Tko je dr. Norbert Eschborn?
Dr. Norbert Eschborn je voditelj hrvatsko-slovenskog ureda od 2025. U periodu od 2019. do 2024. bio je osnivački direktor KAS-a u Kanadi. Od 1997. godine predstavlja Zakladu kao voditelj njezinih ureda u Tajlandu, Indoneziji i Istočnom Timoru, Koreji i Mianmaru. Obnašao je i dužnost voditelja Jedinice za evaluaciju u Odjelu za europsku i međunarodnu suradnju od 2006. do 2011. Tamo je najvećim dijelom bio odgovoran za unapređenje upravljanja projektima. Studirao je politologiju, modernu povijest i romanske jezike i književnosti, a iza sebe ima gotovo deset godina slobodnog novinarstva. Dr. Eschborn započeo je svoju profesionalnu karijeru kao znanstveni asistent u njemačkom Bundestagu i kao privatni tajnik državnog predsjednika CDU-a u Rhineland-Pfalz.
Dr. Norbert Eschborn je nedavno preuzeo vođenje Zaklade KAS u Hrvatskoj i Sloveniji. Zaklada Konrad-Adenauer-Stiftung razvila se iz Društva za kršćansko-demokratski obrazovni rad koje je osnovano davne 1955. godine. Od 1964. nosi ime prvog saveznog kancelara poslijeratne Njemačke, Konrada Adenauera, koji je bio na dužnosti od 1949. do 1963. godine.
“Naše sjedište je u Berlinu gdje smo 1998. otvorili novu lokaciju za događanja, Akademiju, a 2005. ured, koji je još jednom proširen 2019. Zapošljavamo oko 600 ljudi u Njemačkoj i gotovo 1000 u naših više od 100 ureda diljem svijeta. Osjećamo se vezani za Adenauerovo političko sjećanje i nasljeđe. Njegova načela služe kao naše smjernice, misija i predanost. Stoga smo politički povezani s Kršćansko-demokratskom unijom (CDU) Njemačke, ali smo financijski i organizacijski neovisni. Drugim riječima, svoje zadatke ispunjavamo neovisno, samostalno i otvorenog uma. Naše usluge su dostupne svim građanima. Promicanje liberalne demokracije i socijalnog tržišnog gospodarstva, mira i slobode, transatlantskih odnosa i europskog ujedinjenja je ono za što se zalaže Zaklada Konrad-Adenauer-Stiftung. Kao i druge njemačke političke zaklade, Zaklada Konrad-Adenauer-Stiftung uglavnom se financira javnim sredstvima. Kao institucija koju financiraju porezni obveznici s jasno definiranim zadaćama u Njemačkoj i inozemstvu, svjesni smo da naš rad mora generirati vrijedne i održive rezultate”, kaže direktor Ureda Zaklade Konrad Adenauer za Hrvatsku i Sloveniju
Kakve planove u Zakladi KAS imate u narednom periodu u Hrvatskoj i Sloveniji?
Zbog teške proračunske situacije u Njemačkoj, KAS, kao primatelj sredstava savezne vlade, također podliježe određenim mjerama štednje. Ovo nije prvi put da se to dogodilo u našoj više od 60-godišnjoj povijesti i uvijek je dovodilo do poboljšanja u našem radu, jer kada morate postići isto s manje resursa, morate raditi učinkovitije i ciljanije. U Hrvatskoj i Sloveniji stoga ćemo pojednostaviti naše programe i raditi na kraćem popisu tema s manjom jezgrom provjerenih i cijenjenih lokalnih partnera.
Jeste li si osobno zacrtali neke ciljeve preuzimanjem Zaklade u Hrvatskoj i Sloveniji - koje?
