U europskim zemljama osiguravatelji odlično surađuju sa sigurnosnim sektorom, dok je u Hrvatskoj stanje još prilično loše pa - umjesto pronalaženja zajedničkog interesa – vlada neslaganje. Tvrtke koje se bave tehničkom zaštitom žale se na lošu suradnju s osiguravajućim društvima - spočitavaju im da klijentima prešućuju činjenicu da svoj objekt prvo trebaju zaštiti, a tek onda osigurati
[ Nataša Gajski Kovačić ]
Koliko tehnička zaštita smanjuje rizik, a time i premiju osiguranja? Ako, primjerice, neki veliki gospodarski subjekt ima sve preporučene oblike tehničke zaštite, plaća li manju premiju osiguranja, upitali smo čelne ljude tvrtke Eccos inženjering d.o.o. koja pruža tehničku zaštitu imovine - direktora Krešimira Paića i voditelja ključnih kupaca Ivana Špoljarića. Eccos inženjering zapošljava više od 25 inženjera i programera te je prvenstveno orijentirana na srednje i velike gospodarske subjekte i javne ustanove kojima su potrebna sofisticirana i integrirana rješenja tehničke zaštite i zaštite od požara.
"Ako je pravilno projektirana, implementirana i održavana, tehnička zaštita uvelike smanjuje rizik od protupravnih radnji usmjerenih na ljude i imovinu, dok je smanjenje premije osiguranja individualna poslovna odluka svake pojedine osiguravajuće kuće, a u pravilu se kreće oko 10 posto. Veliki gospodarski subjekti gotovo uvijek pregovaraju s osiguravajućim kućama o uvjetima i visini premije osiguranja, a pravilno i u primjerenom obujmu implementirana i održavana tehnička zaštita sigurno je argument u korist korisnika usluge osiguranja i poboljšava mu pregovaračku poziciju u odnosu na osiguravatelje", ističu naši sugovornici.
Smatraju da bi jača suradnja između osiguratelja i tvrtki tehničke zaštite svakako bila dobrodošla i na obostranu korist jer bi međusobno mogli promovirati svoje usluge. Međutim, ocjenjuju da u Hrvatskoj još nismo na tom stupnju društvenog i tehničkog razvoja kao neke zapadne zemlje gdje osiguravajuća društva diktiraju uvjete i način provođenja mjera tehničke i tjelesne zaštite te transparentno smanjuju premiju osiguranja ako su mjere zaštite provedene sukladno njihovim zahtjevima.
Stupanj i mjere ovise o industriji
Jasno, stupanj, ali i vrste mjera tehničke zaštite prilično se razlikuju od industrije do industrije. Dok je za neke segmente financijske industrije stupanj i vrsta mjera tehničke zaštite detaljno propisana Zakonom o minimalnim mjerama zaštite u poslovanju s gotovim novcem i vrijednostima, za druge industrije nema takvih zakonskih zahtjeva pa eksperti koji izrađuju Prosudbe ugroženosti i sigurnosne elaborate u odabiru vrste i obujma mjera tehničke zaštite dana veća sloboda.
Iako u Eccosu nemaju toliko iskustva u postavljanju tehničke zaštite imovine kod privatnih osoba koliko kod javnih ustanova, temeljem iskustva s privatnim rezidencijalnim objektima u koje su dosad uveli sustave tehničke zaštite, najviše se traže sustavi protuprovale i videonadzora te protuprovalna vrata sa sigurnosnim cilindrima. Eccos u ponudi ima integralni sustav tehničke zaštite baziran na vlastitoj aplikaciji "Fortress". On može uključivati sljedeće podsustave: IP ili analogni videonadzor s videoanalitikom, kontrolu pristupa (RFID, biometrija i sl.), evidenciju posjetitelja, protuprovalu i protuprepad, elektro-mehaničke pješačke i kolne barijere te IP interkom.
