Kada putovanja postaju rutina, popušta oprez i događaju se propusti

U poslovima osiguranja posebno štićenih osoba, a posebice ako mislimo na VIP osobe, putovanja su česta te je samim tim i planiranje putovanja iznimno bitan segment u prosudbi, pripremi i provedbi osiguranja i zaštite. Torba sa spremnim stvarima i putovnicom u džepu je svakodnevna oprema za djelatnike u neposrednoj zaštiti posebno štićenih osoba. 

Osnovni dokument za putovanje je putovnica, koja predstavlja jedan od važnijih dokumenata ne samo za putovanje nego i za angažiranje operativaca na poslovima zaštite. Naime, nije isto koju putovnicu posjedujete, jer različite putovnice pružaju različite izazove za pripremu i provedbu putovanja. Danas kada smo dio EU samo putovanje nije toliki izazov ali ako putujemo na druge kontinente ili države koje nisu članice EU, posjedovanje određene putovnice može biti prednost ali i nedostatak. Putovnica kao i državljanstvo je jedan od presudnih čimbenika u odabiru operativaca na poslovima neposredne zaštite. 

 

Sama svrha putovanja s aspekta poslovne aktivnosti, slobodnog vremena ili kombinacije ima utjecaja utoliko što prilikom pripreme putovanja moramo i možemo svoje aktivnost koordinirati s ostalim akterima samoga putovanja i boravka na odredištu. Što je više osoba i mjesta povezano s našom aktivnošću to imamo više izazova da koordiniramo sve sudionike kako bi se sve provelo sukladno planiranom. 

Postoje bitne razlike putujemo li pješke, osobnim vozilom, avionom, jahtom ili kombinacijom različitih prijevoznih sredstava. Još je veći izazov ukoliko postoji kombinacija različitih sredstava i važnost vremenskih limita kao i meteoroloških prilika. 

Putuje se svakodnevno i u mjestu boravka i rada, što je iznimno važno imati na umu jer ova putovanja se često pretvaraju u rutinu, i to onu rutinu koja može biti kobna za posebno štićenu osobu. Svjesnost o okruženju i stalno informiranje o trenutnom i budućem stanju na trasama i prostorima kretanja predstavlja način na koji osiguravamo potrebnu budnost i razinu svijesti. Ukoliko se putuje van mjesta boravka i rada, tada je važnost planiranja još izraženija. Mjesta za improvizaciju ima malo ali sposobnost improvizacije i pronalaženje brzih rješenja za nepredviđene situacije treba biti sposobnost koju posjeduje djelatnik na poslovima neposredne zaštite. 

Svakako, postoji bitna razlika ukoliko putujete s posebno štićenom osobom na unaprijed isplaniranom putovanju gdje je sigurnosna prethodnica pripremila sve potrebne radnje. Kao što je i samo putovanje sigurnosne prethodnice poseban dio planiranja osiguranja ali i operativne sigurnosti (OPSEC) mora biti posebno planirano i provedeno s visokom pažnjom. 

Kao što sam prije naveo, torba sa spremnim stvarima i putovnicom u džepu je svakodnevna oprema za djelatnike u neposrednoj zaštiti posebno štićenih osoba. Ipak, pored toga moramo imati i ostale informacije o putovanju. Prilikom saznanja o predstojećem putovanju moramo znati vrijeme putovanja, način putovanja u odnosu na prijevozno sredstvo, odredište, potrebne mjere zdravstvene zaštite, smještaj na odredištu, angažiranje dodatnog ljudstva na putovanju ili odredištu, način komunikacije, potrebne dokumente za putovanje (osobna, putovnica, viza). 

Bez poznavanja vremena putovanja ne možemo započeti planiranje istoga bez obzira na svrhu putovanja. Dakle, vrijeme putovanja kao i sve aktivnosti vezane uz vrijeme moramo znati prije samog početka planiranja putovanja. Bez toga ne možemo planirati trase, prijevozna sredstva, potrebno ljudstvo, opremu, provesti izviđanje, itd. Isto vrijedi i s informacijom o odredištu ili odredištima. Kako bi provjerili objekte smještaja ili ih prethodno odabrali moramo znati koja su to odredišta na putovanju. 

