Muzej policije u osnutku trebao bi postati stalnim muzejom te na taj način dodatno približiti rad ove profesije građanima
Prvi "policijski muzej" otvoren je u Francuskoj, u Parizu 1909. godine, stotinjak godina nakon Napoleonove reforme kojom su stvoreni temelji današnjoj policijskoj organizaciji. Jedna od najstarijih policija, londonska Metropolitan Police, osnovana je 1829. godine, a od tada počinje sakupljanje materijala za njihovu nacionalnu zbirku policije u Britaniji. Na stotu obljetnicu osnutka prvog Kriminalnog muzeja u Zagrebu, sljedeću godinu, Zagreb bi trebao dobiti i stalni Muzej policije u Vukovarskoj ulici.
Kako je došlo do inicijative o osnivanju Muzeja policije?
Godine 2001. na inicijativu ministra unutarnjih poslova Šime Lučina, potiče se osnivanje novog muzeja, ali ovaj put je riječ o muzeju druge naravi od dosadašnjih koji su bili posvećeni kriminalu.
Tada je potpisan Protokol o suradnji Ministarstva kulture i Ministarstva unutarnjih poslova u vezi osnivanja Muzeja MUP-a. U protokolu se navodi da Ministarstvo unutarnjih poslova posjeduje vrlo vrijednu građu koja je prikupljana dugi niz godina, a od trenutka osamostaljenja Republike Hrvatske prikupljana je muzejska, arhivska i druga povijesna građa koja svjedoči o sredstvima i načinu borbe tijekom Domovinskog rata. Određen je budući izložbeni prostor muzeja, pripremljen je prostor čuvaonica i zaposleno prvo stručno osoblje. Budući, kako je naknadno odlučeno da će se zvati, Muzej policije započeo je kao dio projekta Policija u zajednici. Za cilj je imao stvaranje modela djelovanja koji će omogućiti znatno unapređenje suradnje policije s medijima i stvaranja partnerskih odnosa medija, policije, i građana. Želja nam je bila, i jest, prezentirati policiju i njen rad onakvim kakvim jest zbilja, demistificirati je i učiniti bliskom, odnosno pristupačnijom svim građanima.
U kojoj je fazi proces rada na muzeju?
Trenutno smo završili proces izrade idejnog i glavnog projekta, dok se izvedbeni projekt još uvijek priprema. Bilo bi lijepo kada bi Muzej počeo s radnom dogodine, kada se slavi stogodišnjica prvog kriminalističkog muzeja u Hrvatskoj. Muzej, bolje reći kabinet namijenjen izobrazbi oružnika, je počeo s radom na zagrebačkom Gornjem gradu. Taj prvi muzej je djelovao u sklopu institucije unutarnjih poslova koja je tada nosila naziv Kraljevsko oružničko zapovjedništvo, a koje je bilo smješteno, baš kao i muzej, u Klovićevim dvorima. Taj muzej postoji do 1919. kada su zbirke premještene u Žandarmerijsku školu pored Beograda.
Sljedeća institucija "na tragu" muzeja policije jest zbirka koja je osnovana u Đorđićevoj ulici od 1948. godine, a zatim je od 1953. do 1964. godine premještena u Runjaninovu ulicu gdje je bio smješten tadašnji Centralni ured za kriminološka ispitivanja. Danas je na toj lokaciji opet jedna institucija iz područja kulture i to ni manje ni više nego samo Ministarstvo kulture RH! Kriminalistički muzej se ponovno otvara 1978. godine u Srednjoj školi unutarnjih poslova a djeluje od 1978. do 1991. i ponovno se otvara od 1993. i djeluje do 2000 godine. Sve dosadašnje zbirke tih muzeja su se bavile samo kriminalom i bile su zatvorene za javnost. Sadašnji je koncept upravo potpuno suprotan od ranijih pristupa. Želja nam je razviti instituciju koja će biti otvorena za javnost i predstaviti će rad jedne zahtjevne i kompleksne profesije. Stoga smatram kako je i lokacija Muzeja policije primjerena svrsi, a to je u Vukovarskoj ulici u Zagrebu u sklopu zgrade Ministarstva unutarnjih poslova. Nalazi se u nizu gornjogradskih i donjogradskih muzeja, uz brojne gradske tramvajske linije, a i strane će delegacije koje dođu na službene razgovore u MUP usput upoznati i povijest redarstvenih snaga u našoj zemlji.
Na koji način planirate koncipirati Muzej?
Muzej policije u osnutku trenutno ima oko 2000 predmeta raspoređenih u 17 zbirki i niza podzbirki. Od zbirki su oružje iz Domovinskog rata, zbirka domaćih i stranih policijskih odora, zbirka kriminalističke tehnike poput fotorobota i kamere za signaletičku fotografiju, potom zbirke policijskih vozila, uredske opreme i tehnike, kriminalističke tehnike, kriminalističke zbirke, komunikacijske tehnike, osobnih dokumenta i predmeta koje izdaje MUP, ostalih dokumenta, nacionalnih programa, policijske opreme, fotografije, nagrade, civilne zaštite, vatrogastva, te izvanpolicijskog sadržaja.Moderni muzejski postavi teže za što većim uključivanjem posjetitelja u procese spoznaje, što znači da se ne može samo jednostrano posjetiteljima prenositi znanje i iskustvo. Stoga će u Muzeju biti manji prostori na kojima će posjetitelji na temelju informacija koje im budu dostupne donositi zaključke npr. o smjeru i brzini kretanja počinitelja na temelju tragova obuće, promatranja pod mikroskopom spornih i nespornih tragova na čahurama, učenje davanja točnih informacija o nekom sigurnosnom događaju kojeg su bili svjedoci itd.
