Sektor privatne zaštite promatram kao granu industrije koja pridonosi ukupnoj nacionalnoj sigurnosti, a može se promatrati i kao odličan izvor stručnih i osposobljenih ljudi u kontekstu vojne pričuve OSRH
[ Dražen Najman ]
Pukovnik Michael Križanec, zapovjednik 91. zrakoplovne baze Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane održao je početkom ožujka predavanje polaznicima specijalističke izobrazbe “VIP Protection – Basic” Učilišta AKD-Zaštite. Visoki časnik Oružanih snaga RH budućim je tjelohraniteljima prenio svoja znanja i iskustva iz mirovnih misija na Kosovu i u Afganistanu, a kroz temu “Zaštita osoba u visokorizičnim područjima - vojni pogled” slušateljima je dao smjernice za obuku, pripreme i mjere pri zaštiti osoba na područjima visokog rizika.
Što je bio fokus vašeg predavanja polaznicima edukacije neposredne tjelesne zaštite koja se bazira na izraelskom sustavu Krav Maga?
Naglasak je bio na vojnom aspektu zaštite osoba. Fokus predavanja bio je usmjeren na povezivanje suvremenog sigurnosnog konteksta u kojem se sve češće u vojnim operacijama pojavljuje potreba za aktivnom suradnjom s civilnim tijelima, i s načelima zaštite osoba koja svoja izvorišta imaju u policijskom i vojnom pristupu zaštite osoba. Drugim riječima evidentna je sve veća ‘militarizacija’ profesionalnih agenata zaštite. Stoga, i za ovaj dio industrije postoji sve veća potreba za uporabu vojnih iskustava i izvora u obuci i pripremi agenata zaštite.
S obzirom na vaša iskustva u mirovnim misijama, kakva praktična znanja možete prenijeti tjelohraniteljima i zaštitarima koji planiraju raditi u zonama visokog rizika kao što su Bliski istok ili sjeverna Afrika?
Vrlo važno je pravilno usmjerenje profesionalnih agenata zaštite osoba u visokorizičnim područjima na razumijevanje načela proaktivnog pristupa njihovim zadaćama. Proaktivan pristup u svojoj prirodi predstavlja skup mjera, postupaka i obuke koji su usmjereni na sprječavanje dovođenja štićene osobe u opasnu situaciju u kojoj može biti osramoćena, ozlijeđena ili eliminirana. Elementi proaktivnog pristupa podrazumijevaju sigurnosnu procjenu, planiranje, sofisticiranu logistiku, obuku te sposobnost na unaprijed pripremljeni odgovor u opasnim situacijama.
Sigurnosnom procjenom mora se odgovoriti na krucijalna pitanja o potencijalnom izvoru prijetnje u kontekstu ponašanja štićene osobe. Sigurnosna procjena je proces kojim se mora pokušati što točnije definirati razmišljanje i ponašanja izvora prijetnje, osobito ponašanje koje je indikativno i otkriva opasne namjere. Pored toga, sigurnosnom procjenom mora se sveobuhvatno i detaljno razumjeti štićena osoba te kako ona sama doprinosi povećanju rizika. Na temelju kvalitetne sigurnosne procjene može se pristupiti procesu planiranja zadaće zaštite štićene osobe. Cilj planiranja je izbjegavanje iznenađenja u svim fazama puta/posjete te razvoj detaljnih planove reakcije i naknadnih postupaka kako bi se izbjegla opasnost te smanjila ranjivost štićene osobe. Proces planiranja pri tome obuhvaća nekoliko koraka u svim fazama planiranja, i to inicijalni dogovor u svezi neke aktivnosti, slanje prethodnice na lokacije, te konačno razvoj sveukupnog plana koji će ‘pokriti’ putovanje, dolazak, lokalni prijevoz, smještaj, prehranu, rad štićene osobe na terenu (sastanci i sl.), odlazak i putovanje na početnu lokaciju. U predavanju u AKD Učilištu nije razmatrana problematika zaštite osoba u njihovom domu, na radnom mjestu ili u redovitom životu. Karakteristike visokorizičnih područja koje utječu na proces planiranja daleko su složenije. Tako se u planiranju moraju razmotriti i neke čimbenici koji inače nisu značajni, poput poznavanja lokalne kulture, religije i lokalnih običaja, jezične barijere, pravila i postupaka za nošenje osobnog naoružanja, povezivanje s lokalnim hitnim službama, povezivanje s ostalim ‘prijateljskim’ snagama (njihov raspored, sposobnosti, lokacije, kako s njima komunicirati itd.), izvori ugroza u kontekstu lokalne hrane i pića, sposobnosti lokalnih bolnica itd. Za lakše planiranje agentima zaštite dostupne su već provjerene ‘check liste’ koje im pomažu da na sveobuhvatan način razviju plan zadaće. Logistika za zadaće zaštite u područjima visokog rizika u mnogočemu se razlikuje od djelovanja u uobičajenom okružju. Zahtjevi kao što su blindirana vozila, pancirne košulje, sustavi veze, jednostavni i složeni pribori prve pomoći, naoružanje i streljivo moraju se pažljivo razmotriti kako ne bismo zadaće planirali na način da usluge zaštite postanu neprihvatljivo skupe, dok s druge strane ne smijemo dopustiti da nam nedostatak sredstva ugrozi temeljnu zadaću – zaštitu štićene osobe!