Mjere zdravstvene zaštite su posebice bitne ukoliko se putuje u zdravstveno rizične zemlje za koje je propisana određena vakcina. Svakako jedna od presudnih stavki u putovanju su potrebni dokumenti koji dozvoljavaju ulazak u odredišnu zemlju putovanja, ukoliko razmatramo međudržavna putovanja. Ovdje je zanimljivo navesti da neke države dozvoljavaju svojim državljanima da posjeduju dvije putovnice. 

Postoje značajni razlozi za posjedovanje dvije putovnice kod operativaca koji rade na zaštiti posebno štićenih osoba. Riječ je o zadržavanju putovnice dok je druga u postupku dobivanja vize, u slučaju gubitka ili zaborava, a možda najbitnije je putovanje u određene zemlje gdje se ne dozvoljava ulazak osobama koje imaju u putovnici pečete određenih zemalja. Ukoliko se putuje u drugu zemlju potrebno se informirati o sigurnosnoj situaciji u toj zemlji. 

To se može učiniti preko Ministarstva vanjskih poslova ili veleposlanstva u toj zemlji. Ukoliko postoji mogućnost i potreba dobro je angažirati i surađivati s lokalnim snagama sigurnosti koje svakako bolje poznaju lokalni teren i sigurnosne prilike.

 

Objekt boravka u mjestu odredišta može se razlikovati ovisno o svrsi i dužini putovanja. Za jednodnevni poslovni boravak ne moramo osigurati smještaj ali možemo u planiranju predvidjeti eventualno 

mjesto gdje bi mogli boraviti ukoliko se za to ukaže prilika i potreba. Ukoliko se radi o višednevnom putovanju onda je odabir mjesta boravka jedna od bitnih stavki u planiranju. To može biti hotel ali isto tako i neki drugi objekt. U tom je slučaju potrebno učiniti sve radnje i mjere u cilju zaštite i osiguranja posebno štićene osobe prije putovanja, ali i za vrijeme boravka. 

Možemo zaključiti da bez informacije o vremenima i odredištima ne možemo niti planirati putovanje. Odabir prijevoznog sredstva često nije samo uvjetovan sigurnosnim razlozima nego i određenom razinom luksuza koju posebno štićena osoba želi uživati. Bez obzira na standard luksuza u odabiru vozila, standard sigurnosti u osposobljenosti vozača i samog prijevoznog sredstva je imperativ za provedbu zaštite.

Najčešće posebno štićene osoba koriste osobni automobil za prijevoz pa ćemo se kratko osvrnuti na taj oblik zaštite. Zaštitnu vožnju dijelimo na ofenzivnu i defanzivnu, odnosno sigurnosnu, izbjegavajuću i napadačku. Zaštitari moraju znati izabrati primjereno vozilo koje je adekvatno opremljeno, planirati kretanje u različitim putnim formacijama, poštivati postupke pregleda i čuvanja vozila. Sigurnosnom vožnjom osiguravamo takvu vožnju koja sprječava potencijalnu opasnost. Potrebno je poznavati cestovne propise te prilagođavati vožnju uvjetima na cesti, postupke pri promjeni prometnog traka, izmjenu prometnog traka na prometnici s više traka, izlazak sa sporedne na glavnu cestu, približavanje križanju sa svjetlosnom signalizacijom, postupak pri skretanju u lijevo i desno, vožnju u kružnom toku, izlaz s glavne na sporednu cestu, vožnju u zaštitnoj putnoj formaciji u urbanom i neurbanom području, reagiranje i postupke u primjeru kvara vozila. 

