"Prema javno iznesenim podacima na liječničkim skupovima, u Hrvatskoj se od iznenadne srčane smrti uspijeva spasiti tek jedan manji postotak osoba sa srčanim zastojem, dok inozemna iskustva pokazuju da je broj spašenih života to veći što je raširenija mreža javno dostupnih defibrilatora", ističe Ljubotina čija je tvrtka probila led prva ponudivši AVD-uređaje na hrvatskom jeziku
[ Dražen Najman, Eugen Antić ]
"Ovo je godina defibrilatora!", moglo bi se zaključiti nakon što je u zadnja dva mjeseca u Hrvatskoj povećan broj javno dostupnih uređaja za reanimaciju srca, a u planu su i daljnji koraci u provedbi projekta urbane sigurnosti na nacionalnoj razini nazvanog "Pokreni srce - spasi život". Podsjetimo, nakon višegodišnjih razgovora, analiza i procjena u Zagrebu je u veljači u funkciju stavljeno prvih devet javno dostupnih automatskih vanjskih defibrilatora (AVD), raspoređenih na više važnijih i prometnijih lokacija po gradu. Gotovo su istodobno četiri resorna ministarstva - zdravlja, unutarnjih poslova, obrane te pomorstva, prometa i infrastrukture - potpisala "Sporazum o suradnji u provedbi programa edukacije iz pružanja prve pomoći i javno dostupne rane defibrilacije" u sklopu kojeg je predviđena nabava 150 AVD-ova za postavljanje na javnim površinama poput kolodvora, stadiona, zračnih luka i trgovačkih centara te nabava dodatnih 30 uređaja za potrebe edukacije.
I dok su u povodu obaju projekata u javnosti govorili državni dužnosnici, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić i druge javne osobe, u pozadini priče ostala je tvrtka koja je realizirala i zagrebački i druge slične projekte. Tvrtka Kardian zastupa Zoll Medical Corporation, američkog proizvođača opreme za oživljavanje u koju spadaju i AVD-ovi. Direktor Kardiana Milan Ljubotina diplomirani je inženjer elektrotehnike, a njegova je tvrtka prije desetak godina "probila led" u ovom području prva ponudivši AVD-uređaje na hrvatskom jeziku.
Prema svjetskim statistikama tzv. nagla srčana smrt (NSS) pojavljuje se u prosjeku kod dvije osobe na 1000 stanovnika, a u Hrvatskoj se godišnje bilježi više tisuća takvih smrtnih slučajeva. Koliko su automatski defibrilatori važni za urbanu sigurnost, ali i za nacionalnu?
Ukratko, automatski su defibrilatori jednostavni uređaji za oživljavanje kojima - nakon kratke edukacije - može rukovati bilo tko i tako spasiti nečiji život. Raspoređivanje tih uređaja po gradovima, na mjestima na kojima se okuplja mnoštvo ljudi znatno doprinosi podizanju sigurnosti i zaštite zdravlja i života ljudi.
Masovnije postavljanje ovih uređaja znatno bi povećalo postotak spašenih života kod slučajeva iznenadnih srčanih zastoja. U Hrvatskoj se godišnje bilježi oko 7000 naglih srčanih smrti, što je podatak s 8. kongresa Hrvatskog kardiološkog društva iz 2010. godine. Statistike u zemljama koje su implementirale projekte AVD-a govore o 25-30 posto spašenih života kod slučajeva iznenadnog zastoja srca.
Da bismo i u Hrvatskoj dosegli takvu statistiku, nužna nam je masovnost, AVD-uređaji morali bi biti dostupni na velikom broju ‘javnih’ mjesta, baš kao i mali ručni vatrogasni aparati. Riječ je o malom aparatu, jednostavnom za primjenu, koji služi za ‘gašenje prvog požara’ do dolaska profesionalne ekipe, u ovom slučaju hitne medicinske pomoći. Koristim usporedbu s ručnim vatrogasnim aparatom jer je koncept primjene identičan.
Kako je tekla priča s javno dostupnim defibrilatorima u Hrvatskoj?
