Vlasnik detektivske agencije PIA i predsjednik Udruge privatnih detektiva Hrvatske u razgovoru za Zaštitu govori o detektivskoj profesiji i stanju struke koju mnogi, ponajviše zbog televizije, smatraju tajnovitom i špijunskom
Siniša Patačko, vlasnik detektivske agencije PIA i predsjednik Udruge privatnih detektiva Hrvatske (UPDH) sa Zaštitom je podijelio ‘informacije’ o detektivskoj profesiji i stanju struke koju mnogi smatraju tajnovitom i špijunskom, a nije zaboravio spomenuti razne prepreke s kojima se on i njegovi kolege suočavaju na zadacima.
Kao diplomirani kriminalist Patačko, osim toga, ‘secira’ prednosti, probleme i nedostatke detektivske svakodnevnice u Hrvatskoj, a sve to uspoređuje i s primjerima iz susjednih zemalja. Mi smo pak na početku pokušali saznati što je to uopće privatni detektiv i koje su njegove tajne.
Priroda detektivskog posla trebala bi biti manje-više tajna. Je li detektivima uopće u interesu pojavljivati se u javnosti?
Ljudi dosta vole mistificirati posao privatnih detektiva, ali da, naša je osnovna djelatnost prikupljanje podataka koji mogu biti dostupni ili manje dostupni. Ne bih rekao da je posao detektiva prikupljanje tajni, već je to sustavno prikupljanje podataka i stvaranje informacije koja nekome koristi. Katkad imate pregršt podataka koji vam ništa ne govore i nikome ne koriste, no kad ih stavite u okvir dobivate informaciju. Informacija je proizvod koju detektiv daje i naplaćuje.
Imaju li detektivi kodeks o čuvanju tajne klijenata, nešto slično odvjetničkoj etici?
Apsolutno. Samim Zakonom o privatnim detektivima definirano je na koji način detektiv mora arhivirati i čuvati podatke, a isto je tako i kod mene u ugovoru integrirana klauzula tajnosti po kojoj niti klijent smije iznositi podatke koji mogu štetiti meni, niti ja mogu koristiti podatke koje sam prikupio i dao klijentu u sklopu izvještaja.
Što kad bi vas u istrazi doveli na saslušanje u policiju? Smijete li odati tajnu ako je to u interesu istrage?
Mi uvijek štitimo interes klijenta, ali ako je riječ o istrazi nekog kaznenog djela onda nesuradnja opet nije nikome u interesu. Jasno da ćemo se prvo konzultirati s naručiteljem posla, dakle s klijentom, prije bilo kakvog iznošenja prema trećoj strani, bilo podatka iz izvještaja ili nečeg drugog. Međutim, policija u samom sustavu nadzora ima mogućnost kontrole bilo kojeg detektivskog ureda.
Koliko su česte kontrole Ministarstva unutarnjih poslova prema detektivskim agencijama?
Nema pravila o broju učestalosti MUP-ovih provjera. Kontrola se može dogoditi kad se netko požali na rad detektiva. Koliko je meni poznato, neke su kolege imale policijsku kontrolu, neke su bile povezane baš s policijskim istragama, a neki nisu imali nijednu kontrolu.