Obuka kao jedan od elemenata proaktivnog pristupa je usmjerena na pripremu i planiranje, a u drugom kontekstu i na reakciju u slučaju pojave opasne situacije. Obukom se pravilno razvija sposobnost za smanjenje ugroze kroz sigurnosnu procjenu, planiranje i adekvatno logističko planiranje, ali se od agenta zaštite mora stvoriti i djelotvornu osobu koja će reagirati instinktivno, usmjereno, snažno, brzo, a po potrebi i ubojito.
Stoga se obukom moraju obuhvatiti i redoviti ‘drillovi’ kojima se od profesionalnog agenta zaštite stvara i održava spremnost agenta da bez razmišljanja i u svim situacijama ‘zaštiti i evakuira’ štićenu osobu.
Kod obuke se neizostavno mora naglasiti obučenost za napredno pružanje prve pomoći jer nam iskustvo govori kako je vjerojatnost napada na štićenu osobu uvijek manja od vjerojatnosti da će joj se trebati pružiti prva pomoć.
Kvalitetna obuka i dobar plan će od agenta zaštite stvoriti osobu koja će u svim situacijama reagirati na najprimjereniji način u cilju ispunjenja svoje osnovne zadaće, a to je sigurnost štićene osobe.
Kakva su vaša iskustva s tjelohraniteljima ili zaštitarima u Afganistanu, jeste li se s njima susretali tijekom boravka u mirovnim misijama?
Naravno, kao pilot transportnog helikoptera bio sam ‘osuđen’ na usku suradnju s protokolom i osiguranjem štićenih vojnih i civilnih osoba u zadaćama prevoženja. U područjima operacija koje ste spomenuli susretao sam se većinom s vojnim ‘Close protection’ timovima ili PSD – Personal Security Detail-ima, u svim zadaćama u kojima smo prevozili osobe sa specijalnim statusom. Na Kosovu smo prevozili i tadašnjeg predsjednika Srbije Boris Tadića što mi je jedna od zadaća koje teško mogu zaboraviti.
Afganistan je pak posebno iskustvo jer smo kao vojni savjetnici pripadnicima afganistanskog ratnog zrakoplovstva sami morali razvijati određene planove i poduzimati mjere kako bismo sami sebi podigli mjere zaštite, jer smo često bili u situacijama gdje smo bili izolirani od ostalih snaga ISAF-a.
Dakle, razrađivali smo procjene i planove kako podići svoju razinu zaštite i dakako da smo koristili prije spomenuta načela.
Koja su osnovna pravila kojih se vojnik, policajac ili zaštitar iz inozemstva mora držati prilikom boravka i rada u zemljama kao što su Afganistan ili Irak? Koliko je važno poznavati običaje društva u zemljama u koja dolazi sigurnosno osoblje sa zapada?
Životno je važno dobro se pripremiti u kontekstu poznavanja lokalne kulture, religije, običaja, društva, ograničenja u smislu onoga što je nama ‘normalno’, a nekome drugome apsolutno neprihvatljivo. Na primjer u Afganistanu je petak neradni dan, dolazak u točno određeno vrijeme rijetka je pojava, u vrijeme ručka aktivnosti su smanjene na najmanju moguću mjeru, a osobito je važno razumjeti ponašanje muslimana tijekom svetog mjeseca Ramazana.
Možete li usporediti iskustva iz Kosova i Afganistana?
U Afganistanu je veća zastupljenost vojnih i privatnih agenata zaštite. Međutim, značajno je istaknuti i veću potrebu za civilno-vojnom suradnjom i koordinacijom u Afganistanu, jer je sigurnost civilnih osoba strateški važna za sveukupni uspjeh vojne misije.
Kakav je vaš stav kao časnika Oružanih snaga RH prema sektoru privatne zaštite, odnosno tjelohraniteljstvu i VIP zaštiti?
Sektor privatne zaštite promatram kao granu industrije koja pridonosi ukupnoj nacionalnoj sigurnosti, a može se promatrati i kao odličan izvor stručnih i osposobljenih ljudi u kontekstu vojne pričuve OSRH.
Jesu li iskustva koja prenosite isključivo namijenjena zaštitarima ili su primjenjiva i na širu populaciju?
Zaštita i sigurnost u užem i širem značenju imaju univerzalni karakter. Osobno smatram kako svi građani moraju biti svjesni kako je nacionalna sigurnost posao svih nas. Svatko na određeni način može doprinijeti podizanju sigurnosti društva, a sigurno društvo je preduvjet razvoja i gospodarskog rasta države.
S obzirom na dosadašnji profesionalni put u Oružanim snagama, kakve su vam daljnje ambicije i zaduženja?
Moje ambicije su manje važne, sretan sam što uživam povjerenje nadređenih i nastavit ću svoje profesionalno djelovanje i rad u cilju boljitka i unaprjeđenja Hrvatskog ratnog zrakoplovstva protuzračne obrane te OSRH kao zapovjednik 91. Zrakoplovne baze.