Izbjegavajuća vožnja je ona koja omogućava reagiranje zaštitara u slučaju blokirane ceste ili zasjede, poduzimanje mjera protunadzora i taktičke vožnje. Napadačka vožnja podrazumijeva uporabu vozila kao sredstva ili oružja kojim se štiti život posebno štićene osobe. Potrebno je razlikovati zaštitnu vožnju od zaštitne pratnje motornim vozilom. Često zaštitna pratnja nije i zaštitna vožnja. Zaštitna vožnja za razliku od zaštitne pratnje motornim vozilom ima za zadaću zaštititi štićenu osobu koja se nalazi u vozilu, a zaštitna pratnja motornim vozilom ima za zadaću osigurati prednost prolaza, odnosno upozoriti druge sudionike u prometu na potrebu propuštanja vozila pod pratnjom. Zaštitna vožnja sadrži u sebi zaštitnu pratnju dok samo zaštitna pratnja motornim vozilom u sebi ne sadrži zaštitnu vožnju. Zaštitna pratnja je regulirana Zakonom o sigurnosti prometa na cestama, a temelj za zaštitnu vožnju reguliran je Zakonom o policiji i policijskim ovlastima koji definira uporabu posebnih motornih vozila prilikom osiguranja štićenih osoba kada se ista mogu upotrijebiti kao sredstva prisile prilikom osiguranja štićenih osoba, ako uporabom drugih sredstava prisile nije moguće zaštiti život štićene osobe. Ove odredbe su posebice bitne za provedbu osiguranja i zaštite u privatnoj zaštiti gdje ne postoji odredba koja vozilima privatne zaštite daje bilo kakve prednosti ili ovlasti za postupanje u osiguranju i zaštiti. Na kraju potrebno je naglasiti da svojom vožnjom ne smijete ugrožavati sigurnost štićene osobe što i nije tako rijedak slučaj u praksi. Jedno od čestih načina putovanja je putovanje avionom. Ovakav način putovanja ima svoje specifičnosti, posebice ukoliko se putuje komercijalnim letovima. Svoje aktivnosti moramo prilagoditi vremenima koje diktira zračni prijevoznik odnosno zračna luka. Čak i u slučaju da letimo privatnim avionom postoje određena ograničenja kojima moramo prilagoditi svoje aktivnosti. Tu se svakako kao izazov pojavljuje vrijeme potrebno za prijavu na let kao i rukovanje putnom i osobnom prtljagom. U samoj pripremi osiguranja potrebno je uspostaviti kontakte s različitim službama kao što su zrakoplovno osiguranje, policija, carina, posebne službe zračne luke. 

 

Dobra priprema i planiranje poseban je izazov prilikom putovanja zrakoplovom odnosno na poslovima osiguranja u zračnim lukama i zrakoplovima. Kada razmišljamo o putovanju zrakom onda najčešće to povezujemo s avionom, ali taj prijevoz može biti helikopterom i drugim letjelicama. Osim uobičajene procedure vezane uz sigurnost ovdje moramo posebice voditi računa i o mjerama zaštite koje su nam nametnute posebnim pravilima propisanim od institucija nadležnih za zračni promet i postupanje u zračnim lukama. Zračni promet je reguliran domaćim propisima, ali i zakonodavstvom EU koje je po pravnoj snazi iznad nacionalnih propisa. Isto tako pojedini aspekti zračnog prometa uređeni su međunarodnim konvencijama koje obvezuju RH i/ili EU. Danas se zbog sprječavanja međunarodnog terorizma i organiziranog kriminala mogu očekivati i događaju se promjene u pravilima i postupanjima u pregledima i pretragama putnika, prtljage i zrakoplova. Na žalost, tu se ne može puno toga učiniti, osim pravovremenog informiranja o postupcima u zračnim lukama te pomnog planiranja aktivnosti kao što su prijave leta, kontrole, rasporeda stvari i prijave istih, prijevoza stvari vozilima i ostale radnje u dolasku i odlasku iz zračne luke. Ovdje svakako moramo razlikovati putovanja privatnim zrakoplovima i komercijalne letove koji imaju svoje specifičnosti. Razlike postoje od prijave leta, dolaska i odlaska zrakoplova, pristupa zrakoplovu, proceduri kontrole dokumenata i drugih specifičnosti koje razlikuju ove letove. Svakako da sa stanovišta neposredne zaštite, putovanje privatnim zrakoplovom pruža bolje uvjete za rad i sigurnosne postupke ali danas letovi komercijalnim linijama nisu strani i najvišim državnim dužnosnicima pa treba biti spreman na svakakva iznenađenja i zahtjeve. U slučaju najave putovanja zrakoplovom, zaštitar mora biti upoznat s rasporedom leta i aktivnosti, potrebnim dokumentima (putovnica, viza), cjepivom, smještajem na odredištu, potrebnim prijevoznim sredstvima na odredištu, lokalnom valutom, lokalnim timom ili vozačem na odredištu te načinom komunikacije. Bez ovih podataka nije moguće nikakvo planiranja, na osobnoj niti na operativnoj razini.

Osim ovih bitnih podataka za samo planiranje putovanja, zaštitar mora biti upoznat s funkcioniranjem nadležnih službi i agencija za sigurnost u zračnim lukama. Sigurnost zračnih luka i zračnih letova je iznad pojedinačnih interesa ali postoje predviđeni protokoli i usluge za putnike s posebnim zahtjevima. Poznavanje tih protokola kao i metoda i tehnika s ciljem zaštite putnika i osoblja od kriminala, prijetnji i ozljeđivanje predstavlja imperativ uspješnosti za rad specijaliste neposredne tjelesne zaštite u zračnim lukama i u zrakoplovima. 

