U ekskluzivnom razgovoru za Zaštitu, bivša hrvatska ministrica vanjskih i europskih poslova te bivša veleposlanica Hrvatske u SAD-u, a danas pomoćnica glavnog tajnika NATO-a, govori o godini na izmaku, analizira najveće sigurnosne prijetnje globalnome miru s posebnim naglaskom na Afganistan, Siriju i Kosovo, procjenjuje potencijalne opasnosti u nadolazećim godinama, s ponosom naglašava sve veću ulogu i sve bolji ugled koju Hrvatska i hrvatski vojnici imaju unutar NATO-a, podsjeća da ćemo dogodin
[ Antun Krešimir Buterin ]
Na samom kraju još jedne iznimno uzbudljive, ali teške i burne godine koja je na međunarodnom planu opterećena nizom neriješenih pitanja i nekolicinom krvavih sukoba što će se sasvim sigurno preliti i u novu, 2014. godinu, u srcu Europe, u Bruxellesu, u sjedištu NATO-a porazgovarali smo s jednom od najuspješnijih hrvatskih političarki Kolindom Grabar-Kitarović koja već pune dvije i pol godine zauzima jedno od čelnih mjesta najjačeg vojnog saveza na svijetu. Nakon što je od 2003. do 2005. bila ministricom europskih integracija u Vladi RH, da bi joj 2005. bili pridodani i vanjski poslovi, tri je godine kasnije Grabar-Kitarović imenovana za veleposlanicu RH u SAD-u.
Na toj je dužnosti bila sve do srpnja 2011. godine kada ju je, očito prepoznavši njezine ljudske i profesionalne kvalitete, u NATO pozvao glavni tajnik Anders Fogh Rasmussen imenovavši je svojom pomoćnicom za javnu diplomaciju. Naša je sugovornica tako postala prvom ženom koja je u povijesti NATO-a zauzela tako visoko mjesto unutar hijerarhije toga Saveza. Unatoč brojnim diplomatskim obvezama kao i pripremi za prekooceanski put u SAD, pomoćnica glavnog tajnika NATO-a spremno je prihvatila našu molbu za razgovorom o turbulentnoj 2013. godini i sigurnosnim izazovima koji tište svijet u kojem živimo.
Kakvim biste opisali stanje globalne sigurnosti na kraju ove, po mnogočemu teške i godine?
Prijetnje sigurnosti kroz povijest se neprestance mijenjaju. U svakom trenutku stanje u svijetu definiraju određena doza nesigurnosti i sigurnosne ugroze, no isto tako i načini i napori za njihovim rješavanjem. Poanta je sigurnosti u našoj sposobnosti živjeti bez straha – odgajati obitelj, slijediti svoje ciljeve, uživati u slobodi… Naravno da postoje prijetnje i ugroze, a u nekim dijelovima svijeta vlada nestabilnost No, isto tako, puno je postignuto u cilju njihova suzbijanja. Kad je riječ o NATO-u, Sjevernoatlantski je savez već po završetku Hladnog rata krenuo u svoju drugu fazu aktivnog rješavanja kritičnih žarišta putem operacija. Danas prijetnje sigurnosti više nisu toliko poznate i definirane, već su asimetrične. Ako, primjerice, „zaguglate"pojam „globalna sigurnost", kao ponuđene ćete rezultate dobiti cijeli niz prijetnji – od velikog rasta broja stanovništva, nezaposlenosti, smanjenja prirodnih resursa, onečišćenja okoliša, prirodnih katastrofa, pa sve do namjerno izazvanih prijetni poput terorizma, proliferacije malog oružja, oružja masovnog uništenja, trgovine ljudima, cyber-sigurnosti...
Jasno, i dalje postoji opasnost od konvencionalnih prijetnji, a napose od nestabilnih država, unutardržavnih sukoba, raspada nedemokratskih sustava zbog slabosti institucija. NATO se neprestano prilagođava novom okruženju i novonastalim okolnostima. Dogodine završavamo svoju najveću operaciju u dosadašnjoj povijesti – onu u Afganistanu. ISAF pod vođenjem NATO-a već više od desetljeća provodi operaciju s ciljem da Afganistan više nikad ne pruži utočište međunarodnim terorističkim skupinama poput Al-Qaide.
