Zaštitari moraju raspolagati tzv. subjektivnom zaštitarskom tehnikom, što je drugo ime za umješnost. Zbog prirode svoga posla moraju biti psiholozi zdravog razuma, raspolagati verbalnom inteligencijom i poznavati oblike ugrožavanja osoba i imovine, običaje, navike i predrasude osoba na području koje opslužuju
Duško Modly, Ustanova za obrazovanje odraslih "Lupus"
Dijapazon svakodnevnih poslova zaštitara varira od slučaja do slučaja i uvjetovan je objektivnim i subjektivnim faktorima. Poznato je da se za profesionalno obavljanje poslova zaštitara traže odgovarajuće radne i moralne kvalitete te odgovarajuće stručno znanje i profesionalno iskustvo. O tom potonjem ovisi kompetencija svakog zaštitara. Iz toga proizlazi da zaštitari moraju raspolagati tzv. subjektivnom zaštitarskom tehnikom. To je drugi naziv za njihovu - umješnost.
Ne treba se igrati heroja i srljati u rizične situacije niti hitnost pretvarati u jurnjavu, ali treba vladati situacijom i ne dopustiti da te događaji "pregaze"
Zbog prirode svojih poslova zaštitari trebaju biti psiholozi zdravog razuma, moraju raspolagati verbalnom inteligencijom i moraju poznavati oblike ugrožavanja osoba i imovine, običaje, navike i predrasude i druge karakteristike osoba na području koje opslužuju. U okviru poslova koje obavljaju zaštitari moraju posebno voditi računa o mjerama osobne zaštite. Ona je uvjetovana prirodom posla zaštitara, njihovom osobnošću, ambijentalnim faktorima, raznim propisima i sl. U svezi s time nastavno se navode neke mjere opreza.
1. Stalno treba voditi računa o tome da se može postati objektom napada (žrtvom). Zato treba: a) uočavati znakove opasnosti koji variraju od slučaja do slučaja; b) paziti na upozoravajuće pokrete pojedinaca koji najavljuju neki oblik ugroze; c) paziti se konzumiranja alkohola i omamljujućih sredstava (droge i lijekovi); d) biti oprezan u kontaktu s očigledno snažnim pojedincima; e) paziti se duševno bolesnih i poremećenih osoba kad su ta stanja manifestna; f) paziti se ekstremno nervoznih osoba; g) uvijek imati u vidu da oružje koje zaštitar nosi može izazvati želju za oduzimanjem ili izazvati negativne osjećaje itd.
2. Treba stalno pozorno promatrati oči, motoriku (mimiku i pantomimiku, osobito pokrete ruku) sugovornika ili osoba prema kojima treba poduzeti neku mjeru ili radnju. Stalno treba pratiti tzv. govor tijela sugovornika ili osoba od interesa s kojima zaštitar kontaktira po službenoj dužnosti.
3. Ne treba pretpostavljati da djeca, mladež i starije osobe nisu opasni. Iskustva iz prakse govore suprotno. Djeca i mladež danas pokazuju veliku akceleraciju u tjelesnom i psihičkom razvoju, a kod starih osoba treba imati u vidu da kalendarska dob ne mora biti sukladna biološkoj dobi.
4. Ne treba se igrati heroja i srljati u rizične situacije niti hitnost pretvarati u jurnjavu.
5. Službeno i eventualno privatno oružje ne smiju biti na dohvat ruke nepoznatih osoba, osobito sumnjivaca, a koji put i poznatih, što je stvar procjene.
6. Zaštitar ne smije dopustiti da ga događaji zateknu nespremnog. Uvijek treba voditi računa o "drugom" ili "drugima" i o oružju, osobito skrivenom.
7. Zaštitar treba prije odlaska na izvršenje zadatka razmisliti o tome što ga očekuje, kako da pravilno obavi službu, a posebno da razmotri moguće nepredvidive situacije, okolnosti i reagiranje na njih te se psihički i fizički pripremiti na njih. Uvijek treba voditi računa o tome koje tzv. hazardne situacije (slučajeve) zaštitar može riješiti sam, a za koje će trebati pomoć. Nju treba zatražiti pravodobno, a ne biti tašt i samouvjeren.
