Kako se drugi bore s najtežim oblicima kriminaliteta - primjeri iz bivše Jugoslavije

 

U Hrvatskoj je situacija izvrnuta na način da se pokuša reći da je depolitizacija policije provedena ako čelnog čovjeka policije, dakle glavnog ravnatelja policije, ne imenuje političko tijelo, nego ga se bira u postupku nekog oblika natječaja. Tako pokušavamo prikazati da imamo neovisniji policijski sustav od većine europskih država. Istodobno, politika zapravo utječe na sve promjene kadrova unutar policijskog sustava te putem tih svojih kadrova ima posredan utjecaj na provođenje pojedinih istraga i njihov ishod. Nije problem u imenovanju čelnog čovjeka policije od strane političkog tijela i tu bi trebalo slijediti europsku i svjetsku praksu. Problem je kako u hrvatskom policijskom, a i cjelokupnom administrativnom državnom sustavu, zaustaviti utjecaj politike na kompletno kadroviranje. To je u većini demokratskih država nedopušteno. Sustav bi u cijelosti trebao biti posložen tako da jedino jasni i nedvosmisleni kriteriji odlučuju o tome tko će biti postavljen na koju funkciju. Približavanjem i ulaskom Hrvatske u EU to se nije uspjelo promijeniti, a EU na tome nije ustrajala u procesu prilagođavanja. Tako je i kod zadnje promjene vlasti, u MUP-u promijenjeno više od 2500 rukovoditelja svih razina, što čini više od 90 posto ukupnoga rukovodećeg kadra. 

U ovom ćemo članku prikazati s kakvim ustrojima i koja su tijela zadužena za suzbijanje organiziranog kriminaliteta u drugim europskim zemljama. Mnoge imaju središnji ustroj krim-policije za suzbijanje najtežih oblika kriminaliteta, posebice organiziranog. Neke zemlje imaju dugu tradiciju nacionalnog suzbijanja organiziranog kriminala, a one koje to nemaju, uglavnom u novije doba, mijenjaju ustroje u tom smjeru, jer su prepoznale nacionalni središnji ustroj kao jednu od metoda prijeko potrebnu za suzbijanje organiziranog kriminala. 

 

Za Njemačku je poznato da na državnoj razini ima samo kriminalističku i graničnu policiju. BKA (krim-policija) ima nadležnost u cijeloj državi za najteža kaznena djela. Predsjednik BKA odgovoran je ministru unutarnjih poslova i politički je imenovan, ali je uglavnom bivši dugogodišnji policijski službenik s visokim policijskim zvanjem. Ustroj nije fleksibilan nego je zadržao specijalističke ustrojstvene oblike. Posvećena je velika pozornost potragama za osobama i njihovoj identifikaciji. Središnja kriminalistička služba ima oko 3000 policijskih službenika i brojne ustrojstvene jedinice. Valja izdvojiti specifičnosti ustroja glede praćenja kriminaliteta po dijelovima Europe te praćenje novca i sumnjivih transakcija. U skladu s ustrojem, vidljivo je da se konstantno nadzire organizirani kriminal. U svom sastavu ima kriminalistički institut, zasebne upravne poslove, informatičku tehniku i odjel za policijsku državnu zaštitu. BKA je iznimno jaka i cijenjena kriminalistička služba koja se bavi rješavanjem najtežih kaznenih djela na državnoj razini, dakle izravno ili u suradnji s lokalnim kriminalističkim uredima, ali pod njihovim rukovođenjem.

