Zbog novih su zakona banke i druge novčarske ustanove zadnjih godina uložile znatna sredstva u tjelesnu i sustave tehničke zaštite. Dokazuje to i policijska statistika - dok su u 2005. godini zabilježena čak 42 razbojništva u bankama, već u 2006. bilo ih je 30, u 2007. samo devet, a u 2008. godini svega osam! Isti trend zadržao se i ove godine
[ Antun Krešimir Buterin ]
Ponukani više puta izrečenim tvrdnjama visokih policijskih dužnosnika koji su ustvrdili da je posljednjih nekoliko godina broj razbojništava i pljački u bankama i drugim novčarskim ustanovama u Hrvatskoj u drastičnom padu, za razgovor smo zamolili Gojka Markovića, načelnika Odjela općeg kriminaliteta u Upravi kriminalističke policije Ravnateljstva policije. Susret s njime ujedno nam je poslužio i da se zajedno osvrnemo na ukupno sigurnosno stanje u Republici Hrvatskoj tijekom 2009. godine, uz logičan pogled prema Novoj 2010. godini.
Predstavnici MUP-a više su puta isticali da zadnjih godina bilježite sve nižu stopu razbojstava u bankama i drugim novčarskim ustanovama. Kakva je situacija u 2009., usporedite je s prijašnjim godinama?
Pogledamo li stanje razbojništava od 2003. pa sve do 1. studenoga ove godine, primjećuje se kontinuitet laganog pada. Taj je pad počeo još 2004. kad smo imali najviše kaznenih djela razbojništava, čak 1504, da bismo ih u 2008. imali 1170. U prvih 10 mjeseci ove godine imamo ih 999, što je blagi skok od 8,2 posto u odnosu na 923 razbojništva u prvih 10 mjeseci prošle godine. Što se tiče objekata napada, vidi se da su među najugroženijim objektima trgovine i kladionice - i to najviše u većim urbanim sredinama poput Zagreba, Rijeke i Splita. Ti objekti imaju minimalne mjere zaštite, a za razbojništvo u trgovini ili kladionici kriminalcima je dovoljna minuta-dvije, nakon čega brzo pobjegnu i obično iza sebe ne ostave nikakve tragove, a i osobni je opis često nemoguće dobiti jer su u pravilu maskirani. To stvara probleme ne samo kod traganja, nego i kod eventualnog prepoznavanja počinitelja. Najviše kaznenih djela razbojništava čini se na otvorenim prostorima, gdje praktički ne postoje nikakve mjere zaštite. Takva djela obično zovemo ulična kaznena djela, a u pravilu su to krađe mobitela i manjih svota gotovine djeci i mladima.
Kakva je sigurnost naših banaka?
Sigurnost u hrvatskim bankama sve je bolja, što se najbolje vidi i iz statistike. U 2003. u bankama smo imali 19 razbojstava, u 2004. rast na 23, a 2005. velik skok na čak 42! No već godinu kasnije taj smo broj uspjeli smanjiti na 30, 2007. na samo devet, dok smo ih u 2008. imali još manje – samo 8. Da stvar bude zanimljivija, taj se trend nastavio i ove godine kada smo u prvih 10 mjeseci imali samo sedam razbojstava u bankama, dakle, isto kao i lani.
Kako tumačite drastičan pad broja pljački banaka?
Kao prvo, banke su uvele minimalne mjere zaštite propisane zakonom, jer u suprotnome ne bi mogle poslovati. Po Zakonu su, naime, obavezne imati videonadzor te protuprovalni i protuprepadni sustav zaštite, a ako imaju neprobojna stakla, tada fizička zaštita nije nužna. No dosta je banaka uvelo i dodatne mjere sigurnosti, pa već imamo više banaka s neprobojnim staklima, a neke su na ulaze instalirale dvostruka vrata koja se otvaraju s vremenskom zadrškom, što je vrlo efikasno. U posebnoj smo analizi ustanovili da ni u jednoj banci s takvim vratima nije zabilježeno nijedno razbojništvo. Smanjenju tih kaznenih djela u bankama i drugim novčarskim institucijama sigurno doprinosi i nazočnost zaštitara jer razbojnici imaju i niz drugih mogućnosti doći do novca, umjesto da riskiraju sukob s naoružanim zaštitarima. I to se vidi u statistici jer oni koji su kanili opljačkati banku, ipak radije više puta napadnu trgovinu ili kladionicu bez zaštitara i sigurnosnih vrata. S druge strane, policija je lani privela i kriminalistički obradila više domaćih kriminalnih skupina, čiji su članovi i dan-danas ili u pritvoru ili na izdržavanju kazne, pa sigurno i zato bilježimo pad broja ozbiljnih razbojništava. Kao još jedan od razloga snažnog pozitivnog trenda ističem i činjenicu da smo prijašnjih godina uhitili i brojne razbojnike iz susjednih zemalja koji su nam često upadali upravo u banke. Počinitelji uličnih razbojstava i razbojstava u kladionicama uglavnom su domaći ljudi, mladići, ovisnici o drogama koji se za nedjela obično ne pripremaju, niti su posebno organizirani. To su gotovo uvijek tzv. prigodna razbojništva i tzv. prigodni razbojnici, a ne sustav ili organizacija spremna zapucati na policiju i zaštitare.
