Čelni čovjek nacionalnog sustava koji broji nekoliko desetaka tisuća članova, otkriva nam da je DUZS samo u 2009. imao nevjerojatnih 800.000 akcija, ističe da je od uspostave sustava 112 ukupna sigurnost u državi osjetno veća te iznosi planove za idućih pet godina
Antun Krešimir Buterin
U povodu Europskog dana broja 112 obilježenog 11. veljače, ali pete godišnjice, tj. rođendana Državne uprave za zaštitu i spašavanje, razgovarali smo s njezinim ravnateljem Damirom Trutom. Iako je ravnateljem postao tek prije godinu i pol dana, u sustav DUZS-a involviran je od prvih dana postojanja Uprave, jer je najprije bio zamjenik ravnatelja. Ako, dakle, netko svakodnevno živi i radi s nacionalnim sustavom zaštite i spašavanja, to je svakako naš sugovornik, ujedno i dipl. inženjer sigurnosti.
Što je Hrvatska imala prije ustrojavanja DUZS-a, s čime smo raspolagali?
Prije 1. siječnja 2005. kada smo počeli djelovati, Hrvatska je imala razjedinjeni sustav s mnogo jedinki i čimbenika u prostoru koji nisu znali jedni za druge, čiji su se poslovi preklapali, koji su bili nedovoljno dobro opremljeni i novac su trošili vrlo neracionalno. Ukratko, nisu bili dovoljno učinkoviti i onakvi kakvi su potrebni Hrvatskoj kao modernoj europskoj zemlji.
Kakva je situacija danas, pet godina poslije? Je li „petoljetka“ maksimalno iskorištena?
Da, početkom godine zaokružili smo petogodišnji rad i mogu reći da danas imamo organizaciju sustava za zaštitu i spašavanje na razini i po uzoru na druge europske zemlje. Sve smo te službe i udruge objedinili i ustrojili u jedan sustav te ga modernizirali suvremenim komunikacijskim i informacijskim sredstvima, svom nužnom opremom. Zato danas možemo spremno odgovoriti na sve zahtjeve postavljene pred nas. Krajem 2009. Vlada je donijela i procjenu opasnosti u RH, upravo smo pred izradom novog državnog plana, čime ćemo ujedno zaokružiti i normativu te tako dovršiti ustroj sustava na razini države. Svi ti elementi nisu tek dio samohvale ili moga govora, nego se mogu provjeriti na terenu, kroz aktivnosti, u operativnim centrima s novom informacijskom opremom preko koje se sve akcije i vode.
Sustav zaštite i spašavanja u Hrvatskoj među najboljima je u Europi, što nije samo moja ocjena, nego i međunarodne zajednice i inozemnih stručnjaka.
Koji su vas najveći problemi snašli u strukturiranju Uprave? Je li bilo nerazumijevanja, možda čak i otpora tih nekoć razjedinjenih službi?
Nažalost, nerazumijevanja je uistinu bilo. Svi su smatrali da su u svome malom okružju sami sebi dovoljni i dostatni. Zato je najveći problem bio kako proširiti ideju povezivanja, kako je implementirati na cijelom sustavu zaštite i spašavanja, jer su se svi bojali da će se njima nešto uzeti, da će biti ukinuti. Umjesto toga mi smo ih htjeli, što smo i ostvarili, povezati tako da svaki element bude kotačić u ovom velikom stroju koji vozi, spašava i štiti stanovnike RH, ali i sve goste naše domovine. Turizam je, svi znamo, jedan od ključnih segmenata gospodarstva, a u njemu ključnu ulogu ima upravo sigurnost.
Kad spominjete sve te kotačiće, tko uopće čini nacionalni sustav zaštite i spašavanja?