Francuska policija centralizirana je organizacija u sastavu MUP-a i temeljna je organizacija javne sigurnosti. Nacionalna policija Francuske organizacijski je povezana s upravnim ustrojstvom po načelu poklapanja policijskih organizacijskih jedinica s državnim teritorijalnim ustrojem2. Glavni direktor kriminalističke policije rukovodi središnjom kriminalističkom službom. Postoji Središnji ured za suzbijanje teških zločina, suzbijanje trgovine ljudima, suzbijanje trgovine opojnim drogama, borbu protiv krijumčarenja kulturnih dobara, traganje za nestalim osobama i osobama u bijegu, za borbu protiv korupcije, financijske istrage, suzbijanje krivotvorenja novca, gospodarske istrage, borbu protiv informatičkog kriminala i suzbijanje velikih financijskih kaznenih djela. Vidljivo je da su svi ti odjeli centralizirani (što sadrže i u svome nazivu). Odgovorni su samo na nacionalnoj razini i nadležni za čitavu državu za svoj djelokrug poslova. Iako nazivi direktorijata ne govore o organiziranom kriminalitetu, iz naziva pojedinih središnjih odjela jasno se vidi da su pokrivena sva grupirana područja organiziranog kriminaliteta i da se njima bavi konstantno na nacionalnoj razini. Velika je pozornost, kroz ustroj, posvećena financijskim istragama.

Italija3 je posebnim zakonom još 1991. i 1992. godine ustrojila posebna središnja tijela pravosudne i izvršne vlasti kako bi se povećala učinkovitost države u borbi protiv mafije. To su: Generalno vijeće za borbu protiv organiziranog kriminaliteta, Vladina komisija za borbu protiv mafije i Središnji ured kriminalističke policije za borbu protiv mafije (DIA). Generalnim vijećem predsjeda ministar unutarnjih poslova, a članovi su mu načelnik DIA-e, glavni zapovjednik svih policijskih snaga, glavni policijski zapovjednici temeljne, specijalne i financijske policije te načelnik odjela za sigurnost. Središnji ured krim-policije za borbu protiv mafije (DIA) djeluje u sklopu Odjela za očuvanje javne sigurnosti, u upravnom je i financijskom poslovanju samostalan i samostalno odlučuje o novčanim ulaganjima kojima je cilj omogućavanje nesmetanog rada svih dijelova cijelog policijskog pravnog sustava za borbu protiv mafije. Ima 12 operativnih središta i šest operativnih odsjeka po cijeloj Italiji. 

Središnjim uredom rukovodi načelnik kojeg imenuje ministar izborom od najuspješnijih čelnika temeljne, financijske ili specijalne policije. To je, dakle specijalizirano istraživačko tijelo koje ima samo jedan cilj: borbu protiv organiziranog kriminaliteta. Djelatnost Ureda prije svega se odnosi na sprječavanje mogućeg razvoja organiziranog kriminaliteta (mafije), temeljem podataka prikupljenih u preventivnoj istrazi, stalnu provedbu preventivnih istraga i njihovu analizu te provođenje istražnih djelatnosti po nalogu istražnog suca, a istrage su usmjerene više na kriminalna udruženja nego na pojedinačna kaznena djela. Promjena u ustroju išla je u smjeru stvaranja središnjeg jedinstvenog i specijaliziranog bloka policije, tužiteljstva i sudstva, nasuprot mafijskim udruženjima, kako bi se specijaliziranom, središnjom i koordiniranom djelatnošću podigla razina učinkovitosti državne vlasti u borbi protiv organiziranog kriminaliteta.

 

Na području bivše Jugoslavije, Srbija je prva prepoznala ogromne opasnosti koje od rastućeg organiziranog kriminaliteta prijete  sigurnosti i gospodarskom razvoju. Tako je već 2001. formirano nacionalno istražno tijelo kriminalističke policije za suzbijanje organiziranog kriminaliteta. UBPOK – Uprava za borbu protiv organiziranog kriminaliteta (sada Služba), formirana je nakon ubojstva srpskog premijera Zorana Đinđića, kad je država shvatila da je organizirani kriminalitet u potpunoj sprezi s pojedinim političkim strankama i dijelovima vlasti, da je spreman ići i izravno protiv državnih tijela i njegovih predstavnika. Valjalo je žurno naći adekvatan model za suprotstavljanje i suzbijanje te prijetnje. Poradi razloga zbog kojih nije moguće ostvariti uspješnu borbu protiv organiziranog kriminaliteta na lokalnoj razini, UBPOK je ustrojen pri samom MUP-u. Sastojao se od 10 odjeljenja linijske strukture, ali ne fleksibilnog ustroja. Uprava kriminalističke policije i dalje je imala svoju nadležnost, ali ne i nad UBPOK-om. 