Na sastanku na vrhu u Lisabonu 2010. godine dogovorili smo proces tzv. tranzicije u Afganistanu – postupan prijenos ovlasti za pružanje sigurnosti s ISAF-a na afganistanske snage sigurnosti, koje danas broje oko 350.000 vojnika i policajaca. Ove je godine označena peta i posljednja tranša tog procesa. Danas Afganistanci sami predvode napore za postizanje sigurnosti u cijeloj državi, a prvi su put ove godine preuzeli i vodstvo nad operacijama, tzv. borbenu odnosno ratnu sezonu 2013. godine.
Hrvatska se ne smije bojati preuzeti vodeću ulogu u pojedinim područjima. Moramo se riješiti kompleksa "male zemlje" i preuzeti inicijativu – iako geografski nismo velika zemlja, imamo sjajne potencijale
Bez obzira što uglavnom spektakularni napadi privlače pozornost medija i stvaraju iskrivljenu sliku o Afganistanu danas, osjeća se napredak u svim područjima. No, izazova je i dalje mnogo, ne samo sigurnosne prirode, nego i gospodarske, političke i razvojne, ali Afganistanci sada mogu sami nastaviti osiguravati svoju zemlju i preuzeti vlasništvo nad drugim procesima u svojoj zemlji. Sigurnosno stanje u svijetu tijekom ove godine sasvim je sigurno drastično obilježio i sukob u Siriji koji traje već gotovo tri godine. Posljedice su tog sukoba više od stotinu tisuća poginulih, milijuni izbjeglica, izgladnjelo i napaćeno stanovništvo, zaraze i bolesti, što utječe i na regionalnu i globalnu stabilnost. Uporaba kemijskog oružja, zabranjenog međunarodnim konvencijama, izazvala je snažne reakcije međunarodne zajednice, što je u konačnici dovelo do postizanja dogovora o uništenju kemijskog oružja te nastavka procesa u Ženevi. NATO pozdravlja taj korak, jer držimo da u slučaju Sirije rješenje ne može biti vojne, već političke prirode. No, puno je još posla pred svima nama kao međunarodnom zajednicom, još nismo blizu rješenja, te proces treba nastaviti.
Osvrnula bih se kratko i na naše susjedstvo, konkretnije na situaciju na Kosovu, gdje je ove godine također zabilježeno nekoliko incidenata. Oni nas podsjećaju da moramo nastaviti ulagati napor u sigurnost na Kosovu. Doista smatram da je KFOR pravodobnim reakcijama uspio spriječiti veće incidente i gubitak ljudskih života. Kako znate, Beograd i Priština ove su godine potpisali važan sporazum ka normalizaciji odnosa. NATO podržava taj politički proces uz predvođenje EU te će nastaviti svoju misiju zaštite građana na Kosovu i slobode kretanja.
Zamislimo li hipotetsku situaciju da se stanje na Kosovu ipak razbukta i da dođe do sukoba širih razmjera, koliko bi takav nepovoljan razvoj prilika po vašem mišljenju utjecao na Hrvatsku?
Nezahvalno je govoriti o hipotetskim situacijama, pogotovo kad vjerujete u bolju budućnost, no Hrvatska u vojnom smislu ne bi bila izravno ugrožena jer smo, između ostalog, danas eto i članica NATO-a. Zapravo, da smo članicom Saveza bili i 90-tih godina prošlog stoljeća, sve bi bilo puno drukčije, bili bismo pod kišobranom NATO-vog sustava kolektivne obrane. Vidjeli smo u prošlosti kako se sukob na Kosovu odrazio, primjerice, na turizam u Hrvatskoj. Jednostavno, kad stranci vide kartu našeg područja na svojim tv-ekranima imaju dojam da je sve to tako blizu i povezano, te će nerado ići u državu za koju se percepira da je u nestabilnom okruženju. Utječe to i na ukupan imidž zemlje, pa posredno i na stabilnost ulaganja, gospodarsko pozicioniranje, kreditni rejting...
Spomenuli ste maločas da se prijetnje u ovom našem globalnom selu neprestano mijenjaju. Koje biste sigurnosne prijetnje možda izdvojili kao glavne i najčešće, kojima se NATO mora prilagođavati?
