnije.

Koja vam je najljepša božićna uspomena?
Jednom sam oko Božića žurio kući. Zaustavi me policija i ja im kažem: "Pa Božić je". I oni me puste. To mi je bilo dirljivo.

Što očekujete od 2011. godine, te kako planirate izaći iz 2010.?
Ne volim očekivanja niti volim razmišljati na taj način. A iz 2010. godine izići ću uz fino vino i lijepo društvo. Taksijem naravno. Neću voziti, obećavam.