Poznavanje zračne luke, što uključuje sve objekte, instalacije i opremu namijenjeno u potpunosti ili djelomično za kretanje, uzlijetanje, slijetanje i boravak zrakoplova kao i postupke i procedure na istima od iznimne je važnosti. Pravovremeno koordiniranje s nadležnim službama za aktivnosti i potrebe u aerodromskoj zgradi, manevarskoj površini i stajanci te poštivanje pravila i propisa na istima je iznimno bitno za uspješnu provedbu zadaće neposredne zaštite na aerodromima i u zrakoplovima. 

Da bi pristupili zrakoplovu motornim vozilom moramo poznavati postupke na APRON-u te pravovremeno koordinirati svoje namjere s nadležnim agencijama i službama. Pristup tim područjima nije uobičajeno dozvoljen svim korisnicima i potrebno je pravovremeno zatražiti odobrenje. Osim odobrenja potrebno je i znati kakva svijetla smijemo koristiti na tim prostorima te ih imati spremna u vozilima, poštivati naputke ‘Follow Me’ vozila i nadležnih službi. Ukoliko za prijevoz koristimo privatni zrakoplov moramo pravovremeno izvršiti pregled istoga kao što obavljamo pregled i ostalih 

prijevoznih sredstava. Svakako da je ovdje nužna suradnja s mehaničarom i posadom. Upoznavanje s posadom kao i provjera iste dio je sigurnosnog protokola. Provjeravaju se informacije iz plana leta kao što su vrijeme leta, očekivano vrijeme dolaska na odredište, meteo uvjeti na trasi leta, alternativne zračne luke. Također se provjeravaju uslužne tvrtke koje održavaju zrakoplov i opskrbljuju hranom. Ukoliko je moguće, posebno štićena osoba bi se trebala čim kraće zadržavati na otvorenom prostoru. Za boravak u aerodromskoj zgradi prije leta, a posebice za vrijeme transfera ukoliko se leti komercijalnim letovima trebaju se koristiti VIP prostorije i usluge. Danas većina zračnih luka jamči zaštitu privatnosti i diskreciju posebnim (VIP) putnicima kao što su državnici, predsjednici uprava, profesionalni sportaši i zvijezde zabavnog svijeta. Za sve njihove potrebe na raspolaganju im je profesionalna putnička služba koja im omogućava dolazak, odlazak i ugodan boravak u VIP salonu u potpunoj diskreciji. Usluge koje se nude VIP putnicima jesu doček VIP koordinatora ispred zrakoplova, prijevoz korisnika mini-busom do terminala, pratnja korisnika usluge kroz granične formalnosti (ubrzani prolaz kroz kontrolu putovnica i carinske formalnosti), pratnja korisnika usluge do šaltera za registraciju putnika te asistencija prilikom registracije na let, mogućnost organiziranja usluge nošenja prtljage prilikom preuzimanja, pratnja korisnika usluge u čekaonicu poslovne klase (ako se radi o putniku poslovnog razreda), pratnja do izlaza iz zračne luke, taxi prijevoza ili daljnjeg prijevoza. Za korištenje takvih usluga potrebno je pravovremeno kontaktirati koordinatora aerodromske aktivnosti u zračnoj luci. 

 

Važnost postojanja alternativnih planova od iznimne je važnosti. Postoji niz razloga zbog kojih može doći do odgode ili promjene plana leta. Možemo zaključiti da je u području osiguranja i neposredne zaštite u zračim lukama i zrakoplovima važno usvojiti i primjenjivati usvojena znanja iz zaštitne pratnje i sigurnosne procedure osiguranja u objektima zračnih luka - detektiranje i suradnju s nadležnim službama u zračnoj luci, postupke prilikom međunarodnog i nacionalnog putovanja s osobnim naoružanjem, protueksplozijski i protuelektronski pregled zrakoplova, korištenje APRON-a od strane posebno štićene osobe i neposrednog tjelesnog osiguranja, protuterorističke i antiterorističke operacije u zračnoj luci. Potrebno je upoznati se i poznavati strukture i funkcioniranja zračnih luka, zaštite na radu, kontrole pristupa, zračnih operacija, sigurnosnih operacija, VIP tranzita, a sve u skladu s međunarodnim i nacionalnim standardima i propisima.

