Način počinjenja razbojništva, objekti i žrtve napada, vrijeme, mjesto i sredstva, vrsta razbojstva... tek su neki od elemenata ključnih za bolje poznavanje operativnog djelovanja razbojnika individualaca ili razbojničkih skupina, a ovdje ih u svojevrsnom "vodiču" analizira ugledni
hrvatski kriminalist i stalni suradnik Zaštite
[ Duško Modly, Ustanova za obrazovanje odraslih "Lupus" ]
Razbojništva se u pravilu vrše iznenada i vrlo silovito, tako da žrtve ne uspijevaju pružiti učinkovit otpor. Znatan ih se broj izvrši uz sudjelovanje više osoba, uz određenu podjelu rada. Individualni razbojnici skloni su korištenju oružja ili opasnog oruđa kao sredstava počinjenja djela. Dijapazon načina počinjenja razbojništava varira od slučaja do slučaja.
Način počinjenja u pravilu obuhvaća: 1) pripreme za počinjenje djela (koje mogu biti vrlo male), 2) način počinjenja djela (napada), 3) vrstu i način primjene prisile u obliku sile i/ili prijetnje, 4) postupak sa žrtvama i svjedocima, 5) oduzimanje tuđe pokretne stvari, 6) broj sudionika u razbojništvu, njihove uloge i zadaci, 7) način otpreme oduzetih stvari i 8) način unovčavanja ili raspačavanja oduzetih stvari. Načini počinjenja po prirodi su samog djela raznovrsni i uvjetovani mjestom počinjenja, osobnošću i brojem razbojnika te ličnošću žrtava. Razbojnici u pravilu traže novac i vrjednije stvari (nakit, tehničku robu, oružje...)
Zaštitari kao velika prepreka
Objekti napada variraju od raznih pravnih osoba - banke i novčarske ustanove, pošte, mjenjačnice, kladionice, benzinske pumpe, draguljarnice, kuće i stanovi fizičkih osoba i sl. Žrtve razbojništava uvijek su fizičke osobe - blagajnici i drugi disponenti s novcem, osobe koje vrše prijenos ili prijevoz novca, poštari, inkasatori, pijane ili drogirane osobe, homoseksualci, prostitutke, imućne osobe, taksisti i sl.
Kod svih razbojništava razlikujemo pripremnu fazu (koja može biti vrlo kratka) i fazu realizacije. U pripremnu spadaju: izviđanje terena, osobina i navika potencijalnih žrtava, proučavanje kretanja i ponašanja stanovnika na nekom području, odabir najpogodnijeg vremena počinjenja, određivanje načina svladavanja prepreka (što mogu biti i zaštitari), način dolaska i odlaska, uigravanje uloga, mjesto ili mjesta prikrivanja plijena, dogovorena priča u slučaju otkrivanja itd. Razbojnici poduzimaju niz mjera opreza, uz ostalo i maskiranje.
Pod fazom realizacije podrazumijeva se način počinjenja razbojništva. Postoje razni načini: napadi na otvorenome, služenje trikovima i lažnim predstavljanjem, napadi na pojedince izvan kuće, mamljenje žrtava, napadi na novčarske ustanove, napadi na taksiste...
Pripreme za pljačku banke mogu biti kratke, tek nekoliko dana,
ali i dugotrajne, mjesecima pa čak i godinama, što je odlika pravih profesionalaca
Vrijeme počinjenja: treba razlikovati sljedeće: 1) vrijeme kao godišnje doba, 2) vrijeme kao doba dana, 3) vrijeme u smislu atmosferskih prilika i pojava, 4) vrijeme u smislu trajanja počinjenja djela ili priprema za počinjenje.
Mjesto počinjenja: razbojništvo se u osnovi može izvršiti na svakom mjestu do kojeg ljudi imaju pristup. Pritom razbojnici biraju mjesta koja im pružaju šansu za uspješan napad i bijeg. Nerijetko na otvorenome postavljaju zasjede.
Sredstva počinjenja: variraju od slučaja do slučaja, a mogu biti: vatrena i hladna oružja i opasna oruđa, razni ubodni i tupotvrdi predmeti, bokseri, toljage, metalne šipke, kao i sredstva koja su se našla pri ruci, plinski pištolji i strašljivci (imitacije), razni sprejevi za omamljivanje i zasljepljivanje, elektrošokeri... U sredstva počinjenja spadaju i sredstva za maskiranje i prerušavanje.
Nas primarno zanimaju tzv. komercijalna razbojništva, dakle napadi na razne trgovine, mjenjačnice, kladionice, zalagaonice, draguljarnice, benzinske pumpe i sl. Vrijeme napada varira, ali se razbojništva većinom vrše uvečer ili rano ujutro. Način počinjenja je standardan – a ta su razbojništva nerijetko popraćena nasiljem i ozljeđivanjem osoba. Napadači su u pravilu naoružani i ako žrtve pruže otpor mogu biti ozlijeđene pa i ubijene. Pružanje otpora čin je koji vrijeđa taštinu razbojnika. "Komercijalni" razbojnici u pravilu već imaju iskustva u vršenju razbojništava.
Napadi na blagajnike vrše se bilo da su oni za blagajnom ili da prenose novac u banku ili iz nje. Razbojnici proučavaju putove kojima se kreću potencijalne žrtve i odabiru najpovoljnije mjesto za napad. Nerijetko imaju "vezu" u tvrtki koja im javlja kretanje blagajnika. Bez obzira je li riječ o pojedincu ili skupini, ako im blagajnik pruži otpor razbojnici su skloni uporabi oružja.