Krenemo li od sustava DUZS-a posrijedi su tri operativne službe – služba civilne zaštite, služba vatrogastva i služba 112 – kroz koje objedinjujemo sve aktivnosti na terenu. Tu su još Učilište vatrogastva, zaštite i spašavanja te služba zajedničkih poslova. Iako je za vatrogastvo po Ustavu i zakonima zapravo odgovorna lokalna uprava i samouprava, vatrogasne snage opremaju se na razini DUZS, a tu su i državne intervencijske postrojbe te profesionalci iz javnih vatrogasnih postrojbi. Nadalje, kroz službu civilne zaštite objedinjujemo sve aktivnosti koje su se i nekad zvale „civilna zaštita“. No mi smo napustili taj sustav glomaznog aparata koji je mobilizirao sve ljude starijih godišta koji nisu mogli u rezervni sastav vojske, već smo u sustav uključili sve one koji sami žele biti dijelom toga sustava. Tu ponajviše mislim na udruge koje se i inače bave humanitarnom djelatnošću, zaštitom i spašavanjem, a to su roniteljski klubovi, radio-amateri i dr. čije aktivnosti, uklopljene u naš sustav, imaju važnu društvenu ulogu i korist. Od većih udruga te vrste svakako izdvajam Hrvatski crveni križ, Hrvatsku gorsku službu spašavanja, Hrvatsku vatrogasnu zajednicu, Udrugu za obuku pasa… Sve su to subjekti koji imaju sposobnost i volju biti dijelom većeg sustava, samo ih je trebalo ujediniti, ustrojiti i dodatno opremiti kako bi u zahtjevnim situacijama bili još učinkovitiji.
Koliko ljudi djeluje unutar DUZS-a?
Po ustroju imamo ukupno 911 ljudi, od čega je oko 650 zaposlenih. Ako pak govorimo o svima koji čine nacionalni sustav zaštite i spašavanja, onda je to više desetaka tisuća ljudi.
Od lani je RH članica NATO-a, a uskoro ćemo ući i u članstvo EU, no manje je poznato da je Hrvatska lani već postala punopravnom članicom EU-a u segmentu zaštite i spašavanja. To je prvi segment naše države i društva koji je praktički već ušao u EU!
Jeste li u ovih pet godina imali potpunu suradnju svih tih struktura?
U najvećoj sam mjeri zadovoljan suradnjom, iako me osobno nešto uvijek tjera na poboljšanja, ne želim se zadovoljiti dobrim. Problema je bilo, no to je normalno jer se ljudi uvijek odupiru promjenama, ali protekom vremena i kroz zajedničke akcije stvari smo uspjeli postaviti na svoje mjesto pa danas većih teškoća unutar sustava više nema. Kad sam prije godinu i pol postao ravnatelj DUZS-a, moja je prva poruka kolegama i suradnicima bila poruka suradnje, razgovora i ravnopravnosti. Nitko se ne smije drugima nametati kao „bog i batina“, svi smo dio sustava, sjedimo za istim stolom i upućeni smo jedni na druge.
Raspolažete li podacima o broju akcija i intervencija u ovih pet godina? Koliko je ljudi spašeno? Koliko su vrijedna spašena materijalna dobra?
Neke analize postoje i mogli bismo se igrati brojevima, no to ne znači da su podaci apsolutno točni pa nema smisla iznositi ih. Mogu, recimo, reći da smo samo u 2009. u sustavu 112, nakon 1,7 milijuna poziva u pomoć, pokrenuli 800.000 akcija. Pokušajte sami zamisliti koliko je ljudi spašeno u 800.000 akcija. Traganja po nepristupačnom terenu također je mnogo, 150 do 200 akcija godišnje, što znači da tako - u akcijama u koje se uključe i HGSS i mnogi drugi - spasimo 200 do 300 ljudi godišnje.
Osim petog rođendana DUZS-a u siječnju, Uprava je važan dan obilježila i 11. veljače. Jeste li zadovoljni sviješću Hrvata o postojanju broja 112?
Uvođenje europskog broja 112 u nacionalni sustav zaštite i spašavanja bila je jedna od naših obveza u sklopu pristupa EU-u. I u tom smo segmentu zadovoljni iako proces još traje. Odradili smo više od pola posla, a dovršit ćemo ga tijekom 2010., no moramo nabaviti još nešto tehnike, čemu služi projekt sa Svjetskom bankom, te izraditi dio normative, tj. standardnih normativnih postupaka čime bismo zaokružili organizaciju. Ostalo nam je još nekoliko županija u kojima moramo preusmjeriti stare nacionalne brojeve na novi sustav broja 112 kako bi u bilo kojem trenu svaki hrvatski građanin, ali i svaki stranac, mogao u slučaju nesreće dobiti brzu i adekvatnu pomoć.