Plovilo kao prijevozno sredstvo zahtijeva niz prethodnih i neposrednih priprema za plovidbu. Uz tehničku ispravnost plovila, ključni uvjet jest uvježbanost posade za obavljanje pomorskih zadaća. Način pripremanja plovila i posade vrši se ovisno o potrebama štićene osobe, akvatoriju plovidbe, duljini trajanja plovidbe i očekivanim hidrometeorološkim uvjetima. Prema tim kriterijima izrađuje se plan plovidbe kako bi bila prioritetno sigurna, ali i ugodna za posebno štićene osobe. Prilikom takvih plovidbi potrebno je osigurati zaštitu i osiguranje štićenih osoba, a te poslove provode za to osposobljeni zaštitari. No za tu sigurnost bitna je i osposobljenost djelatnika na brodovima te njihovo poznavanje sigurnosnih protokola. 

Neposredna zaštita posebno štićenih osoba je kompleksna zadaća koja zahtijeva vještine iz različitih područja. Zato je u osposobljavanju osoba koje provode ove zadaće bitna stalna izobrazba i pohađanje specijalističkih tečajeva. Za djelatnike neposrednog osiguranja, za uspješno obavljanje poslova na plovilima bitno je da osim osnovnih znanja o neposrednoj zaštiti posjeduju znanja bitna za sigurnost plovidbe, načine sigurnosnih pregleda i osiguranja plovila. Trebaju poznavati i vrste plovila, specifičnosti i karakteristike plovila, pravila ponašanja i sigurnosti u lukama i marinama. Osim toga trebali bi biti osposobljeni za voditelja brodice/skipera, ronioca te imati završeni tečaj za spašavanje u moru. 

 

Svakako da bi bilo poželjno da zaštitari imaju završen tečaj temeljne sigurnosti na brodu koji se sastoji od cjelina: osobno preživljavanje, osnove protupožarne zaštite, elementarna prva pomoć i osobna sigurnost i društvena odgovornost. Članovi posade kojima se na brodu ili jahti povjeravaju poslovi glede sigurnosti i sprječavanja onečišćenja, moraju prije prvog ukrcaja savladati program izobrazbe i položiti ispit temeljne sigurnosti na brodu (STCW A-VI/1). Od osoba zaduženih za neposredno osiguranje očekuje se da su uz zapovjednika plovila upoznati s planom plovidbe, sustavom veze na brodu i navigacijskim čimbenicima koji mogu utjecati na sigurnost plovidbe. 

Neizostavno je osigurana opskrba i skladištenje hrane i vode te goriva i tehničke vode. Često je potrebno pomoći posadi plovila prilikom isplovljavanja i uplovljavanja u luke gdje je bitna procjena sigurnosti mjesta ukrcaja ili iskrcaja posebno štićene osobe sa plovila. 

U određenim situacijama na plovilu potrebno je izvršiti prekrcaj štićene osobe na drugo plovilo na moru. Suradnja s članovima posade posebno dolazi do izražaja prilikom napuštanja broda u situacijama opasnim po život na moru zbog nepredviđenih okolnosti te štićenja i osiguranja u novonastaloj situaciji. Za razliku od osiguranja osoba, prostora i objekata na kopnu, prilikom osiguranja prostornih parametara na moru postoje posebni izazovi. Ti izazovi proizlaze iz otvorenosti i široke izloženosti plovila. U specifičnim uvjetima također se mogu primjenjivati različite zone oko štićenog plovila. Mogu se koristiti i posebnim brzim plovilima s dodatnim osiguranjem. 

Zahtjevi diskrecije i osiguranja niskog profila ovdje dolaze još više do izražaja. Važno je znati da je zadaća neposredne zaštite na plovilu ili marini u konačnici standardna neposredna zaštita koja zahtjeva poštovanje svih pravila struke kao da se provodi u objektu ili nekom drugom prostoru. Cijeli proces osiguranja i zaštite provodi se kroz četiri upravljiva segmenta. To su prosudba, planiranje (priprema), provedba i raščlamba. Svaki od ovih segmenata sadrži posebne radnje i postupke koji osiguravaju provedbu osiguranja i zaštite uz poštivanje pravila struke te su međusobno uvjetovani i izravno utječu na provedbu zadaće.