Napade na benzinske crpke vrše motorizirani razbojnici, obično noću kad je manji promet i manje je prodavača. Uzimaju sve do čega mogu doći i što se da unovčiti. Prodavače obično pod prijetnjom oružja prisile da legnu na pod ili ih vežu. Prije odlaska onesposobljavaju ili uzimaju sredstva veze i zaključavaju prodavače.
Napadi na trgovine obično se vrše u skupini. Objekt su prodavaonice koje imaju veći promet i slab zaštitarski sustav. Nalaze razne argumente za prisutnost i razgovor. Napadaju iznenada, uzimaju plijen i bježe. U objektu koji napadaju ponekad imaju pomagače.
Poseban su oblik komercijalnih razbojništava napadi na novčarske ustanove, primarno banke. Te najteže oblike razbojništva vrše i amateri i profesionalci, a danas se među razbojnicima nalaze i suvremeni teroristi koji napadaju u skupini, a ne pojedinačno. Po motivima i načinu počinjenja razlikuju se od konvencionalnih razbojnika. Amateri su često opasni jer ne znaju rukovati vatrenim oružjem, živčani su i u strahu, pa im rasuđivanje i odlučivanje nije normalno, što može imati dovesti do nekontrolirane uporabe vatrenog oružja. Nerijetko za bijeg koriste "vruće" tj. ukradene motore i automobile kojima dolaze do "hladnih" vozila.
Napadi na banke često se vrše u pravom gangsterskom stilu, uz ranjavanje i usmrćenje talaca. Obično ih vrše skupine profesionalaca po unaprijed napravljenom planu. Pri počinjenju se služe i raznim trikovima: npr. odijevaju odore policajaca, zaštitara ili bankovnih čuvara. Napadi na banke vrše se i uz uzimanje talaca, a obično se vrše u skupini. Broj članova ovisi o veličini banke, broju zaposlenih, zaštitnim sustavima, broju zaštitara... Nakon odabira članova grupe slijedi priprema - upoznavanje s objektom napada, načinom njena poslovanja, radnim vremenom, brojem namještenika... Podvarijanta napada na banke napadi su na vozila koja prevoze novac – to su "banke na slobodnom prostoru".
Pripreme za pljačku banke mogu biti kratke, tek nekoliko dana, ali i dugotrajne – mjesecima pa čak i godinama. Što je grupa bolje organizirana sa svim mjerama opreza, tim su pomnije i same pripreme. Kriminalci prije napada znaju napraviti makete banke i onda na njima uvježbavaju uloge.
Kako prepoznati "lažnjake"
Zaštitari se mogu susresti i s lažnim (fingiranim) razbojništvima. Njihovi se pojavni oblici stalno mijenjaju, ali motivi u pravilu ostaju isti. Da bi se utvrdilo je li riječ o lažnom razbojništvu treba izvršiti rekonstrukciju svega što mu je prethodilo i što je uslijedilo. To je u nadležnosti policije i državnog odvjetnika. Podaci kojima raspolažu zaštitari mogu tim tijelima biti od znatne koristi. Navodne žrtve mogu se prvo obratiti zaštitaru i zatražiti pomoć. Pritom može biti sumnjivo ako navodna žrtva daje suviše detaljan opis napadača ili obratno, ako nije u stanju pružiti nikakav detalj u vezi osobnog opisa. Prave su žrtve obično uplašene i potištene. Treba znati da stvarne žrtve svjesno ili nesvjesno preuveličavaju snagu, razvijenost i visinu razbojnika, što se pripisuje strahu ("u strahu su velike oči") i nervozi.
Zaštitari za razbojništvo mogu primarno doznati prijavom građana, osobito žrtava razbojništva. Oni će zaštitaru reći što su, gdje i kako doživjeli. Posebno treba paziti na način i mjesto počinjenja te osobni opis počinitelja. U razgovoru s prijaviteljem, ovisno o njegovu psihofizičkom stanju, treba nastojati dobiti što potpunije spoznaje o događaju i počinitelju, o mjestu i vremenu napada, o načinu izvršenja, broju počinitelja, o izgledu napadača (osobni opis: lice, tijelo, odjeća i obuća, način hoda, držanje tijela...), je li bio maskiran i kako, ima li neke osobite znakove, je li ga prijavitelj već ranije vidio i gdje, bi li ga mogao prepoznati itd. Posebnu pozornost treba posvetiti napadačevu govoru (zamuckivanje, piskav glas, izgovaranje "ć" umjesto "č", narječje, poštapalice...). Kad je riječ o odjeći treba nastojati dobiti podatke o vrsti materijala, kroju i načinu nošenja odjeće. Po tim je podacima ponekad moguće odrediti odakle je napadač. Ako je napadač/napadači koristio vozilo od prijavitelja treba nastojati dobiti što više podataka o njemu (opis, tip, registraciju, oštećenja...) Valja nastojati dobiti i podrobnije podatke o oduzetim pokretnim stvarima kao i sredstvu napada.
Iznuda i ucjena: Po osnovnim su oblicima iznuda i ucjena slične razbojništvu. Iznuda se vrši tako da se nekome stavi u izgled neko zlo. Obično je riječ o anonimnim oblicima prijetnji. Ako je prijavitelj u posjedu sredstva ucjene, npr. pisma, zaštitar treba paziti da ga ne uzima u ruke golim prstima, eventualno za vrhove papira i sl. Kod ucjene ucjenjivač prijeti kompromitacijom, a prijetnja se obično odnosi na otkrivanje nečega što bi moglo štetiti časti i ugledu neke osobe. Kod ucjena ucijenjeni trpi teške duševne patnje.
Krađe: Najčešće kazneno djelo protiv imovine. Načini počinjenja vrlo su različiti i promjenjivi, a prema pozitivnim kaznenopravnim propisima postoje: krađa, teška krađa i razbojnička krađa te sitno djelo krađe.