Kao voditelj ureda KAS-a u inozemstvu, čovjek radi s visokim stupnjem kreativne slobode i osobne odgovornosti. U praktičnom smislu, to znači da netko ima priliku uspostaviti program zemlje od nule. To trenutačno nije potrebno u Hrvatskoj i Sloveniji. Ipak, želio bih postupno uvoditi nove, moderne formate, a možda i raditi na jednom ili dva pitanja koja se do sada nisu nužno nalazila na vrhu političkog programa u obje zemlje. Jasno je da je moj zadatak približiti Hrvatsku i Sloveniju središtu javne pozornosti u Njemačkoj, ne samo kao popularne turističke destinacije koje obje zemlje već jesu, već i kao nositelje političke stabilnosti u regiji sjevernog Jadrana.
Zaklada Konrad Adenauer (KAS) je politička zaklada Savezne Republike Njemačke. Kao što stoji na Vašim web stranicama: “Sa svojim programima i projektima doprinosimo aktivno međunarodnoj suradnji i sporazumijevanju”. Možete li navesti neke od programa i projekata koji se pokazuju najvrjednijima u takvoj međunarodnoj suradnji?
To je vrlo teško pitanje na koje se ne može lako odgovoriti. Prema mom osobnom iskustvu u proteklih gotovo 30 godina, tajna uspjeha leži na dvije razine. S jedne strane, važno je vrlo pažljivo analizirati političke okvirne uvjete u svakoj od zemalja u kojima djelujemo prije početka bilo kakvog konkretnog projektnog rada. “Jedno rješenje za sve” ovdje nije od pomoći i općenito nije dobar pristup za uspješne projekte. Drugo, uvijek iznova smo vidjeli da se promicanje individualnih osobnosti dugoročno najviše isplati. Pojedinci mogu postići mnogo ako imaju pravi stav i potrebnu stručnost. Zato koristimo kompleksan program stipendiranja, kao i programe dijaloga, u kojima šaljemo stručnjake iz naših partnerskih organizacija u Njemačku na jednotjedni boravak, gdje se susreću sa stručnjacima iz svojih područja i tako mogu razmijeniti ideje i učiniti svoj rad učinkovitijim.
Proteklih pet godina radili ste u Kanadi. Što biste naveli kao glavnu razliku između Kanade i Hrvatske?
Povijesno i službeno, Kanada je zemlja imigracije, s između 300 000 i 500 000 novih građana koji dolaze svake godine. Međutim, od 2016. godine, iz različitih razloga, u prosjeku nešto manje od 100 000 ljudi također emigrira iz Kanade svake godine. Hrvatska se u svijetu smatra klasičnom iseljeničkom zemljom, ali posljednjih godina sve više postaje useljenička zemlja, baš kao što znamo iz priljeva azijskih radnika. Osim toga, kanadsko društvo je pod utjecajem političke korektnosti i ideja “woke” pokreta. Nisam zapravo primijetio nijednu od ovih stvari u Hrvatskoj tijekom svog vrlo kratkog boravka ovdje.
Radili ste i kao voditelj Odjela za evaluaciju u Odjelu za europsku i međunarodnu suradnju, gdje ste najvećim dijelom bili zadužen za daljnji razvoj upravljanja projektima. Na koji način se kreiraju projekti koje KAS provodi i koliko se oni razlikuju od zemlje do zemlje?
Postoji standardni postupak za sve zemlje, čiji je prvi korak, kao što sam već spomenuo, detaljna analiza političkih, ekonomskih i socijalnih uvjeta u svakoj zemlji, koji se, naravno, znatno razlikuju. Stoga je potreban temeljit pregled velike količine podataka i razumijevanje složenih političkih odnosa od naših pet regionalnih odjela u odjelu za međunarodnu suradnju. Povremeno, u ovoj fazi, tražimo savjet od vanjskih stručnjaka s podrobnijim poznavanjem zemlje. Zatim definiramo takozvane “sveobuhvatne ciljeve” koje bismo željeli postići u zemlji ili regiji u razdoblju od otprilike deset godina. Primamo projektna sredstva za trogodišnje razdoblje, za koje postavljamo ciljeve koji se moraju ostvariti u tom razdoblju. Na kraju treće godine mjerimo svoj utjecaj pomoću unaprijed definiranih pokazatelja uspjeha. Svaki projekt u zemlji evaluira se u prosjeku jednom svakih deset godina. To će biti slučaj i za Hrvatsku i Sloveniju u narednih dvanaest mjeseci.