U svome Strateškom konceptu iz 2010. godine NATO je definirao niz sigurnosnih ugroza s kojima se suočavamo, od balističkih raketa do cyber napada, kao i svoju ulogu u njihovom suzbijanju. Tri temeljne zadaće NATO-a ostaju istima – kolektivna obrana; upravljanje krizama, odnosno operacije; te suradnja u sigurnosti, odnosno partnerstva s državama i organizacijama izvan Saveza. Naravno da se prijetnje s kojima se suočavamo mijenjaju, te se NATO prilagođava kako bi se mogao uspješno nositi s tim izazovima. Svakodnevno analiziramo prijetnje, izgrađujemo kapacitete za njihovo suzbijanje, te know-how u suradnji sa Saveznicima i partnerima.
Naglasila bih posebno fluidnost, asimetričnost sigurnosnih ugroza, te neprestano izranjanje novih aktera koji ugrožavaju našu sigurnost, bilo da se oni razvijaju unutar pojedinih država ili na nad-državnoj razini. Pritom globalizacija i razvoj novih medija i društvenih mreža omogućuju svakome da pritiskom gumba na tipkovnici diljem svijeta odašilje što god poželi. Zato su danas mnogi kao jednu od modernih prijetnji sigurnosti počeli isticati tzv. "borbu" ili "rat" ideja. Po meni vrijednosti demokracije i prava pojedinca nisu geografski određena, već su ona univerzalna prava, koja su, uostalom, utemeljena i u deklaracijama UN-a. Stoga držim da ono što se događa u udaljenim krajevima svijeta sve više utječe i na našu vlastitu sigurnost.
Pred Hrvatskom stoji važan posao - od članstva u NATO-u još nismo u potpunosti profitirali u smislu boljih i konstruktivnijih ulaganja u obrambeni sustav. Morali bismo procijeniti što nam je doista bitno za komponentu nacionalne sigurnosti i nacionalnu obranu, a na što se možemo osloniti sudjelujući u pojedinim multinacionalnim komponentama, jer je baš to jedna od velikih prednosti članstva u NATO-u
Pluralizacija medijskog prostora, koji postaje dostupan svima, dobra je jer prodiranje informacija pridonosi demokratizaciji, informiranosti, integraciji i stabilizaciji – primjerice u Afganistanu gdje su prodor informacija i obrazovanje ključne komponente za osiguranje budućnosti zemlje. No, s druge strane ona dopušta i lakše djelovanje mnogim terorističkim organizacijama. Danas svjedočimo da na Internetu objašnjavaju kako u kućnoj radinosti izraditi bombu. Isto tako, razni ekstremisti mogu i vrlo otvoreno ili pak vrlo suptilno utjecati na način razmišljanja ljudi pa i na njihovo ponašanje i djelovanje, koristeći njihov bunt, nezadovoljstvo gospodarskom ili političkom, pa i osobnom situacijom. Danas mnoge terorističke organizacije spretno koriste nove medije i oblikuju svoje strateške komunikacije.
Svaka gospodarska kriza na ovaj ili onaj način generira i nestabilnost u području sigurnosti. Upravo je stoga iznimno bitno spriječiti da trenutna gospodarska kriza na našem euroatlantskom prostoru
ne preraste u sigurnosnu krizu bilo koje vrste. Sigurnost nikada ne smijemo uzeti zdravo za gotovo, te moramo nastaviti ulagati u razvoj odgovarajućih kapaciteta kako bismo se mogli uspješno nastaviti suočavati s izazovima sigurnosti. Sigurnost doista nema svoju cijenu.
A po vašem mišljenju, jesu li europski i svjetski političari, ali i naši u Hrvatskoj, dovoljno svjesni te opasnosti i potencijalne pogibelji koja bi se iz toga mogla izroditi?
Vjerujem, nadam se da jesu. Europsko vijeće upravo ovih dana raspravlja o pitanjima obrambene politike. No, svatko se od nas suočava s izazovima gospodarske krize koja u pravilu rezultira stezanjem remena i smanjivanjem proračunske potrošnje. U NATO-u se o tome puno razgovara i raspravlja. Naš je odgovor na te izazove koncept tzv. „Pametne obrane". Svjesni smo da je državama teško ulagati više u proračun za obranu u situaciji kad morate smanjivati proračunska sredstva u područjima kao što su socijalna politika, zdravstvo ili školstvo. No, isto tako moramo se nastaviti uspješno nositi s prijetnjama sigurnosti te pratiti tehnološki razvoj. Odgovor je očito u međunarodnoj suradnji, u multinacionalnim komponentama i projektima. Mislim da to još nismo sasvim uspješno objasnili svojim građanima i stoga smo ove godine započeli kampanju pod nazivom "Defence Matters" (Obrana je bitna) kroz koju različitim publikama nastojimo objasniti važnost obrane i koncept "Pametne obrane".