U zapadnim zemljama osiguravajuća društva diktiraju uvjete i način provođenja mjera tehničke i tjelesne zaštite te transparentno smanjuju premiju osiguranja ako su mjere zaštite provedene sukladno njihovim zahtjevima
"Pod širim pojmom tehničke zaštite ponekad se podrazumijeva i dio sustava za zaštitu od požara kao što su npr. sustavi za dojavu i gašenje požara te sustavi plinodetekcije. Njih također nudimo na tržištima Hrvatske i susjednih država te smo u mogućnosti integrirati ih u središnji sustav nadzora i upravljanja putem naše aplikacije ‘Fortress’", kaže Paić.
Prema zakonskoj definiciji tehnička zaštita predstavlja skup radnji kojima se, neposredno ili posredno, štite ljudi i njihova imovina, a provodi se tehničkim sredstvima i napravama te sustavima tehničke zaštite kojima je osnovna namjena sprječavanje protupravnih radnji usmjerenih prema štićenim osobama ili imovini kao što su: protuprovalno, protuprepadno i protusabotažno djelovanje.
Mjere tehničke zaštite gospodarskih subjekata najvećim dijelom propisuju Zakon o privatnoj zaštiti te Zakon o minimalnim mjerama zaštite u poslovanju s gotovim novcem i vrijednostima te pripadajući podzakonski akti. Obavezne mjere tehničke zaštite proizlaze iz Prosudbe ugroženosti objekta koja objekt svrstava u jednu od šest kategorija na temelju relevantnih kriterija kao što su vrsta, namjena, veličina i izgled objekta; vrsta i broj stalnih i povremenih korisnika; režim rada i način korištenja objekta itd.
Integralni sustavi zaštite
Kad je riječ o zaštiti velikih industrijskih postrojenja od kojih su neka svrstana i među kritične infrastrukture, u pravilu se pribjegava integralnom sustavu zaštite kombiniranom s mjerama tjelesne zaštite kao što su 24-satni nadzor u nadzornom centru, ophodnje te zaštitari-čuvari na posebno osjetljivim punktovima. Takvi se objekti mahom svrstavaju u "I. kategoriju - najviši stupanj zaštite" i kao takvi zahtijevaju implementaciju integralnog sustava zaštite koji štiti od neovlaštenog ulaska u pojedine dijelove postrojenja te od neovlaštenog pristupa pojedinim resursima (npr. sustavu elektroenergetskog ili komunikacijskog razvoda) te omogućuju dojavu na mjesto centralnog nadzora i upravljanja (CDS, CNUS, eng. PSIM, DMS).
Ako se govori o zaštiti velikih skladišta, upitali smo sugovornike koliko se tehnička zaštita razlikuje ovisno o skladištenoj robi. "Jasno, prosudba ugroženosti objekta uzima u obzir i vrijednost robe koja se u njemu nalazi te pogodnost za brzu manipulaciju i transport te mogućnost preprodaje robe na crnom tržištu. Ovisno o tim i ostalim parametrima koji se uzimaju u obzir pri izradi Prosudbe ugroženosti, objekt će biti svrstan u jednu od kategorija ugroženosti, a u daljnjoj razradi rješenja u Sigurnosnom elaboratu bit će propisane adekvatne mjere tehničke zaštite kako bi se rizik od protupravnih radni sveo na prihvatljivu razinu", odgovaraju Paić i Špoljarić.
Dodaju da u svrhu smanjenja rizika za nastanak materijalne štete, ugroze za zaposlenike te narušavanja kontinuiteta poslovanja, a time i narušavanja ugleda poduzetnika, mjerama tehničke zaštite pribjegavaju i mali poduzetnici. "Mjere tehničke zaštite ponekad se poduzimaju u svrhu smanjenja troškova na način da se mjere tjelesne zaštite (zaštitari-čuvari na objektu) zamijene tehničkim sredstvima, pri čemu se najčešće još ugovori 24-satno dežurstvo sa CDS-om koji može pružiti uslugu brzog izlaska na intervenciju (u urbanim područjima obično je riječ o 15-ak minuta)", kažu u Eccosu.
