Brojni su bankomati pod nadzorom kamera, baš kao i brojne tvrtke te financijske institucije, no da bi se čitav sustav postojećih videonadzora stavio u potpunu funkciju, nužno ih je umrežiti i staviti pod jedinstveni nadzor u koji bi uvid imale sve zainteresirane službe
Franjo Podhraški, dipl. krim.
Stjepan Tršinski, dipl. krim.
Krešo Kancir
Jedan od mogućih modela videonadzora javnih površina u Hrvatskoj mogao bi biti postavljen tako da gradovi financiraju postavljanje videonadzora na frekventnim mjestima po gradu, a što bi iz tv-centra nadzirali zaposlenici policije, grada ili neke službe koju bi angažirao grad. Najisplativije bi bilo da se kamere koriste višenamjenski (kriminalitet, prekršaji, traganje za osobama, promet, protupožarna zaštita, hitne intervencije u zdravstvu, druge hitne komunalne intervencije, prevencija napada na slabo zaštićeno osoblje manjih trgovina i kioska, sprječavanje vandalizma i krađa na blagajnama, zaštita infrastrukturalnih objekata, sprječavanje oštećenja fasada grafitima i drugih oblika oštećenja imovine, nadzor pristupa štićenim objektima...)
Gotovo svaki od brojnih bankomata diljem Hrvatske pod nadzorom je kamera. Svaka tvrtka, osobito financijske institucije, na zgradama imaju kamere koje snimaju ulice i prilaze. Da bi se čitav taj sustav postojećih videonadzora stavio u potpunu funkciju, nužno je njihovo umrežavanje i stavljanje pod jedinstveni nadzor u koji bi uvid imale sve zainteresirane službe (policija, komunalna prevencija, zaštitarske službe i dr.). Osim toga, Odjel za sigurnost cestovnog prometa započeo je s projektom postavljanja kamera za potrebe budućeg sustava središnjeg upravljanja prometom. Nova bi tehnologija uvelike rasteretila službe na terenu, povećala im efikasnost i mogućnosti dokazivanja nekih protupravnih ponašanja, od prekršaja u prometu do raznih kaznenih djela.
Ne album slika, nego alarm
Kamere se uz to moraju softverski ograničiti kako bi se zaštitila privatnost građana. Kameri se nakon instaliranja softverski ograničava gledanje nekih dijelova horizonta. To u praksi znači da operater ne može gledati ljudima u stanove kroz prozor, već će se tada na ekranu pojaviti crni kvadrat koji onemogućuje ulazak u sferu privatnosti građana. U novoj generaciji kamera za nadzor primjenjuje se i tzv. inteligentni softver, zaslužan i za brzo otkrivanje terorista u Londonu. Naime, programi za obradu slike tih uređaja mogu, osim lica traženih ljudi, prepoznati i opasne situacije. S takvom tehnologijom sustav videonadzora više nije samo album slika, već proaktivan i preventivan sustav djelovanja koji pravodobno inicira postupanje određenih službi. Tako sustav, čim registrira opasnu situaciju, signalizira to operateru koji može potvrditi je li to doista opasna situacija te pozvati prikladnu pomoć ili odbaciti situaciju kao bezopasnu.
Sustav može reagirati na ljudsko kretanje, dim, preskakanje prepreka, gužve u prometu ili na bilo što drugo na što ga se namjesti. Samim umrežavanjem postojećih kamera, ali i instaliranjem i povezivanjem novih u jedan, središnji nadzorni sustav omogućili bi se integrirano upravljanje i nadzor nad različitim sustavima tehničke zaštite međusobno dislociranih objekata i prostora. Takvi se sustavi uglavnom oslanjaju na postojeću komunikacijsku strukturu (javna telefonska mreža, mobilna telefonska mreža, ISDN mreža, korporativna računalna mreža, globalna računalna mreža), te osiguravaju dvosmjeran komunikacijski kanal za nadzor i upravljanje instaliranim sustavima tehničke zaštite u priključenim objektima.
Na tržištu sigurnosnih videonadzornih sustava u ponudi se nalaze videokamere različitih namjena i tehnologija: a) kamere kombinirane crno-bijele i color tehnologije, b) klasične i kompaktne sferne pokretne kamere s daljinskim upravljanjem optike, mehanike i elektronike, c) najsuvremenije elektroničke pokretne kamere bez pokretnih mehaničkih dijelova.
Snimke u sudskim postupcima
Pitanje korištenja tehničkih snimki u kaznenom i prekršajnom postupku iznimno je složeno. Postoje različita rješenja koja nude različiti pravni sustavi, a protežu se između formalnih kriterija valjanosti dokaza i kriterija načela pretežitog interesa. Kod formalnih kriterija valjanosti dokaza, tehničke snimke smatraju se dokazima ako su načinjene u kaznenom postupku, tj. po uvjetima formalno zadanim zakonskim propisom. U pravnim sustavima kod kojih vrijedi načelo pretežitog interesa postoji mogućnost korištenja tehničkih snimki te drugih dokaza pribavljenih na nezakonit način ako interes pravde i pravičnosti preteže nad interesom zaštite dobara koja bi se mogla pojaviti kao zaštitni objekt striktnog pridržavanja pravila o dokazivanju. U tom je smjeru napravljen iskorak i novim Zakonom o kaznenom postupku (NN 152/08) koji zapravo uvažava načelo pretežnog interesa, a čije će odredbe u pogledu korupcije i organiziranog kriminaliteta stupiti na snagu 1. srpnja 2009., a za ostala kaznena djela koja se progone po službenoj dužnosti 1. rujna 2011. godine.
