Bivša skijašica Nika Fleiss u razgovoru za Zaštitu otkriva da jako voli brzine pa danas iz hobija vozi reli, ali je u stvarnom životu na cestama vrlo oprezna i umjerena
[ Nataša Gajski Kovačić ]
Tri su godine prošle otkako ste se povukli iz profesionalnog skijanja. Nedostaje li vam?
Moram priznati, sve manje. Uspjela sam skijanje nadomjestiti drugim stvarima, iako je prvih godinu dana po prestanku karijere bilo teško. Ipak je to velik šok, sama sam sebi trebala naći mjesto koje će mi nadoknaditi sve što mi je skijanje pružalo, od putovanja preko adrenalina do raznovrsnosti itd. Trebala sam se priviknuti na to da se stalno budim na istom mjestu. Sada mogu reći da uživam u životu nakon skijanja.
Koliko danas rekreativno skijate?
Ipak malo više nego lani. Članica sam Hrvatskog demo tima pa dvaput mjesečno treniram po Austriji. Po završetku fakulteta planiram otvoriti svoju školu skijanja. Jasno, sudjelvala sam i u pripremama za "Snježnu kraljicu 2014." gdje sam uoči utrke trebala proći stazu s kamerom, tako da sam prethodno morala malo i trenirati.
Bacili ste se i na reli. Nakon što ste neko vrijeme bili suvozačica, nedavno ste vozili i svoju prvu samostalnu utrku. Kako je bilo?
Nisam sam se u reli bacila do kraja, profesionalno, no jednostavno sam trebala naći nadomjestak za adrenalin koji mi je pružalo skijanje, a makadamski reli pokazao se dobrim. Volim brzine, ali samo u utrkama. U prometu sam puno umjerenija - sigurnost prije svega!
Vaša zanimanja i hobiji očito nisu posve sigurni. Jeste li prije, na početku skijaške staze, koja vam se činila prezahtjevnom ili kad bi prije vašeg starta više skijašica palo, ikad pomislili - ne bih ja, bolje da odustanem...?
Ne, jer kad se profesionalno bavite sportom, ne razmišljate o opasnostima, stvari u glavi ne razlučujete na taj način. Postoji trenutak kad uvidite da je neka staza opasna, brza, kad znate da je bilo padova i ozljeda, ali u času kad kreće natjecanje ne razmišljate o strahu, već dajete sebe 100 posto. Kad vozite reli, i to je nešto s čime se bavite pa ne razmišljate o strahu. No, da ne biste pomislili kako se sve prepušta slučaju, prije starta utrke neke druge stvari trebaju biti zadovoljene. U reliju su to, npr., kacige, štitnici za leđa, unutrašnjost automobila koja je ojačana i posebno opremljena. Nakon mnoštvo treninga u takvim oklopima čovjek postaje siguran.
Jesu li vam, kao poznatoj sportašici, ikad prijetili, jeste li imali neugodna iskustva s navijačima?
Fizičkih prijetnji nikad nije bilo, iako sam kao aktivna skijašica dobivala hrpu pisama i poziva. S pismima nije teško, uzmete ga ili ne, a ja sam rado odgovarala na zahtjeve za autogramima. No kad vas nazovu doma 50 puta ili počnu zvoniti na zvono, tada isključite telefon ili zvono, iako su i to normalne stvari. Mislim da ne živimo u državi u kojoj ljudi proganjaju poznate osobe.
A jesu li možda vaši skijaški kolege iz drugih zemalja imali takvih problema?
Zapravo ne. Mogu izdvojiti samo situaciju otprije dvije godine s Austrijancem Marcelom Hirscherom. Njemu su neki navijači prijetili jer je navodno prevario FIS, optuživali su ga za "haklanje" vratiju, ali sve je prošlo bez posljedica. Mislim da se u sportu oko poznatih ne događaju ludila kao u šou-biznisu. Čak i u SAD-u planetarno popularna Lindsey Vonn normalno šeće po ulici. OK, sad malo manje otkako je u vezi s Tigerom Woodsom, ali svejedno bez većih problema.
Što se tiče zaštite vlastite imovine, imate li ugrađen videonadzor ili neke druge mjere?
Nemam, živim u zgradi, u stanu u kojem se osjećam doista sigurno jer se zgrada zaključava, a vrata se otvaraju putem portafona. Uopće ne razmišljam o takvoj zaštiti. A Bogu hvala, ni ja u svom stanu niti roditelji u kući dosad nismo bili žrtve lopova.
Proputovali ste čitav svijet. Mislite li da je Hrvatska sigurna zemlja?
Mislim da je i dalje jako sigurna s obzirom na sve što se po svijetu događa, samo što nas, na žalost, financijski problemi pritišću sa svih strana. Strašno mi je vidjeti da su ljudi doslovce kruha gladni.