Možete li ukratko objasniti piramidu djelovanja nakon poziva upućenog na broj 112?
Sve počinje pozivom unesrećenog ili nekoga tko je vidio ili čuo za nesreću bilo koje vrste. Poziv na broj 112 prihvaća se u jednom od 20 naših županijskih centara – svaka županija ima po jedan centar, dok su Grad Zagreb i Zagrebačka županija ujedinjeni u isti centar. Nakon prosudbe operatera o vrsti događaja, on po standardnom operativnom postupku koji se nalazi u informacijskom sustavu poziva i pokreće sve subjekte čije je djelovanje nužno za tu vrstu nesreće. Primjerice, u slučaju prometne nesreće uvijek se zovu policija, Hitna pomoć i vatrogasci, a po potrebi i službe za održavanje autoceste, za ekološko raščišćavanje područja ako je došlo do zagađenja ili ono prijeti…Usporedo s rastom broja turista koji više ne leže danima na plaži nego su sve aktivniji i skloniji avanturizmu pa se sve češće izgube, svjedoci smo rasta broja potražnih akcija na nepristupačnim terenima. Tad se „podižu“ HGSS, vojni helikopteri ili ratno zrakoplovstvo, a idemo i na lociranje mobitela pa surađujemo s telekomunikacijskim operaterima. Za svaku vrstu događaja imamo propisane standardne operativne procedure. Svaka akcija kreće iz naših centara 112. To je europska direktiva koju smo sasvim proveli i otkad postoji sustav 112, ukupna je sigurnost na razini države puno veća.
Koliko su stranci upućeni u postojanje broja 112 u Hrvatskoj?
Usko surađujemo s kolegama iz drugih država, poglavito s onima iz kojih imamo najviše turista - Njemačka, Austrija, BiH, Slovenija, Češka, Mađarska, Slovačka… Svake godine pred ljeto izrađujemo edukativne letke koje dijelimo na graničnim prijelazima, po hotelima i kampovima. Zadnjih smo godina na međunarodnoj razini dobili i više pohvala i zahvala na akcijama spašavanja. Svi se još sjećamo tragedije slovačkog autobusa u Lici kad je prije dvije godine poginulo 13 putnika. Kasnije smo i Vlada i DUZS i ja osobno, kao ravnatelj Uprave, dobili zahvalu slovačke Vlade, njihovih ministara zdravstva i unutarnjih poslova. U odnosu na ostale državne institucije, mi jedini stranim državljanima nudimo pomoć na čak šest jezika, što se odnosi na javljanje naših operatera.
Osim pohvala, u zadnje su vrijeme, osobito u svezi poplava, na vaš račun stizale i brojne kritike. Jeste li zadovoljni ukupnim imidžem koji DUZS ima u hrvatskoj javnosti?
Mislim da je javnost sve bolje upoznata s aktivnostima DUZS-a i da smo u tom segmentu napravili dosta. Točno je da se još susrećemo s određenim negativnim silnicama koje ne dolaze ni iz sustava niti od „korisnika“ naših usluga, ako tako mogu nazvati 4,5 milijuna stanovnika i goste iz inozemstva. Taj negativan stav većinom imaju tek određeni novinari, no i toga je sve manje. Svi koji dođu u DUZS i pobliže se upoznaju s našim sustavom spoznaju da je to kompleksno tijelo s glavom, tijelom i repom. Uz to, svaka naša nova akcija na terenu dokazuje da smo spremni i sposobni te da sustav funkcionira. Nažalost, mediji iz akcije koja uspije 99 posto obično izvuku tek taj jedan posto pogreške i pišu samo o tome te tako zapravo krivo informiraju čitavu javnost. Ali uvjeren sam da će i u tom pogledu s vremenu biti sve bolje.
Peti je rođendan za vama. Kako zamišljate 10. rođendan, što sve kanite napraviti dotad?
DUZS danas ima dobre temelje, ali nam predstoji daljnja sustavna nadogradnja, daljnje poboljšanje opreme te dodatno osposobljavanje ljudi, ne samo unutar DUZS-a nego i u cijelom sustavu zaštite i spašavanja. Mislim da bi DUZS trebao postati središnja točka za krizno upravljanje, točka koja bi u svakom trenutku bila dovoljno snažna i osposobljena da se nosi sa svim elementima krize.