To nije bilo dobro rješenje pa je 2006. to promijenjeno te je UBPOK integriran u Upravu kriminalističke policije kao jedinstveno tijelo krim-policije s posebnim ovlastima djelovanja prema organiziranom kriminalitetu. Uprava za borbu protiv organiziranog kriminaliteta u Srbiji je postigla izvanredne rezultate u suzbijanju organiziranog kriminaliteta, a neki praktičari tvrde da bi bez uspostave tog tijela bila poljuljana i sama demokratska vlast u državi. 

 

U Bosni i Hercegovini godine 2002. osnovana je Agencija za informacije i zaštitu s reduciranim policijskim ovlastima, da bi 2004. bila transformirana u Državnu agenciju za istrage i zaštitu (SIPA) s punim policijskim ovlastima na središnjoj, državnoj razini. Pozicionirana je kao osnovna policijska institucija za borbu protiv najtežih kaznenih djela, a ima nadležnost na cijelom području BIH. Provodi istrage ratnih zločina, pranja novca, organiziranog kriminala, trgovine ljudima, droge, terorizma, pruža potporu te daje zaštitu svjedoka i zaštitu štićenih osoba. SIPA ima oko 850 zaposlenih u 11 organizacijskih jedinica u sjedištu i četiri regionalna ureda u Sarajevu, Mostaru, Banja Luci i Tuzli. U sastavu je Ministarstva sigurnosti BiH. Ima operativnu samostalnost za obavljanje policijskih poslova, ne preferirajući nijednu političku ili nacionalnu osnovu. Na njezinom je čelu direktor s najvećim policijskim zvanjem. On ima zamjenika, pomoćnike i načelnike odjeljenja čiji se izbor obavlja temeljem natječaja, a imenuje ih Vijeće ministara BiH. Usko surađuje s tužiteljstvom BiH i izvršava njegove istražne naloge. Posebno treba istaknuti Financijsko obavještajno odjeljenje koje se bavi sprječavanjem  i otkrivanjem pranja novca. Nema zapovjednu nadležnost prema drugim policijskim organizacijama, ali može preuzeti bilo koji predmet  iz kataloga svoje nadležnosti, pa i izvršiti uvid u sudske predmete iz agencijskog interesa, a posebice u predmetima organiziranog kriminaliteta. Bit takve centralizirane, na državnoj razini ustrojene policijsko istražne jedinice, njezina je neovisnost od lokalnih, regionalnih i nacionalnih utjecaja, posebice pri istragama najtežih kaznenih djela, kako bi se istrage mogle provesti i dovršiti neovisno, stručno i profesionalno. Ustroj nije fleksibilan, već je zadržao specijalističke ustrojstvene oblike.

 

Kriminalistička policija Republike Slovenije ustrojena je vrlo slično kao i hrvatska kriminalistička policija. To su donedavno bile jedine dvije službe u okruženju koje nemaju nacionalnu ustrojstvenu jedinicu za istraživanje teškog, odnosno organiziranog kriminala, no onda je Hrvatska 2010. godine uspostavila PN USKOK. Njihove su funkcije izmiješane između operativnih i nadzorno-metodoloških poslova. Postoji i dvojnost u rukovođenju s tendencijom odgovornosti na lokalnoj policiji i za najteža kaznena djela. Na središnjoj razini malen je broj policijskih službenika, a velik broj ustrojstvenih jedinica, plitka organizacija dostatna je samo za koordinaciju, bez mogućnosti za samostalne istrage. Sličnost u organizacijama razumljivija je ako se zna da je hrvatski ustroj (iz 2001.) rađen po modelu slovenskoga. Direktor policije jedini je koji može rukovoditi policijskim upravama, što s obzirom na broj jedinica, unutar Direktorijata i policijskih uprava, jednostavno fizički nije u mogućnosti. Problem je i nadzora zakonitosti koji je smješten u Direktorijatu i vezan je za direktora policije koji i operativno vodi policiju, što je suprotno preporukama Vijeća Europe.