Mali poduzetnici najčešće ugovaraju troškovno optimalne mjere tehničke zaštite, a to su u pravilu sigurnosni cilindri i protuprovalna vrata, sustavi videonadzora i protuprovale (sa ili bez dojave na CDS), sustavi kontrole pristupa (koji se često kombiniraju sa sustavima evidencije radnog vremena jer su mnoge komponente sustava zajedničke – RFID kartice, čitači, aplikacija i sl., iako evidencija radnog vremena
ne spada u sustave tehničke zaštite) te sustavi IP interkoma.
A što kažu osiguravatelji
Prije sklapanja police osiguranja imovine risk-menadžeri u hrvatskim osiguravajućim društvima provjeravaju koliko je klijent izložen riziku, vodeći računa o tome je li prostor koji se osigurava opremljen videonadzorom, protuprovalnim vratima, vatrodojavnim sustavom... Upravo u toj činjenici tvrtke koje se bave tehničkom zaštitom vide šansu za uspješnu suradnju s osiguravajućim društvima, tvrdeći da bi jedni drugima trebali biti - oslonac u biznisu. No, kako tvrde čelni ljudi sigurnosnih tvrtki koje su lani sudjelovale na našoj konferenciji SIGBANK, ta je suradnja daleko od idealne. Dio tvrtki koje pružaju tehničku zaštitu objekata požalio se, naime, na lošu suradnju s osiguravajućim društvima. Upozoravaju i da pojedinim osigurateljima ne odgovara što svoj proizvod prodaju po nižoj cijeni, ne računajući da će u slučaju štete isplatiti manje premije ako je objekt zaštićen.
Dio rješenja leži na strani zakonodavca i državnih tijela koji bi trebali revnije pratiti servisiranje zakonski obvezne ugrađene tehničke zaštite te strogo sankcionirati one koji to ne rade, osobito u pogledu tehničke zaštite od požara
O vezi osiguratelja i tehničke zaštite imovine, o pogodnostima koja ta povezanost pruža, ali i tome bi li suradnja mogla biti bolja razgovaramo s izvršnim direktorom direkcije Euroherc osiguranja Bojanom Liškom. To osiguravajuće društvo osiguranicima odobrava do 25 posto popusta na ugovorenu premiju police osiguranja od požara i drugih rizika ako postoje ugrađeni stabilni sustavi zaštite od požara, tj. sprinkleri, kao i popust do 25 posto na polici osiguranja od rizika provalne krađe i razbojništva ako je ugrađen videonadzor s alarmnim sustavom spojenim na intervencijski centar.
"Tehnička zaštita smanjuje rizik, ponajprije u slučaju polica osiguranja od požara, i to uvelike ako su posrijedi stabilne instalacije za gašenje požara ili sustavi gašenja pjenom ili plinom. Funkcija tehničke zaštite, tj. sprinklera, jest da gasi ili bar uspori razvoj vatre, umanji razvoj topline i dima te ohladi prostor oko izvora požara dok ne dođu vatrogasci, a u gotovo 75 posto slučajeva požar su ugasile 1-4 aktivirane mlaznice sprinkler. Kod tehničke zaštite i polica od provalne krađe i razbojništva, ugrađeni sustavi možda neće izravno umanjiti štetu jer će, npr., ako se alarm oglasi, provalnik uspjeti ukrasti robu, no mogu pomoći kasnije da mjerodavna tijela otkriju počinitelje i da se dio ukradene robe vrati osiguraniku", objašnjava Liška.
Kad je riječ o potrebi za tehničkom zaštitom imovine, ali i osiguranjem, treba upozoriti na neke činjenice, među kojima se ističe ona da su uzroci požara u kućanstvu često električni uređaji, posebice sa starim ili oštećenim kablovima, da se štete na vodovodu najčešće mogu spriječiti ako se instalacije pravilno i profesionalno održavaju, da se u Hrvatskoj u prosjeku dogodi više od osam provala dnevno, a uspješno se riješi manje od 30 posto.