Što biste rekli koji su trenutačno najveći izazovi s kojima se suočava Hrvatska? Kako Zaklada KAS može pridonijeti njihovom rješavanju?
Kratkoročno će se Hrvatska sigurno morati nositi s gospodarskim i socijalnim izazovima koje predstavlja inflacija i posljedični rast troškova života. Zemlja u tome nije sama u Europi i to mora biti apsolutni prioritet vlade, jer ovaj problem ima ogroman utjecaj na unutarnju koheziju društva. Odmah nakon toga slijedi stručno upravljanje imigracijom stranih radnika, što je nužno za očuvanje, a idealno i povećanje gospodarske učinkovitosti i životnog standarda stanovništva. Dugoročno gledano, povratak što većeg broja iseljenih Hrvata smatrao bih poželjnim političkim ciljem. Oni koji su odgovorni u politici prepoznali su sve to i u procesu su osmišljavanja i provedbe politika koje će, nadamo se, biti učinkovite. KAS je u prošlosti već provodilo projekte vezane uz sva tri pitanja i nastavit će to činiti i ubuduće, oslanjajući se na njemačko iskustvo i stručnost, što će, nadamo se, pridonijeti rješavanju problema u Hrvatskoj.
Koji su s druge strane najveći izazovi u Njemačkoj?
Moja zemlja nije ispunila svoje političke odgovornosti u EU-u i Europi, posebno u posljednje tri godine. To se mora promijeniti i promijenit će se pod Merzovom vladom, u to sam siguran. Na domaćem planu hitno moramo vratiti naše gospodarstvo na pravi put, koji je od 2021. doživio neviđenu razinu deindustrijalizacije i gospodarskog pada. To je imalo, a i dalje ima, utjecaj na naše susjede te na međunarodnu konkurentnost ne samo Njemačke, već i Europe u cjelini. Iskreno se nadam da će Berlin u nadolazećim godinama pružiti poticaj za rast i inovacije. Kad je riječ o vanjskoj i sigurnosnoj politici, suočeni smo s redefiniranjem naše uloge u transatlantskim odnosima i u osiguravanju vojne sigurnosti Europe. Moji sugrađani se još uvijek teško nose s tim ključnim promjenama, ali će ih na kraju morati prihvatiti.
Što je trenutačno najveća prijetnja za hrvatsku sigurnost, a što za sigurnost na razini EU? S obzirom na geopolitičku situaciju i aktualne velike sukobe na dvije fronte (Rusija-Ukrajina, Izrael-Hamas), što možemo očekivati kada je riječ o sigurnosnoj situaciji u skorijoj budućnosti?
Nemam kristalnu kuglu da vam dam konačan odgovor. Ipak, savjetovao bih da se zbog zabrinutosti oko kontinentalnih sukoba ne zanemare izvori nesigurnosti na regionalnoj razini. Vlada je svakako u pravu što vrlo pomno prati razvoj događaja u određenim susjednim zemljama.
Mislite li da će se zbog sve veće razine geopolitičke nesigurnosti na razini Europe, a posljedično i Hrvatske povećati potreba za zaštitom i uslugama privatne zaštite i u kojem smjeru?
Iz perspektive zainteresiranog građanina, rekao bih da ovdje ulogu imaju i objektivni i subjektivni čimbenici. Ako u javnom sektoru nema dovoljno stručnih kadrova za obavljanje sigurnosnih poslova, tada nema alternative privatnim zaštitarskim službama. U određenim zemljama EU-a već su se vodile rasprave o eksternalizaciji čuvanja osjetljive imovine, kao što je sjedište obavještajnih službi, privatnim zaštitarskim službama. Bilo je i prijedloga da bi se to moglo dogoditi s vojarnama. Pitanje je hoće li i u kojoj mjeri javnost moći prihvatiti takve promjene.
Često se naglašava da je javno-privatno partnerstvo u zaštiti kritične infrastrukture ključno. Niz zemalja su razvile javno-privatno partnerstvo u zaštiti kritične infrastrukture, no među njima nije i Hrvatska. Što je potrebno učiniti za pomak u tom smjeru?