8. Zaštitar treba spoznati i stalno biti svjestan svojih mogućnosti (dometa), ali i nemogućnosti.
9. Stalno treba voditi računa o ispravnosti opreme i vozila, kao i sredstava veze, u funkcionalnom, ali i estetskom smislu.
10. Stalno treba javljati svoj položaj po planu, ako postoji, a uvijek kad je to nužno.
11. Treba imati u vidu kada je zaštitar suočen s opasnošću - da je bolje učiniti nešto, nego ništa. On ne smije dopustiti da ga događaji "pregaze".
12. Zaštitarove odluke ne mogu svaki put biti savršene i pravilne, ali trebaju omogućiti vladanje situacijom. Ne treba se nepotrebno izlagati opasnostima i "slijepo" ulijetati u opasne situacije, te gubiti nadzor nad situacijom, nego treba nastojati njome vladati.
13. Stalno treba imati u vidu da "ad hoc" kriminalci i profesionalni kriminalci prate rad zaštitara u smislu načina obavljanja (režima) njihovih poslova. U pravilu napadaju štićene objekte kad im to omogućava objektivna situacija, ali i kad je po njihovoj procjeni u službi "u radnom smislu" najslabiji zaštitar.
14. U potencijalno opasnim situacijama noću treba izbjegavati situacije da zaštitar bude osvijetljen ili da mu svjetlo dolazi s leđa, jer tad je dobra meta. Uvijek treba imati u vidu da profesionalni kriminalci i ostale osobe psihopatološke konstitucije ne prezaju od ničega, osobito u situacijama kad zaštitara poistovjećuju s policijom.
15. Treba maksimalno izbjegavati nepotrebne sukobe i nadvladati svoje negativne emocije i strasti, osobito niske. Treba, ako je moguće, pustiti da se tuđe emocije i strasti smire (ohlade) i situacija smiri, ako je to moguće, te onda postupiti po službenoj dužnosti. Time se dobiva na vremenu, što omogućava planiranje daljnjeg postupanja.
16. Prije bilo kakve akcije, osobito složene, treba iskoristiti sve dostupne materijalne i personalne izvore informacija i procijeniti njihove sadržaje (evaluacija). Pritom treba voditi računa da iskustvo i osobni osjećaji zaštitarima mogu biti od velike pomoći. Nikad ne treba smatrati da sam možeš riješiti probleme.
17. Ne treba prebrzo ulaziti u tzv. opasne zone. Treba stati, promotriti i oslušnuti prije no što se otkrije svoj položaj (osobito noću).
18. Ako neku osobu treba na prikladan način imobilizirati zbog ugroze ljudi i imovine ili samoga sebe (pokušaj samoubojstva), treba je držati pod stalnim nadzorom. Ako je imobilizirana osoba u "vlasti" zaštitara, on je odgovoran za njezin tjelesni i psihički integritet. Treba imati u vidu da i imobilizirana osoba može biti opasna. Zaštita ljudi i imovine traži stalnu budnost zaštitara. Nema drijemanja, rastresenosti, čitanja zabavnih časopisa ili rješavanja osobnih problema za vrijeme radnog vremena.
19. Zaštitari moraju uvijek biti pribrani i svoja osjetila usmjeriti prema mogućoj opasnosti. Nerazumnom samozadovoljstvu nema mjesta.
20. Ako je zaštitaru potrebna pomoć, dužan ju je zatražiti pravodobno i čekati. Pritom treba znati da je mjesto za skrivanje do dolaska pomoći - relativan pojam. Moderni kriminalci raspolažu opremom za promatranje i noću i iza prepreka.
21. Ne treba nositi nepotrebne dijelove opreme.
22. Zaštitar treba stalno biti svjestan da svoje obveze mora izvršavati s razboritošću i razumijevanjem.
23. Potrebno je znati da se ljudi u svome okružju vrlo rijetko drugima pokazuju u pravome svjetlu.