U doba kad je najveća noćna mora svakoj odgojiteljici u vrtiću da joj dijete ne odšeta iz vrtića na ulicu i u nepoznato, u doba kad ravnatelji osnovnih i srednjih škola diljem države zbrajaju materijalnu štetu uslijed učestalih provala i krađa te huliganskog uništavanja stakala, vratiju i školskih fasada, a da o drugim još ozbiljnijim vanjskim ugrozama poput narkomana i pedofila i ne govorimo, pitanje sigurnosti i zaštite najmlađih mora biti prioritet cijelog društva i svih uključenih subjekata.
[ Mia Relić ]
"Možete moralizirati unedogled, no praktični je rezultat sljedeći: prve dvije kamere postavio sam na školu prije 12 godina. Dotad je počinjena šteta na zgradi mjesečno znala iznositi do 15.000 kuna i najčešće je rezultirala renoviranjem fasade, zamjenom prozorskih stakala, novim sadnicama u vrtu, drugim riječima, suludim troškovima i gubljenjem vremena. Danas imamo 36 kamera i šteta je posljednjih pet godina - nula. Uskoro planiram nabaviti još šest kamera".
Ova bi izjava ravnatelja Prirodoslovne gimnazije Vladimira Preloga u Zagrebu Zlatka Stića, prije desetak godina sasvim sigurno na noge podigla sve promicatelje ustavnog prava na privatnost.
Guste rešetke na kabinetu
Danas, kada se sve više vrtića i škola odlučuje za neki oblik zaštite imovine – od rešetaka, alarma, najma zaštitara ili kamera, svaka ovakva izjava ima debelo financijsko opravdanje. Usput im na ruku ide i nova odluka po kojoj novac od najma školskog prostora (učionice za škole stranih jezika, dvorane za klubove...) ostaju u školskoj blagajni.
To je dodatan razlog zbog kojeg je čitav niz ravnatelja upravo od ove školske godine odlučio uložiti novac u zaštitu imovine, ali i u sigurnost djece i nastavnika. Unatoč podijeljenosti mišljenja oko opravdanosti postavljanja nadzornih kamera, potreba za zaštitom i uzaludnim trošenje novca na sanaciju štete, prevagnula je i u slučaju Imotske gimnazije.
"Vjerovali ili ne, u jednoj školskoj godini promijenili smo 30 vrata od dvorane", priznao je ravnatelj imotske gimnazije Ante Trutin, u čijem su uredu danas tri monitora za praćenje zbivanja u i oko škole. U zgradi u koju su smještene četiri škole druge mogućnosti zaštite više doista nisu imali. Na kraju su kamere postavili - i po učionicama.
Noviji je primjer i Krešimir Supanc, ravnatelj Osnovne škole Jure Kaštelana na zagrebačkoj Savici. Njegova škola pokriva potrebe naselja od desetak tisuća stanovnika. Iako se više ne svrstava u gigante, već u škole srednje veličine s 580 učenika, najveći problem čine joj provalnici, noćni "vikendaši" i preprodavači droge u školskome dvorištu. Unatoč dobroj suradnji s Policijskom upravom Trnje i pojačanim ophodnjama, škola noću ostaje uglavnom nezaštićena. Iznimka joj je jedna učionica u prizemlju, informatički kabinet, čije prozore čuvaju - guste rešetke.
Zahvaljujući novoj odluci prema kojoj financijska sredstva dobivena od najma školskog prostora – za učionice školama stranih jezika, sportske dvorane sportskim klubovima itd. - ostaju u školskoj blagajni, čitav se niz ravnatelja upravo od ove školske godine odlučio uložiti novac u zaštitu imovine, ali i u sigurnost djece i svojih nastavnika
"To je bio jedini način da zaustavimo provale u kabinet informatike. Suradnja s policijom također je dobra stvar, no svjesni smo da oni ne postoje samo zbog naše škole. Moramo se zaštititi sami. Zbog toga sam odlučio kupiti dvije kamere, a pokažu li se efikasnim rješenjem, postavit ćemo ih još", najavljuje Supanc.
MZOS: Škole svoju zaštitu moraju dogovarati s lokalnom upravom
Premda se Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta nikada, osim u prošlogodišnjem broju Zaštite, nije javno očitovalo niti davalo upute (čak ni u vrijeme žestokih polemika za i protiv "Big brothera" u školama) trebaju li ili ne školama zaštitari, alarmi, rešetke, kamere i visoke ograde, produbljivanje svijesti o neminovnosti zaštite MZOS je pokazao i prihvaćanjem visokoga pokroviteljstva nad 1. Konferencijom o sigurnosti i zaštiti u odgojno-obrazovnim ustanovama.
"Smatramo da pitanje zaštite trebaju rješavati škole u suradnji s osnivačima, lokalnom upravom", kaže državni tajnik za srednje školstvo Želimir Janjić. Škole i struktura učenika, objašnjava nam, u Hrvatskoj je vrlo različita pa negdje ima potrebe za zaštitom, dok drugdje takvih problema nemaju. Janjić napominje da Ministarstvo ne izdvaja sredstva za zaštitu škola, već je i to na lokalnoj zajednici.
"Mišljenja su podijeljena oko toga trebaju li školama kamere ili ne. Jedni tvrde da radnome prostoru poput učionice ne treba nadzor. Osobno bih se s time mogao složiti, no mislim da nadzorne kamere u hodnicima ili vanjskom prostoru škole mogu pomoći pri zaštiti imovine i vandalizma", naglašava državni tajnik.
Slijed gradova koji su odlučili zaštititi svoje škole i vrtiće povećava se. Počelo je s Varaždinom koji je uveo kamere u sve škole. Gradonačelnik Ivan Čehok nije se dao uplesti u moralna vaganja te je svojedobno objasnio da je videonadzor uveo na zahtjev roditelja, školskih odbora i škola, jer na taj način djeca mogu koristiti školska igrališta i nakon nastave, a da su pritom sigurna. Čehok je kamere nazvao "jednostavnom i dobrom preventivom".
Drugi je primjer Split, čije je Poglavarstvo iz proračuna najprije odlučilo izdvojiti milijun kuna za postavljanje videonadzora u 25 osnovnih škola, a zatim su osigurali i tri milijuna kuna za trogodišnji plan zaštite odgojno-obrazovnih ustanova, u koji su uključili i tjelesnu zaštitu. I oni su stvari objasnili na jednostavan način: "u večernjim satima oko škola se okupljaju osobe neprihvatljivog ponašanja, što je nametnulo potrebu da sustavno pratimo stanje školskih objekata i njihovih dvorišta".
Split je tražio povoljno rješenje, da bi se na kraju odlučio za najam zaštitarske opreme čije će mjesečne račune plaćati Grad. U najam su uzeli i tri vozila, četiri zaštitara te je 25 škola priključeno na centralni dojavni sustav (CDS).
Da i županije s većim brojem škola, ali siromašnijem budžetom, pronalaze načina za zaštitu škola i vrtića, pokazao je primjer Osječko-baranjske županije. Kod njih je postavljanje videonadzora u škole i vrtiće proglašeno - jednim od prioriteta u Županiji. Županija ima 195 osnovnih i 30 srednjih škola, a nakon 11 provala s većom materijalnom štetom zaključeno je da je "videonadzor jedini efektivan način zaštite od provalnika i na njemu se neće štedjeti".