Jeste li zadovoljni stupnjem tehničke zaštite, od najvećih institucija pa do najmanjih kladionica i trgovina?
Tu vrijedi ono poznato "koliko para, toliko muzike". Oni financijski bolje potkovani imaju kamere dobre rezolucije, no oni slabijeg financijskog stanja stave kameru tek toliko da zadovolje zakonski minimum. Vlasnici tvrtki kojima je stalo do imovine, koji ne računaju na to da će im osiguranje nadoknaditi štetu i koji se brinu za zaposlenike, obično instaliraju videonadzor i pobrinu se da gotovinu pohranjuju na sigurno mjesto, a ne na blagajnama. Jasno, uvijek će biti i onih koji zbog lošijeg poslovanja i nedostatka novca nisu u stanju uložiti u videonadzor i druge oblike zaštite, iako se to dugoročno uvijek isplati.
Što očekujete od godine na kraju?
S obzirom da najnoviji podaci otkrivaju da smo u prvih 10 mjeseci ove godine, u odnosu na prvih 10 mjeseci 2008., i dalje tu negdje, od 2009. očekujemo povoljne rezultate. Ove godine imamo 8,2 posto više razbojstava nego lani. Dakle, unatoč osjetnom padu broja razbojstava u poštama (44,4 posto manje), u stambenim zgradama (47 posto manje), na otvorenim prostorima (16,4 posto manje) te u kladionicama (3,2 posto manje), taj znatan minus anulira rast broja razbojstava u mjenjačnicama (262 posto više), benzinskim crpkama (49 posto više) i u trgovinama (28,5 posto više). Broj razbojstava u bankama na istoj je razini kao i lani – u prvih 10 mjeseci i lani i ove godine imali smo sedam slučajeva, a na kraju 2008. ukupno osam, dakle najmanje u zadnjih šest godina. Benzinske su postaje u sličnoj situaciji kao i manje trgovine – obično rade 24 sata dnevno, najčešće s gotovinom, a osim manjeg videonadzornog sustava, drugih oblika zaštite nemaju.
Pad broja razbojništava počeo je još 2004. kad smo imali rekordan broj slučajeva, čak 1504, a otad zahvaljujući i naporima policije, bilježimo ih sve manje – 1344 u 2006., 1181 u 2007. i 1170 u 2008. godini
Ukupno gledano, smatramo da bi 2009. što se tiče stupnja razbojstava - mogla biti otprilike u granicama 2008. godine. No, to ćemo sa sigurnošću moći potvrditi tek u siječnju. No morate znati da policija stanje razbojništava, i drugih kaznenih djela, prati iz dana u dan. Čim u jednoj policijskoj upravi uočimo eskalaciju jedne vrste kaznenih djela, tad odmah kreće naša reakcija na terenu. Baš smo, recimo, prije mjesec dana primijetili naglo povećanje broja razbojništava u Rijeci. Kolege su odmah napravile plan opservacija najvažnijih objekata i već za tjedan-dva razbojništava više nije bilo. Uhićene su dvije skupine počinitelja koji su smješteni tamo gdje im je mjesto, a u Rijeci je sada mirno. Jasno, moramo biti svjesni da nikad nitko neće moći spriječiti baš svako razbojništvo
Kakav je stupanj razriješenosti tih kaznenih djela, koliko počinitelja stigne pred lice pravde?
Njihova razriješenost iznosi više od 50 posto, što znači da riješimo više od polovice slučajeva. No, kako već rekoh, kod tih smo razbojstava suočeni s nizom problema – od brzine razbojnika i kratkoće samog nedjela pa do deficita tragova i pomanjkanja osobnog opisa. Zanimljivo, kad uhvatimo počinitelja jednog razbojništva, onda s njim obično riješimo cijelu seriju prijašnjih razbojništava. Par stotina kuna u jednoj mjenjačnici, pa tisuću kuna u trgovini, pa još par tisuća u kladionici... Kad vide da mogu jednom, onda mnogi naprave seriju, sve dok jednom ipak ne dolijaju. Većina razbojnika ne ide "na blef", mnogi prije samog čina dobro promotre situaciju, obiđu prostor, provjere ima li zaštitara, je li u blizini policijska patrola... No, najgore je što samo razbojstvo obično traje vrlo kratko, minutu-dvije, i već su vani, što nam ostavlja nedovoljno vremena za reakciju.