Prvi AVD s glasovnim uputama na hrvatskom jeziku, s prijevodom koji je odobrio CRORC - hrvatska podružnica Europskog vijeća za postupke reanimacije - uveli smo u ponudu 2004., a godinu kasnije pri Agenciji za lijekove i medicinske proizvode RH registrirali smo prvi AVD. Kod njih smo 2010. registrirali i prvi defibrilator za laičku uporabu. Hrvatski Crveni križ nakon toga je 2011. izdao Priručnik za pružanje prve pomoći u kojem je detaljno opisana primjena AVD-a kao jedan od postupaka prve pomoći, a iste je godine izvedena i prva uspješna laička reanimacija s automatskim defibrilatorom. Naime, ekipa HGSS-a na Zagrebačkoj je gori primjenom AVD-a spasila život 62-godišnjem Stjepanu Županiću.
Zastupnik ste američke tvrtke Zoll koja, uz ostale uređaje za reanimaciju, proizvodi i automatske vanjske defibrilatore. Koliko su njihovi defibrilatori prisutni u našim javnim prostorima?
Što se tiče samoga Zolla, ove smo zime zabilježili instaliranje 100. uređaja koji je postavljen na glavnom zagrebačkom trgu. U Hrvatskoj su Zollovi AVD-ovi trenutno postavljeni na 233 lokacije, od čega je 130 uređaja postavljeno u zdravstvenim ustanovama, po bolnicama, domovima zdravlja i poliklinikama, a 103 na lokacijama izvan zdravstvenog sektora. Ta 103 uređaja posebno su zanimljiva, jer je kod svih riječ o laičkoj primjeni. To je područje rada na kojem smo ‘utrli put’ pa nam je jako drago što se takvi projekti sad pokreću i na nacionalnoj i na gradskim razinama.
Osim Zagreba, naše defibrilatore danas na raspolaganju imaju HGSS, Crveni križ, javne vatrogasne postrojbe i dobrovoljna vatrogasna društva, Hrvatski nogometni savez i nekoliko nogometnih klubova, Hrvatske autoceste, Autocesta Zagreb-Rijeka, Terme Tuhelj, zatim neke tvrtke te više hotela, restorana, udruga i drugih objekata.
Za razliku od Hrvatske u kojoj zakonska regulativa još jasno ne propisuje gdje su sve potrebni defibrilatori, kakva su iskustva u drugim europskim zemljama?
Slovenija, primjerice, ima zakon po kojem AVD mora biti na svakom bazenu, a tu su i brojna pozitivna iskustava iz Austrije, Njemačke i drugih zemalja. U mnogim državama EU-a postoje uhodani programi korištenja AVD-ova. Mi smo u započetim projektima u obzir uzimali sva ta pozitivna iskustva, ali smo ih prilagodili našoj stvarnosti. Pritom mislim na zakonodavni okvir, (ne)informiranost široke javnosti, način rada i organizacije žurnih službi, ali i specifičnosti Hrvatske kao turističke zemlje. U našim se projektima korisnici dijele na tri osnovne skupine – oni koji su zaposleni u medicinskim djelatnostima; oni koji su medicinski laici, ali u svom poslu mogu doći u priliku nekog oživljavati, npr. vatrogasci, policajci, zaštitari), te ostali laici koji nisu profesionalno vezani za spašavanje života, ali se mogu naći u situaciji da trebaju nekog oživljavati – to je, primjerice, osoblje zaposleno u prijevozu putnika i uturizmu.
I na kraju, koji je glavni argument za korištenje defibrilatora?
Ako se defibrilator primijeni u prvih 3 do 5 minuta od nastanka poremećaja - dakle od trenutka kada se čovjek sruši - postoji vrlo visoka vjerojatnost da će osoba koja je doživjela taj poremećaj preživjeti i uspješno se oporaviti. Uspješna defibrilacija moguća je i kasnije, ali sa svakom idućom minutom koja protekne od nastanka poremećaja, gubi se između 7 i 10 posto vjerojatnosti za preživljavanje i uspješan oporavak.