Osim povijesnog razvoja i predstavljanja zbirki, planiramo imati čitaonicu i multimedijalni centar. Želja nam je u knjižnici osim stručne literature imati i dobru kolekciju kriminalističkih romana i stripova.
Također u planu je i prodavaonica s policijskim suvenirima i publikacijama Odjela za nakladničko-knjižničnu djelatnost. Prostor za osvježenje uz kavu ili sok već postoji, sanitarni čvor također postoji, naravno sve treba modernizirati, i samo se čeka odluka "s vrha MUP-a" da se krene u završetak višegodišnjeg projekta.
Koju građu sakupljate u Muzeju?
U Muzeju policije čuva se, osim baštine hrvatskih redarstvenih snaga, sve relevantno za ovu profesiju, koja je, unatoč mnogim promjenama društveno političkih uređenja na ovim prostorima u osnovi zadržavale istu djelatnost, a to je borba protiv kriminala i očuvanje javnog reda i mira i sigurnosti njenih građana.
Muzej bi se trebao baviti i znamenitim Hrvatima koji su pridonijeli razvoju policijske profesije i kriminalistike.
Jedan od najpoznatijih svjetskih kriminalista je Ivan Vučetić, tvorac sistema daktiloskopije, čiju 150-godišnjicu rođenja slavimo ovu godinu. Ovaj rođeni Hvaranin nakon što je proučio Bertillonov postupak identifikacije i eksperimente Engleza Galtona koji se bavio otiscima prstiju, intenzivno je počeo istraživati i proučavati papilarne linije. Nakon što je proučio više postojećih metoda za klasifikaciju otisaka prstiju i uočio brojne nedostatke, uspostavio je vlastiti sistem za klasifikaciju otisaka prstiju koji je nazvao "ihonofalangometrija" što je kasnije promijenio u "daktiloskopija".
Njemu u čast Centar za kriminalistička vještačenja u Zagrebu nosi ime Ivana Vučetića.
Također, imamo i Josipa Belušića, koji je 1888. godine izumio tahografski uređaj, koji istina po svom značenju spada u područje tehnike, ali i danas prometna policija nadzire zabilježene podatke o vožnji autobusa i velikih teretnih vozila koje taj uređaj bilježi.
Zagrebačka škola poligrafije je šezdesetih godina prošlog stoljeća bila vodeća u bivšoj državi u koju su se dolazili osposobljavati kriminalisti i iz drugih republika.
Zanimljivim nam se čini i stvaranje zbirke o Hrvatima policajcima u policijama stranih zemalja. Zgodne su priče i fotografije našeg Ličanina i američkog šerifa koji je jednom zgodom bio u osiguranju američkog predsjednika Geralda Forda, a najpoznatija kanadska policajka u Hrvatskoj, gđa Ruža Tomašić darovala nam je svoju policijsku odoru.
Te i druge, manje poznate kolege koje su služile u mnogim stranim policijama od Argentine, SAD-a, Australije do mnogih europskih zemalja, vremenom će biti zastupljene u našoj zbirci.
S druge strane Muzej je mjesto u kojem će se isticati i mnoge neznane Hrvate koji su pristupili u redove policije 1991. godine kako bi stali u obranu domovine.
Ono što su u nedavnom ratu učinile specijalne postrojbe MUP-a ravno je učinku gardijskih brigada, a u Muzeju policije će se mladim naraštajima stalno prenositi spoznaje o njihovom osnutku, postojanju i djelovanju.
Planirate li prikazati i opći razvoj policijske službe?
Svakako, prije svega mislimo se koncentrirati na područje Hrvatske, ali da bi se njena policijska prošlost mogla razumjeti potrebno ju je staviti u kontekst europskih zbivanja. Mislimo prikazati i početke policije u staroj Grčkoj i Rimu, kao i predstaviti rad srednjovjekovnih noćobdija na Jadranskoj obali u gradskim komunama, kako su nazvani npr. u Vinodolskom zakoniku 1288. godine po kojem u srednjem vijeku Hrvatska prati europska kretanja na polju očuvanja reda i mira. U novom vijeku pojavljuju se suvremene uniformirane policije. One se po prvi puta javljaju na nacionalnom nivou, u Velikoj Britaniji. Od tada datira i izraz "bobby" kojeg, prema nadimku tadašnjeg ministra policije, britanski policajci nose i danas. Službena policijska povijest modernog doba u Hrvatskoj 1850. godine kad su se ujedinili Kaptol i Gradec.
Čime se muzej u osnutku do sada može pohvaliti?
Do sada je održano više od dvadeset različitih izložbi od kojih su neke osim u Zagrebu održane i u Splitu, Karlovcu, Osijeku, Požegi, Brodu … Osim institucionalne suradnje s muzejima u Hrvatskoj surađujemo i s muzejima policija drugih zemalja. Ove godine npr. pripremamo izložbu o Ivanu Vučetiću s Muzejom policije iz La Plate u Argentini.
Posebno ističemo suradnju s kolekcionarima policijskog znakovlja iz Hrvatske i drugih zemalja i aktivni smo u razmjeni našeg za strano policijsko znakovlje.
Trenutno naše veće izložbe posjećuje oko 1500 ljudi, što je za muzej koji radi u privremenom prostoru jako dobra brojka. Cilj nam je, jednog dana, ostvariti oko 30 tisuća posjetitelja na godinu što bi nas svrstalo u srednje posjećene hrvatske muzeje.