Ostavimo li po strani broj razbojništava, koliko je ljudskih žrtava bilo u njima, bilo ubijenih ili ranjenih?
Ove smo godine imali tek nekoliko takvih slučajeva. Riječ je o teškim tjelesnim ozljedama uslijed uporabe vatrenim oružjem 11. kolovoza u Zaprešiću kad je počinitelj – kasnije je otkriven - ispalio hitac u vlasnika mjenjačnice, a istu smo situaciju imali i 10. srpnja u Splitu. Jedina ljudska žrtva ove godine bio je naš kolega, mladi policijski službenik Ivan Grbavac kojeg je 5. svibnja ubio pljačkaš Raifeissen banke u zagrebačkim Sesvetama. Godine 2008. zabilježili smo tek jedno ozljeđivanje – u veljači je počinitelj napao vlasnika zlatarnice u Samoboru, a godine 2007 nijedno. U 2006. mnogi se još sjećaju slučaja pljačke poslovnice FINA-e u Đurđevcu, pri čemu su 14. listopada ubijene dvije osobe, a dva mjeseca poslije u Sesvetama je počinitelj ozlijedio djelatnicu u trgovini. Godina 2005. bila je osobito krvava jer smo imali čak tri ljudske žrtve. Najprije su pljačkaši FINA-e u Zagrebu 5. rujna ubili dvojicu zaštitara, Dragu Renara i Stipu Mušana, a 7. listopada u pljački Zagrebačke banke, također u Zagrebu, ubijen je i Dragutin Golik. Kako vidite, u prosjeku je riječ o 2-3 slučaja godišnje, no nas u policiji svaki slučaj ranjavanja ili pogibije samo zato što netko treba novac - iznimno pogađa. Zato smo tada još motiviraniji otkriti počinitelja i privesti ga pravdi. Naravno, svima uvijek preporučujemo da razbojnicima ne pružaju otpor jer će se novac nekako nadoknaditi, ali ljudski životi nikako.
Možete li nam na kraju još ponuditi generalni osvrt na 2009. godinu?
Smatram da možemo biti vrlo zadovoljni smanjenjem broja najtežih kaznenih djela, u što uključujem i oružane pljačke banaka. Primjerice, do 1. prosinca bilježimo čak 40 posto manje ubojstava nego lani, ali i znatno manji broj seksualnih delikata. Moram priznati da smo mi u policiji u 2009. godini očekivali dosta veći broj tih najtežih kaznenih djela, uz ostalo i zbog gospodarske krize, no kako zasad stvari stoje, ukupan broj svih kaznenih djela ove je godine nešto manji nego lani. Ako se taj trend nastavi do kraja godine, u ovih preostalih nekoliko tjedana, onda ćemo doista moći reći da imamo situaciju u kojoj su sitna kaznena djela u porastu, dok je krupnoga kriminala, koji građane najviše pogađa i plaši, manje nego lani.
Ako ga i jest manje, javnost sigurno nema takav osjećaj jer dio medija kao da se natječe prikazati stvarnost što gorom i nesigurnijom no što ona zapravo jest. Kako se nosite s time?
Razumijem sve građane pa i medije, koji su nezadovoljni jer policija je ta koju svi plaćaju i mi im moramo omogućiti normalan i siguran život. No također moramo biti svjesni da nikad nećemo moći spriječiti baš svaki zločin, kazneno djelo i prekršaj. To je jednostavno nemoguće jer da to mogu, već bi to napravile i policije najrazvijenijih zemalja Zapada. I kod njih se događaju ubojstva, silovanja, pljačke… Nažalost, nama je policija nekako uvijek kriva za sve. Kad suđenje u predmetu ne ide dobro - kriva je policija, kad se dogodi razbojništvo - kriva je policija i sl. S druge strane, kad mi održimo konferenciju za novinare gdje nastojimo prikazati i poručiti da se razbojništva ne isplate jer velika većina razbojnika bude uhvaćena, onda to ili nitko ne objavi ili eventualno dobijemo člančić na dnu stranice pri kraju novina. Ali to je tako, netko valjda mora biti kriv, mi smo tu da radimo, svjesni svoje situacije da nas ljudi plaćaju kako bismo im pružili maksimum u zaštiti i sigurnosti njihovih života i imovine.
