Oko 70 posto policijskih službenika radi u smjenama, a smjenski se rad povezuje s poremećajima biološkog ritma poput spavanja i iscrpljenosti, probavnim smetnjama, teškoćama u održavanju obiteljske dinamike i socijalnih mreža izvan posla
[ Nataša Gajski Kovačić ]
Policajca vjerojatno neće slomiti metak, već učinak kroničnog stresa, napisao je još 1989. godine policajac R. Klein u mjesečniku američkog FBI-ja – "FBI Law Enforcement Bulletin". Policijski posao nesumnjivo je među najstresnijim djelatnostima, a osim što su izvrgnuti traumatskim događajima, policijskim službenicima u prilog ne ide ni radno vrijeme.
Poseban raspored rada koji uključuje rad u smjenama, rad subotama, nedjeljama, praznicima i drugim neradnim danima, prekovremeni rad, radu noću, rad u dvokratnom radnom vremenu te rad organiziran na posve drukčiji način od uobičajenoga, uzimaju svoj danak.
"Oko 70 posto policijskih službenika radi u smjenama, a smjenski se rad povezuje s poremećajima biološkog ritma poput spavanja i iscrpljenosti, probavnim smetnjama, teškoćama u održavanju obiteljske dinamike i socijalnih mreža izvan posla", kažu nam u Odjelu za odnose s javnošću MUP-a RH.
Staž osiguranja u povećanom trajanju
Upravo zbog otežanih uvjeta rada pojedinih policijskih službenika koji su raspoređeni na nezahvalna radna mjesta, staž osiguranja policajaca računa se u povećanom trajanju tako da se svakih 12 mjeseci stvarno provedenih u obavljanju policijskih poslova računa od 14 do 18 mjeseci staža osiguranja, ovisno o samom radnome mjestu.
Prema informacijama koje smo dobili u MUP-u, policajci u Hrvatskoj najčešće obolijevaju od bolesti mišićno-koštanog sustava, kardiovaskularnog sustava te metaboličkih i gastrointestinalnih bolesti. Iako, bez obzira na specifičnost policijskog posla, ne postoji nijedna profesionalna bolest koju uzrokuje rad u policiji, izloženost stresnim situacijama na poslu kod policajaca je mnogo veća nego kod nekih drugih profesija.
"Doživljaj stresa kod policijskih službenika situacijski je uvjetovan, ovisi o individualnim obilježjima, uvjetima rada i podršci u organizacijskom i širem socijalnom kontekstu, te se ne može utvrditi jednoznačno.
Policijski su službenici prije rasporeda u službu, kroz temeljno, specijalističko obrazovanje te kontinuirani psihoedukativni rad i druge oblike cjeloživotnog obrazovanja, zadovoljavajuće pripremljeni i uvježbani kako za uspješno izvršavanje posla tako i za najbolje načine suočavanja sa stresnim iskustvom. Zdravstvenu pomoć i psihosocijalnu podršku policijski službenici traže u situacijama izloženosti potencijalnim važnim rizicima po tjelesno i psihološko funkcioniranje", ističu u MUP-u.
Zakonska podloga kaže da će se policijskom službeniku i drugom zaposleniku Ministarstva koji je u obavljanju policijskih poslova ili u povodu njihova obavljanja, posredno ili neposredno sudjelovao u traumatskom događaju ili drugoj visokostresnoj i kriznoj situaciji, pružiti psihološka pomoć sukladno Pravilniku kojim se uređuje psihosocijalna zaštita zaposlenika Ministarstva. Pravo na psihološku pomoć može se omogućiti i članovima obitelji policijskog službenika, a policajac koji odbije psihološku pomoć može se uputiti na izvanredni kontrolni zdravstveni pregled....
Dodatni rizici: mentalni stres, nesanica, suicid, rak mozga i testisa
Budući da gotovo svakodnevno riskiraju vlastitu sigurnost, policajci su u većem postotku suočeni s mentalnim stresom i ostalim negativnim učincima koje im posao može napraviti za zdravlje, pokazuju rezultati nove studije. Znanstvenici sa Sveučilišta Buffalo u SAD-u istraživali su tijekom petogodišnjeg razdoblja mentalno i fizičko zdravlje policijskog odjela Buffalo u New Yorku, kako bi identificirali uvjete zbog kojih su policijski službenici podložni većem riziku. U studiji je sudjelovalo 464 policajaca.