Kad su u pitanju provale, kriminalci biraju upravo nezaštićene objekte. Protuprovalni i protuprepadni sustavi već se godinama koriste kao uspješna mjera prevencije provala i razbojništava. Oba su sustava važni čimbenici ostvarivanja gotovo svih ciljeva korisnika sustava tehničke zaštite. Njima se postižu odvraćanje, rano otkrivanje, uzbunjivanje i usporavanje počinitelja te uzbunjivanje i intervencija zaštitarskih ekipa. No, najvažnija je funkcija sustava - odvraćanje počinitelja koji za napad radije biraju nezaštićena ili slabije zaštićena mjesta.
Izostaje li upozorenje
Pitamo sugovornika je li praksa da osiguratelj kod prodaje osiguranja spomene klijentu pogodnost smanjenja premije u slučaju postojanja određene tehničke zaštite. Naime, sigurnosne tvrtke upozoravaju da osigurateljima katkad ne odgovara što proizvod prodaju po nižoj cijeni, ne računajući da će u slučaju štete isplatiti manje premije ako je objekt zaštićen.
"Euroherc uvijek najprije misli na dobrobit osiguranika i kako umanjiti nastalu štetu. Uvijek ih upozoravamo na važnost tehničke zaštite, jer im svaka šteta, mala ili velika, ometa poslovanje. Važno nam je da naši osiguranici imaju što manje posljedica štetnog događaja i da što prije mogu nastaviti s poslovanjem i svakodnevnim životom, bilo zbog manjeg opsega štete, ali i brze isplate", odgovara Liška.
A kako komentira pritužbe nekih tvrtki za tehničku zaštitu na slabu suradnju s osiguravajućim kućama?
"Osiguratelji ne osporavaju učinkovitost ugrađene tehničke zaštite, osobito ako ispunjava sve potrebne norme i standarde. Ono što osiguranik vjerojatno stavlja u omjer jest cijena ugradnje pojedine tehničke opreme za zaštitu i popusta koji ostvari na osiguranju. To, jasno, ovisi o iznosima premija i opsegu pokrića. Malo je vjerojatno da će osiguranik s godišnjom premijom od 10.000 kuna moći isplatiti ugradnju tehničke zaštite iz popusta koje mu odobri osiguratelj - do 25 posto, a opet, osiguratelji nisu na ime tehničke zaštite u mogućnosti snižavati premije za 50-60 posto. Iako tehnička zaštita ima svoje prednosti, ona nije "nepogrešiva" i to osiguratelji moraju uzeti u obzir kod scenarija nastanka štete i projekcije rizika", ističe Liška i podsjeća na američko ispitivanje iz 2001. o neučinkovitosti sprinklera od 17 posto u slučaju hotela, 20 posto u bolnicama i poslovnim prostorima te 26 posto u javnim zgradama poput kazališta, kina, knjižnica...
Veliki gospodarski subjekti gotovo uvijek pregovaraju s osiguravajućim kućama o uvjetima i visini premije osiguranja, a pravilno i u primjerenom obujmu implementirana tehnička zaštita sigurno je argument u korist korisnika usluge osiguranja i poboljšava mu pregovaračku poziciju prema osiguravateljima
"Europa govori o učinkovitosti za urede od 97,4 posto, za laganu industriju 97,2 posto i za tešku industriju 90,8 posto, a općenito se uzima da će se sprinkleri uključiti u 96 posto slučajeva pri predviđenoj temperaturi. No, nije samo bitno imati ugrađenu tehničku zaštitu. Osigurateljima je važno da je ona i učinkovita, da se uredno servisira i da su djelatnici ili ostali obučeni njome rukovati. Kakva je korist od ugrađenog videonadzora koji se gasi izvan radnog vremena ‘da se ne troši struja i uređaj’ ili ugrađenih protupožarnih vrata koja se podboče kamenom da bi djelatnici lakše prolazili?", pita se Liška.
Zaštita nije obvezna