Tehnološke karakteristike sustava
Samo ukratko nabrojat ćemo tehnološke karakteristike sustava za koje su zainteresirani policija i druge interventne službe: - prevencija kaznenih djela i prekršaja,
- detekcija pokreta kod određenih objekata,
- prepoznavanje registarskih pločica, marke i broja vozila,
- prepoznavanje osoba,
- mogućnost pohrane i pretraživanja zapisa radi identifikacije počinitelja kaznenog djela ili prekršaja,
- korištenje zapisa kao dokaza,
- brzina, sigurnost i protočnost prometa,
- nadzor graničnih i ilegalnih prijelaza,
- zaštita objekata, osoba i slično.
Sustav bi morao imati jednu ili više nadzornih jedinica, odnosno centar iz kojeg bi se putem zaštićenih videokamera nadziralo više lokacija. Jednako tako, sustav bi mogao imati stalnu i promjenjivu lokaciju nadziranja, što bi se postiglo postavljanjem dodatnog broja kamera koje bi se uključivale prema potrebi.
Trenutačni pravni sustav zasnovan je na formalnom negativnom definiranju dokaza u kaznenom postupku. Naime, članak 9. ZKP-a jasno propisuje da se sudske odluke ne mogu utemeljiti na dokazu pribavljenom na nezakonit način (nezakoniti dokaz). Prema našem Kaznenom zakonu nezakoniti su oni dokazi pribavljeni kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane, prava na dostojanstvo, ugled i čast, prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života kao i dokazi pribavljeni povredom kaznenog postupka i koji su izričito predviđeni ZKP-u, te drugi dokazi za koje se iz njih saznalo. Nadalje, ZKP definira da se tehničke snimke i predmeti pribavljeni provođenjem posebnih izvidnih mjera po nalogu istražnog suca za »teža« kaznena djela (određena člankom 181. ZKP-a), mogu koristiti kao dokaz u kaznenom postupku, s tim da se i osobe koje su provele te mjere, uključujući prikrivenog istražitelja i pouzdanika, mogu ispitati kao svjedoci o tijeku provođenja mjera.
Nešto je drukčije kod korištenja ovlasti iz članka 53. Zakona o policiji koji daje policiji mogućnost da uz javno priopćavanje provodi trajni video i akustički nadzor javnih mjesta radi zaprečivanja kaznenih djela ili prekršaja. Temeljem tog propisa policija je ovlaštena obaviti video-snimanje ili fotografiranje javnog okupljanja ako postoji opasnost da će na skupu doći do ugrožavanja života i zdravlja ljudi ili imovine. Što se tiče valjanosti takvih snimki u prekršajnom postupku, Prekršajni zakon propisuje da su bilješke i tehničke snimke i formalno dokazi u prekršajnom postupku ako ih je ovlaštena službena osoba tijela državne uprave sačinila u okvirima nadležnosti za provođenje nadzora provedenog neposrednim opažanjem. U tim situacijama takve snimke mogu poslužiti kao dokaz u prekršajnom postupku, ali i tada sud može provjeravati njihovu vjerodostojnost te im slobodno ocjenjivati dokaznu vrijednost. No, to ne bi trebalo predstavljati prepreku da se, ako postoje, takve snimke predlažu kao dokaz u prekršajnom postupku, kao i da se prilažu kao ostale prikupljene spoznaje uz kaznenu prijavu.
Ništa bez vidljivih obavijesti!
Nedvojbeno je da bi uvođenje videonadzora predstavljalo velik iskorak u pogledu sigurnosti građana i materijalnih dobara, ponajviše u urbanim sredinama. No, za uvođenje videonadzora javnih prostora nužno bi bilo to najprije regulirati određenim zakonskim propisima. Jedno od mogućih rješenja jest da se to regulira odredbama Zakona koji će obrađivati područje javnog reda i mira. Tim bi se Zakonom moglo dati pravo lokalnoj zajednici da pod određenim okolnostima uspostavlja videonadzor nad javnim prostorima na kojima se učestalo vrše kaznena djela i prekršaji. Za postavljanje nadzora lokalna bi zajednica uz novčano ulaganje doprinijela sigurnosti i kvaliteti života na nekom prostoru, posebno u dijelovima urbanih sredina gdje je frekvencija ljudi znatnije izražena. Takvu bi namjeru lokalna zajednica morala pravodobno objelodaniti te na svim mogućim smjerovima dolaska na taj prostor vidno istaknuti obavijesti koje bi upozoravale da je - prostor pod videonadzorom.
Kako bi takav nadzor uz pretpostavljene pozitivne preventivne učinke imao i učinke u brzini intervencije pojedinih službi, trebalo bi ga nadzirati iz određenog centra koji bi, po potrebi, „alarmirao“ operativne službe kao što su policija, hitna pomoć, vatrogasci, komunalni redari, zaštitari i sl. Također je nužno da se zbog potreba u procesnom smislu video-zapisi spremaju i mogu naknadno pregledavati i koristiti u mogućim procesima (npr. prekršajni, kazneni postupak i sl.). No, i uz povećanje detekcijskih interventnih sposobnosti nekih operativnih službi, videonadzor bi stvorio i neke vrlo važne „halo“ efekte. Ponajprije bi ljudi stekli dojam da su neke interventne službe nazočne upravo na mjestu i upravo u vrijeme kad je njihova nazočnost najpotrebnija. To bi, uz podizanje razine sigurnosti, kod građana znatno podiglo i osjećaj njihove osobne sigurnosti kao vrlo bitnog čimbenika koji snažno utječe na opće sigurnosno stanje sigurnosti.