Po povratku s nagradnog putovanja u Poreč, za "Zaštitu" govori zaštitar tvrtke "Buzov" iz Slavonskog Broda koji je 3. ožujka bio prisiljen pucati na pljačkaša
[ Anita Benić ]
Iako svjestan svih rizika zaštitarskog posla, mladi djelatnik tvrtke "Sigurnost - Buzov" iz Slavonskog Broda, Josip Jovanovac (27) ni sanjao nije da će tog utorka, 3. ožujka, morati braniti svoj i život djelatnice u Štedno-kreditnoj zadruzi "Brod" u Naselju Andrije Hebranga u kojoj već duže radi. Tog je poslijepodneva u poslovnicu uletio maskirani muškarac naoružan sjekirom te prijeteći zatražio od zaposlenice novac.
Kroz glavu su mi nakon pucanja prošle tisuće misli. Da mi je netko rekao da nisam dobro postupio, mislim da bih "puknuo", no svi su mi dali podršku. Iako su mi u tvrtki nudili psihološku pomoć, ona mi zasad - nije potrebna
"Bilo je to pred sam kraj radnog vremena. Bio sam u pokrajnjoj prostoriji, kad sam začuo kolegičin vrisak. Digao sam glavu i vidio maskiranog čovjeka sa sjekirom u ruci. Skočio mi je adrenalin i premda sam se trudio da ne bude žrtava, nisam imao izbora", opisuje nam brodski junak, kojega znanci na ulici zaustavljaju i hvale zbog hrabrosti. Iako se pedesetdvogodišnji pljačkaš neugodno iznenadio kad je ugledao zaštitara te se u prvi mah trznuo, nije reagirao ni na prvo niti na drugo Josipovo upozorenje da baci oružje.
Treće upozorenje pa pucanj
"Pljačkaš je napravio korak prema meni, a kad sam ga i treći put upozorio da odloži oružje jer ću pucati, rekao je "pucaj" i krenuo lijevom rukom prema džepu. Tada sam ispalio hitac. Iako sam ga gađao u noge, želeći ga samo onesposobiti, pogodio sam ga u donji dio trbuha. Bio je to šok", nastavlja Josip.
Dodaje da je odmah prišao ranjeniku kako bi se uvjerio da je živ, ali se i osigurao da napadač opet ne posegne za oružjem, jer je osim sjekire imao i plinski pištolj. "Kolegica je u međuvremenu upalila tihi alarm, tako da su moji u tvrtki odmah reagirali, nazvali me i obavijestili policiju i hitnu", ističe Josip. Priznaje da mu je cijeli događaj bio šokantan. Poslije se preispitivao je li postupio ispravno, bojao se za napadačev život jer, kaže "ne bi nikoga htio nositi na duši", Josip zaključuje da je postupio po svim pravilima struke i po zakonu. To su potvrdili i vlasnik njegove tvrtke Šimun Buzov i policijski očevid. "Za odstupanje nisam imao prostora, a budući da se napadač i dalje kretao prema meni, nisam imao izbora", dodaje Josip.
U šoku su bili i njegova supruga i roditelji. "Roditelji su odmah stigli u policijsku stanicu. Tata je bio policajac, a kad mu je kolega rekao "upucao ga čovjek", otac je u prvi mah mislio da sam stradao ja", govori Josip. Dodaje da se u nogometnom klubu "Amater" u kojem igra, već šale da mu nitko ništa ne smije, pa da ga ne smiju čak staviti ni na klupu.
Sve u Božjim rukama
Za zaštitarski posao Josip se odlučio nakon što kao elektroničar-mehaničar nije mogao naći posao u struci. "U mom su klubu čuli da "Sigurnost-Buzov" treba zaštitare pa sam se prijavio. Prije tri godine prošao sam propisano školovanje i počeo raditi, najprije u zoni jug u "Đuri Đakoviću", a nakon tri mjeseca i u ŠK "Brod", prisjeća se Josip svojih zaštitarskih početaka. Iako su ih tijekom izobrazbe pripremali na takve situacije – naime, svaki zaštitar prije dobivanja licence mora naučiti borilačke vještine i rukovanje oružjem, ali i postupak u situaciji ugroze - Josip kaže da dosad među njegovim kolegama nitko nije bio u prilici da doista mora upotrijebiti oružje.
Ovaj je mladi zaštitar za svoju hrabrost od Banke-Brod dobio novčanu nagradu, a nagradila ga je i matična tvrtka sedmodnevnim odmorom za njega i suprugu u Poreču. "Odlazak u Poreč pomogao mi je da se malo maknem od svega, a uzeo sam i nekoliko tjedana neiskorištenoga godišnjeg odmora. Na posao se vraćam 1. travnja", kaže Josip. U tvrtki "Buzov" nudili su mu premještaj na drugo radno mjesto, no nije ga prihvatio. "Ovdje u banci već sam se naviknuo na kolegice, a i one na mene. Mislim da nema potrebe, jer ovakav se incident može dogoditi bilo gdje. Sve je", zaključuje slavonskobrodski junak Josip, "u Božjim rukama".