To da sigurnost nema svoju cijenu i da se ona ne smije mjeriti izgubljenim životima, u Hrvatskoj smo proživjeli prije dva desetljeća, na vrlo grub način.
U razgovoru ovih dana po Bruxellesu s mnogim „starim" Europljanima, državljanima starih članica Unije, doznao sam da su mnogi od njih zapravo već zaboravili zašto je EU uopće i osnovana, i zašto je nama u Hrvatskoj trebala pomoć i zaštita početkom 90-ih godina. Osjećate li i vi da su Europljani to izgubili iz vida?
Donekle je tome doista tako. Europska je unija izrastala upravo na činjenici da se želio spriječiti novi rat između država koje su bile uključene u tom prvom formativnom razdoblju. No, mlade generacije rođene nakon završetka hladnog rata ne sjećaju se granica, žica, zidova i podijeljenosti. Oni odrastaju u miru i sigurnosti, ponekad i nesvjesni toga koliko se ulaže u to da bi oni danas mogli tako živjeti.
Kad već spominjemo Lijepu našu, kakva je uloga naše države koja je, kako se često kaže, prije 20 godina zbog rata bila izvor nestabilnosti, a danas je izvoznik mira i stabilnosti? Vjerujem da ste iznimno počašćeni raditi u vrhu NATO-a kao državljanka Hrvatske…
Apsolutno! Iako sam ovdje dio međunarodnog osoblja NATO-a izabrana putem javnog natječaja, pa ne predstavljam državnu administraciju kao takvu, no svakako predstavljam svoju državu. S ponosom.
Hrvatska će sljedećeg travnja proslaviti petu obljetnicu stupanja u članstvo NATO-a. To je svakako trenutak u kojem se treba osvrnuti na sve što smo postigli, ali i ono što smo mogli učiniti bolje i kako krenuti u budućnost. Prisjećam se tog trenutka kad sam predala naš ratifikacijski instrument, čime smo u proljeće 2009. godine postali članicom Saveza. U ovih pet godina dogodilo se mnogo toga. Nažalost, zahvatila nas je i gospodarska kriza u okviru koje se nije moglo u potpunosti razlučiti koliko je članstvo u NATO-u imalo učinka na gospodarstvo, osobito kad je riječ o rastu ulaganja.
U svakom slučaju, Hrvatska je cijenjena članica Saveza koja pridonosi operacijama i misijama NATO-a, političkim konzultacijama i odlukama, te učvršćuje svoj doprinos međunarodnoj sigurnosti. Imati stolicu za stolom najjačeg vojno-političkog saveza, uz naše članstvo u EU, svakako je dokaz našeg imidža i pozicije u svijetu koji se u posljednja dva desetljeća stubokom promijenio. Nemojmo zaboraviti koliko smo teško do toga došli, koliko je žrtava utkano u te uspjehe. No, isto tako, trebali bismo se ponekad osvrnuti oko sebe i priznati sebi samima koliko smo postigli, iako je još puno toga pred nama. Puno je posla jer moramo biti ambiciozni i uvijek željeti više i bolje.
Jedna od globalnih prijetnji koja je sve vidljivija ono je što neki zovu - borba idejama. To je vidljiv trend što ga je omogućila demokratizacija medija koja je osigurala pristup svima i koja je dobra jer prodiranjem informacija doprinosi integraciji i stabilizaciji društava, ali isto tako dopušta i lakše djelovanje nizu terorističkih organizacija
Hrvatska pridonosi i oblikovanju politika kojima se rješavaju problemi današnjice, s vizijom budućnosti. Bitan je dio našega posla tzv. "lessons learned" process – učimo na onome što smo dosad učinili te izvlačimo pouke za budućnost, pratimo i analiziramo svjetske trendove i oblikujemo prilagodbu NATO-a novim okolnostima. NATO nije samo vojno-politički savez, već i savez zajedničkih vrijednosti. Isto tako, prateći izbliza sve što se događa u sjedištu NATO-a, to me pomalo podsjeća i na jedan veliki "think tank", odnosno inovativni institut, tvornicu ideja...