Sudjelovao sam u mjerama na ovu temu koje je suorganizirao KAS posljednjih tjedana i stoga bih želio braniti one koji su uključeni. Ono o čemu govorite nije jednostavan proces i ne može se provesti preko noći. Prije izrade operativnih pravila i propisa, koji su neizbježno potrebni za takva partnerstva, prvo će se morati ispitati postojeći pravni okvir radi promjena i dopuna. To su procesi koji neizbježno zahtijevaju vrijeme i političku koordinaciju između nekoliko razina sustava. “Za dobre stvari treba vremena”, kako kažemo na njemačkom.
Kakvim biste ocijenili stanje ukupne sigurnosti u EU što se tiče kriminaliteta, potencijalnog terorizma, ilegalnih migracija, ali i subjektivnog osjećaja sigurnosti građana EU?
Koliko mogu procijeniti, ukupnu sigurnosnu situaciju u Europskoj uniji tijekom posljednjih nekoliko godina obilježila su značajna poboljšanja u određenim područjima, kao što su smanjenje nezakonitih migracija i organiziranog kriminala, uz stalne izazove povezane s terorizmom i javnom percepcijom sigurnosti. No, naravno, subjektivna sigurnost razlikuje se diljem EU-a. Dok se neki građani osjećaju sigurnije zbog pada stope kriminala, drugi su i dalje zabrinuti zbog terorizma i migracija. Na javno mnijenje utječu medijsko izvještavanje, politički diskurs i osobna iskustva. Smrtonosni napadi na božićne sajmove u Njemačkoj posljednjih mjeseci, ali i pucnjava u školama u Hrvatskoj, sigurno nisu pridonijeli povećanju subjektivnog osjećaja sigurnosti u obje zemlje.
Hrvatska je sve više suočena s manjkom radne snage a ta mjesta popunjavaju radnici iz Nepala Filipina, Indije, susjedne Srbije, BIH, Albanije. Istovremeno veliki broj Hrvata u potrazi za boljim životnim standardom odlazi raditi u zapadne zemlje. Što mislite o takvim radnim migracijskim tokovima?
Takvi trendovi ne nastaju slučajno, već su, između ostalog, rezultat dugoročnih procesa i zakona ponude i potražnje. Prirodna je ljudska potreba ići tamo gdje se nalaze najbolji uvjeti za život i rad i gdje se najbolje mogu ostvariti osobne ambicije. Mogućnosti za to nisu iste u svim regijama svijeta. Ako ne možete ostvariti svoje ambicije u vlastitoj zemlji, morate otići negdje drugdje.
Njemačka je za hrvatske građane bila i ostala vrlo poželjna zemlja za rad. Kako Nijemci gledaju na stranu radnu snagu? U Hrvatskoj postoji znatan otpor prema dolasku strane radne snage zbog navodnog rušenja cijene rada.
Hrvati uživaju visok ugled u Njemačkoj zbog svog značajnog i važnog doprinosa našemu gospodarstvu i društvu. Vjerujem da je, unatoč buci s desnog krila našeg političkog spektra, velika većina Nijemaca sada shvatila da prosperitet naše zemlje u posljednjim desetljećima ne bi bio moguć bez stranih radnika. Inače, strani suradnici na proizvodnim trakama svakodnevna su stvarnost u njemačkoj industriji od 1960-ih i 1970-ih. I sam sam odrastao u regiji Rajna-Majna i definitivno mogu reći da je to bio slučaj tamo. Općenito, ne pomaže poricanje ovih činjenica. Mnogo je važnije uvesti obećavajuće mjere integracije za kvalificirane strane radnike kako bi se dugoročno zajamčila socijalna kohezija.
Nataša Gajski Kovačić
Dr. Norbert Eschborn, direktor je Ureda Zaklade Konrad Adenauer za Hrvatsku i Sloveniju od ožujka 2025. godine. Ovdje iznosi svoja osobna mišljenja i ne govori u ime Zaklade KAS.