Kradu u velikim lancima - prodaju lokalnim trgovinama

Prema Globalnom istraživanju krađa u maloprodaji, trošak koji uzrokuju krađe iznosi godišnje 112 milijardi eura, što je 1.4 posto ukupne prodaje. U porastu je i krađa po trgovinama, i krađa koju čine zaposlenici ali i ona koja je djelo organiziranih skupina po trgovinama
[ Nataša Gajski Kovačić ]

To što klinci ukradu žvakaće gume ili bombone najmanji je problem. Najviše štete trgovinama uzrokuju dobro organizirane skupine kradljivaca koji u jednom danu znaju proći kroz sve trgovačke lance. Kada takvi opustoše police s alkoholnim pićima i pokradu skupe viskije, štete su na kraju dana vrlo velike. Služe se pritom najrazličitijim trikovima uz pomoć kojih izbjegavaju detektore. Strahovito se kradu i žileti i to oni najskuplji jer lako ih je ukrasti i još lakše preprodati pa su tako u nekim trgovinama prisiljeni na police stavljati prazne kutijice žileta pa ih na blagajni kupcima zamijeniti za pune. Saznajemo to u neformalnom razgovoru sa stručnjakom za sigurnost jednog trgovačkog lanca u Hrvatskoj.
Zakon propisuje da je krađa do 2000 kuna tek prekršaj, a ne kazneno djelo, pa trgovine moraju protiv kradljivaca podnijeti privatnu tužbu, što većina njih ne čini. Krađa tako uzima sve više maha s ukradenom robom koja se kasnije prodaje na tržnicama a nerijetko i u malim lokalnim trgovinama. 
Prvi na listi atraktivnih proizvoda za krađu su prehrambeni proizvodi i to ponajviše suhomesnati proizvodi, već spomenuta alkoholna pića, a potom sve ostalo. Naravno trgovine pokušavaju na sve moguće načine prevenirati krađe, preplašiti kradljivce unaprijed ili ih uhvatiti tijekom krađe. Zato su danas stvarnost trgovačkih centara multimegapikselne kamere, razne vrste elektroničke zaštite robe i zaštitari. S obzirom da se trgovački centri, kada je riječ o mjerama tehničke zaštite, najčešće odlučuju za elektroničku zaštitu artikala, kako bi ona maksimalno dobila na svojoj važnosti, zahtijeva se i nazočnost zaštitara u neposrednoj blizini blagajne ili na samom izlazu iz trgovine. Zaštitar u slučaju oglašavanja alarma ima ovlast zaustavljanja, odnosno zadržavanja i privremenog ograničavanja slobode kretanja sumnjive osobe te, u konačnici, i pregled osobe i stvari na koje je detekcijski sustav reagirao. S obzirom da primjena ovlasti uvijek pretpostavlja ograničenje prava i sloboda osoba prema kojima se primjenjuju, njihova primjena mora biti proporcionalna potrebama i okolnostima postupanja. 
Ako izuzmemo profesionalne kradljivce, istraživanje među građanima provedeno u ožujku ove godine pokazuje da su uzbuđenje ili hir razlog za 60 posto krađa u trgovini dok je neimaštinom motivirano samo devet posto krađa. Istraživanje su proveli magazin Ja trgovac i agencija Hendal. Anketno istraživanje o krađi u trgovini pokazuje da su na pitanje jesu li ikada išta ukrali, uključujući razdoblje djetinjstva i puberteta, odgovori gotovo podjednako podijeljeni. Naime da nikada nisu ništa ukrali kaže 49,5 posto ispitanih, a 47,3 posto ih ističe da to ipak jesu učinili. Ukupno 3,2 posto anketiranih nije željelo dati odgovor na ovo pitanje.
Na vrhu popisa proizvoda koje su ukrali nalaze se voće (44 posto) i slatkiši s 36,7 posto. Ostali predmeti krađe imaju znatno manje udjele pa je tako prvi sljedeći uredski pribor (6,8%), a potom dolaze cvijeće (2,9%), kukuruz (1,5%), kozmetika (1,2%), novci (1%), cigarete (1%), igračke (0,7%), jaja (0,6%) i alkohol (0,5%). Na ostale predmete otpada 11,3 posto udjela, a odgovor na ovo pitanje ne zna 2,6 posto ispitanika.
Da su ukrali zato što im se svidio predmet krađe kaže 3,8 posto ispitanika, a zbog stjecanja dobiti krađi se priklonilo njih 2,7 posto. Ostale predmete krađom si je priuštilo 5,3 posto građana, a da ne znaju što su ukrali ističe njih 1,5 posto.
Poticajno za krađu je to što relativno malo kradljivaca biva uhvaćeno u tom činu. Naime petina ispitanih građana (21,2 posto) navodi kako su bili uhvaćeni u krađi dok preostalih 78,8 posto ističu da ih nikada nisu ulovili.
Na kraju, zanimljiv je i stav građana o krađi s obzirom da natpolovična većina uzorka (53 posto) kaže kako bi prijavili kradljivca osoblju trgovine zateknu li ga u krađi. Da to ne bi učinili navodi 24,8 posto ispitanika, a da ne znaju što bi učinili u tom trenutku ističe njih 22,2 posto.
Prema posljednjem Globalnom istraživanju krađa u maloprodaji, trošak koji uzrokuju krađe iznosi godišnje 112 milijardi eura, što je 1.4 posto ukupne prodaje. 
U porastu je i krađa po trgovinama, i krađa koju čine zaposlenici ali i ona koja je djelo organiziranih skupina po trgovinama. Zanimljivo je da isto istraživanje pokazuje da se najmanje krade u Japanu, Hong Kongu, Australiji i Njemačkoj a s druge strane SAD muku muči s krađama u trgovinama no ipak manje no Brazil i Mexico gdje je postotak krađa najveći, a štete iznose 1.6 posto od ukupne prodaje. Trgovci diljem svijeta krivca za porast krađa u trgovinama vide i u usporenom ekonomskom oporavku i organiziranom kriminalu. Globalno gledano, najviše se prijavljuju krađe modnih dodataka, traperica, obuće i donjeg rublja, kozmetičkih proizvoda, vrijednih elektroničkih gadgeta...