Danas se nesigurnost, naime, počesto generira daleko od kuće te više nego ikada valja gledati izvan okvira svojih granica kako bismo se uspješno nosili s izazovima koji ne poznaju i ne priznaju državne granice. Ponekad je građanima naših država članica teško shvatiti zašto smo angažirani u područjima izvan granica NATO saveza. Često sam o tome raspravljala s hrvatskim vojnicima, primjerice, u Afganistanu, koji su svi apsolutno za sudjelovanje u takvim operacijama. Često ih pitam kako biste vi to objasnili našim građanima. Sjećam se vrlo dobro riječi jednog našeg vojnika: „Sudjelovao sam i u Domovinskom ratu. Iz vlastitog iskustva shvatio sam da se domovina i kuća ne brane na kućnome pragu. Tada je već prekasno jer je neprijatelj stigao pred kuću". Upravo je u toj jednostavnoj, a opet tako dubokoj misli našeg vojnika, zapravo sadržan i smisao novog djelovanja NATO-a.
Kad me pitate o ugledu Hrvatske, moramo posebno istaknuti da hrvatski vojnici u Afganistanu i drugdje u svijetu obavljaju izvanredan posao, na što sam doista ponosna. Uostalom, to je sasvim razvidno i po ovim brojnim fotografijama s terena u mojem uredu... Naglasak njihova djelovanja sve je više na mentorstvu, obrazovanju, na prenošenju znanja. Kao pomoćnica glavnog tajnika NATO-a vidim koliko ih silno cijene i koliko u Afganistanu poštuju Hrvatsku. Nas Hrvate Afganistanci doživljavaju gotovo kao svoje... Kroz takvo specijalizirano djelovanje definitivno polako pronalazimo svoju nišu. Međutim, još nam predstoji važan posao – od članstva u NATO-u još nismo sasvim profitirali u smislu boljih i konstruktivnijih ulaganja u obrambeni sustav. Morali bismo procijeniti što nam je doista bitno za komponentu nacionalne sigurnosti i nacionalnu obranu, a na što se možemo osloniti sudjelujući u pojedinim multinacionalnim komponentama. Upravo je to jedna od velikih prednosti NATO-a – ne moraju sve države članice razvijati apsolutno sve oblike obrane i obrambenih snaga, već se mogu fokusirati na ono što je za njih uistinu bitno i ono što će pridonijeti zajedničkoj obrambenoj politici. Isto tako, ne smijemo se bojati preuzeti vodeću ulogu u pojedinim područjima. Moramo se riješiti kompleksa "male zemlje" i preuzeti inicijativu. Geografski nismo velika zemlja, ali imamo sjajne potencijale.
Koje su bile glavne aktivnosti pomoćnice glavnog tajnika za javnu diplomaciju tijekom ove godine? I mislite li da je javna diplomacija jača i važnija od one tajne, ispod stola?
Tradicionalnu diplomaciju ne bih nazvala "tajnom" diplomacijom. Važno je da državnici i dužnosnici mogu surađivati i njegovati povjerenje jedni prema drugima. Ponekad se pregovori i razgovori odvijaju iza zatvorenih vratiju, no njihovi su rezultati u konačnici uvijek javni.
Javna diplomacija igra posebnu, komplementarnu i važnu ulogu, posebice u demokratskim društvima. Važno je da naši građani imaju pristup institucijama koje im služe – da postoji odgovarajuća razina transparentnosti i mogućnosti za razumijevanje politika i odluka.
Prijetnje u svijetu neprestano se mijenjaju i razvijaju; vrlo su fluidne i asimetrične, neprestance se pojavljuju i profiliraju novi izazovi, novi akteri u području sigurnosti, čemu pridonose i globalizacija i razvoj medija jer pritiskom gumba na tipkovnici moguće je u svijet odaslati štogod želite
Moja uloga i uloga moje uprave jest jačati razumijevanje i svijest o NATO-u i njegovim politikama, jačati potporu NATO-u u državama članicama, ali u državama partnerima i drugdje u svijetu. To je posebno važno u državama koje žele postati članicama Saveza. Raspon našeg djelovanja vrlo je širok te uključuje svakodnevnu suradnju i interakcije s medijima, uporabu digitalnih medija, ali i izravne odnose s ljudima. Gotovo svakodnevno razgovaram s brojnim skupinama koje posjećuju sjedište NATO-a ili pak sudjelujem na raznim konferencijama, javnim skupovima i zbivanjima. Naše digitalne komunikacije uključuju društvene mreže, web stranicu, televiziju NATOChannel koja donosi brojne priloge iz Afganistana, Kosova, operacije protiv gusara, cyber sigurnosti i mnoge druge zanimljive priče i priloge.