Znanstvenici su otkrili da gotovo polovica policijskih službenika u studiji radi u noćnoj smjeni, što je znatno veći postotak nego u ostatku američke populacije u kojoj u smjenama radi tek devet posto ljudi. Smjenski rad, potvrdilo je istraživanje, povezan je s povećanim rizikom metaboličkog sindroma. A prema studiji klinike Mayo, metabolički sindrom podrazumijeva skupinu stanja uključujući pretjeranu tjelesnu masnoću, visoki kolesterol, povećan krvni tlak i povećane vrijednosti šećera u krvi.
"Zdravstveni se problemi obično povezuju sa socioekonomskim i etničkim čimbenicima, ali zdravstvene nepravilnosti koje uzrokuje zanimanje, ukazuju na potrebu širenja definicije zdravstvenih poteškoća koje će uključivati i zanimanje", ističe autor studije John Violanti, profesor socijalne i preventivne medicine na Sveučilištu Buffalo. Studija koja će biti objavljena u magazinu "International Journal of Emergency Mental Health", pokazala je i da je čak 40 posto anketiranih policajaca pretilo. To je više od prosjeka u američkoj populaciji u kojoj prekomjernu tjelesnu težinu ima 32 posto pučanstva. Također, 25 posto policijskih službenika ima metabolički sindrom, što je također više od prosječnih 18,7 posto ljudi s tim sindromom u ukupnoj populaciji SAD-a.
Zanimalo nas je kakvo je stanje glede tjelesne težine s policijskim službenicima u Hrvatskoj. "Sukladno praćenju policijskih službenika na redovnim i drugim zdravstvenim pregledima, pretilost policijskih službenika ne odstupa od stope pretilosti opće populacije u Hrvatskoj", doznali smo u MUP-u. Američko je istraživanje je pokazalo da se nesanica i problemi sa spavanjem također vežu uz stres na poslu jer je studija pokazala da policajci koji su izjavili da su najviše pod stresom također imaju i najviše problema sa spavanjem. Kod policajki je slab san četiri puta češći, dok je za policajce nesanica čak šest puta veći problem. Studija je otkrila i vezu između policijskog rada dužeg od 30 godina i razvoja raka mozga ili Hodgkinova limfoma. I još nešto - policajci danas imaju čak osam puta veći rizik od suicida u odnosu na nekadašnje policajce. Upravo je zato pravilno prepoznavanje stresa i razumijevanje načina liječenja iznimno važno u pomaganju policajcima da očuvaju zdravlje.
"Ako policajcu kažem da je u redu da osjeti stres kad prvi puta vidi mrtvo tijelo ili zlostavljano dijete, on će lakše podnijeti takve situacije kad se one stvarno dogode. Takav trening omogućuje policajcima bolju pripremljenost za suočavanje sa stvarnim situacijama", kaže Violanti. Dodaje da istodobno i načelnici u policijskim upravama moraju biti istrenirani da znaju kako pristupiti policajcu koji zatraži pomoć i uvjeriti se da toga policajca nije strah zatražiti pomoć.
I jedna je njegova ranija studija također pokazala vezu između vrste smjenskog rada i suicida među policajcima. Mala studija na 115 policajaca pokazala je da će policajke prije imati depresivne epizode ili suicidalne ideje ako su radile dnevne smjene, dok su njihovi muški kolege u većem riziku od takvih osjećaja ako su radili poslijepodne ili po noći. "Moguće je da su žene osjećale veći stres i nelagodu u dnevnoj smjeni gdje su moguće češće konfliktne situacije i negativno okruženje. S druge strane, za policajce koji su radili noću, stres pojačava činjenica da u slučaju potrebe ne postoji mogućnost trenutnog pojačanja", smatra Violanti.