Ima tu puno i klasične diplomacije i razgovora s dužnosnicima, ali i pripadnicima civilnog društva, raznih udruga... Posebno sam posvećena javnoj diplomaciji vezanoj uz Afganistan, te našoj stalnoj potpori ženama, civilnom društvu i obrazovnom sustavu u toj zemlji. Iznimno su mi bitni posjeti terenu, ratnim područjima. Puno učim – uz ostalo i kako cijeniti sve ono što imamo, a drugi nemaju – te osjećam da svojim radom unosim promjene u druge živote i to me ispunjava…
NATO je u rujnu održao veliku konferenciju u Dubrovniku. Koje su glavne poruke s toga skupa odaslane svijetu?
Rujanski sastanak u Dubrovniku bio je skup NATO-ove parlamentarne skupštine, koja je neovisno tijelo. Njihova je uloga promicati razumijevanje i potporu NATO-u među parlamentarcima država članica i partnera. Oni igraju ključnu ulogu kao poveznica između NATO-a i nacionalnih parlamenata, a kroz njih i između javnosti država članica. Iznimno mi je drago da je Hrvatska bila domaćinom te Skupštine u Dubrovniku, na skupu s oko 300 parlamentarnih zastupnika diljem svijeta, jer je to bila i izvrsna prigoda za promociju naše države. Glavni tajnik NATO-a Anders Fogh Rasmussen tada je posjetio Hrvatsku i obratio se parlamentarcima upravo na temu važnosti obrane. Gospodarska je kriza stavila ogroman pritisak na proračunska izdvajanja za obranu. Svjedočimo sve većem nesrazmjeru proračuna za obranu kako između Sjeverne Amerike i Europe tako i unutar same Europe. Većina europskih saveznica izdvaja za obranu manje od preporučenih 2% of BDP-a dogovorenih u okviru NATO-a. Imajući u vidu taj trend, održavanje modernih, fleksibilnih i dobro obučenih oružanih snaga postaje sve teže.
I dok NATO ne može naložiti nijednoj državi kako strukturirati svoj proračun, jer mi smo savez suverenih država članica, NATO može olakšati, katalizirati pametna rješenja za izazove s kojima se susrećemo. Na lanjskom summitu u Chicagu dogovorili smo niz ciljeva (NATO 2020) koji će voditi naše napore za postizanjem i održavanjem ključnih sposobnosti. Nekoliko inicijativa, uključujući Pametnu obranu (Smart Defence) i Inicijativu za povezane snage (Connected Forces Initiative), vode nas u tom pravcu. Parlamentarci su u Dubrovniku raspravljali i o brojnim drugim pitanjima regionalne i globalne sigurnosti.
I na kraju - koji su temeljni planovi i ciljevi NATO-a za 2014. godinu?
Sljedeće, 2014. godine, NATO će završiti svoju najveću i najdužu misiju ISAF u Afganistanu. Nastavit ćemo raditi na izgradnji naših obrambenih kapaciteta kroz spomente inicijative Pametne obrane i Povezanih snaga kako bismo bili i primjereno opremljeni i spremni djelovati združeno i usklađeno. Sastanak na vrhu NATO-a koji će se održati sljedećeg rujna u Južnom Walesu bit će dobra prigoda kako bi se razmotrio napredak ka postizanju tih ciljeva. Glavne teme Summita bit će novi NATO, razvoj obrambenih sposobnosti i transatlantska poveznica. Isto tako, nastavit ćemo izgrađivati svoje odnose s državama partnerima – kako u našem susjedstvu tako i diljem svijeta – jer sigurnost se postiže zajednički i u suradnji.
Zbog fotografiranja sjedišta NATO-saveza u Bruxellesu imali smo i bliske susrete sa zaštitarima G4S-a koji čuvaju NATO