Automatski vanjski defibrilatori medicinski su uređaji koji se sve masovnije koriste u mnogim razvijenim zemljama Europe i svijeta, a brojne privatne i javne hitne službe kao što su zaštitarske tvrtke, policija i vatrogasci u svojim timovima imaju educirane ljude koji su prošli osnovni tečaj oživljavanja takvim defibrilatorima
Eugen Antić
Zadnjih se godina u Hrvatskoj, za potrebe zaštite u zajednici, pojavila potreba za širokom lepezom usluga koju bi pružale privatne zaštitarske tvrtke, vatrogasne postrojbe i policija, a to su i usluge hitne medicinske pomoći - uz pomoć uređaja za defibrilaciju. Takvi uređaji za reanimaciju koristili bi se na javnim okupljanjima, velikim manifestacijama i svim drugim mjestima velike fluktuacije ljudi, a bili bi smješteni u vozilima interventnih zaštitarskih timova te vozilima policije i vatrogasaca, jer te službe na mjesto nesreće često stignu i brže od vozila Hitne pomoći.
Defibrilacija se izvodi pomoću defibrilatora, primjenom blagih i kontroliranih elektro-šokova na predjelu grudi, kako bi se srce ponovno reaktiviralo tj. vratilo u normalizirano stanje. Sam proces rukovanja uređajem krajnje je jednostavan, ali je potrebno proći osnovni tečaj oživljavanja od četiri do pet sati poduke
Tvrtka Physio-Control Inc. na tržištu posluje više od 50 godina, a sa svojih oko 650.000 automatskih vanjskih defibrilatora AED-a razmještenih širom svijeta postali su lider u defibrilacijskoj tehnologiji. U svojoj ponudi imaju dva modela AED-a. Jedan je LIFEPAK CR Plus namijenjen za laike, a drugi LIFEPAK 1000 namijenjen i za laike i za profesionalce, kojemu posvećujemo ovaj članak. Defibrilator je po svojoj namjeni prenosivi uređaj za automatsku vanjsku defibrilaciju srca, odnosno uređaj za reanimaciju u slučaju trenutnog zatajenja srca. AED LP1000 veličine je malog laptopa, radi na vlastitom baterijskom napajanju (što je dovoljno za više od 250 kontroliranih elektro-šokova) i težak 2-3 kg.
Uređaj sam prepoznaje fibrilaciju i tahikardiju klijetki, sam određuje potrebnu energiju šoka te tekstom i glasom na hrvatskom i/ili engleskom jeziku navodi medicinsko i nemedicinsko osoblje (laike) kroz postupak oživljavanja, što omogućava sigurnu i učinkovitu defibrilaciju. Defibrilacija se izvodi primjenom kontroliranih elektro-šokova na predjelu grudi, kako bi se srce ponovno reaktiviralo tj. vratilo u normalizirano stanje. Sam proces rukovanja uređajem krajnje je jednostavan, ali je potrebno proći osnovni tečaj oživljavanja od četiri-pet sati poduke.
Iskustva najrazvijenijih država
U razgovoru s Davorom Pešutom, regionalnim menadžerom tvrtke Physio Control za regiju Adriatic, Rumunjsku, Bugarsku i Grčku saznajemo da je u razvijenim državama Europe i svijeta ovakva usluga dovedena do savršenstva.
„Sve privatne i javne hitne službe kao što su zaštitarske tvrtke, policija i vatrogasci u svojim timovima imaju educirane ljude koji su prošli osnovni tečaj oživljavanja. Jednako tako, poznato je da su defibrilatori u Nizozemskoj postavljeni u svako policijsko vozilo pa njihovi policajci uz svoju standardnu opremu imaju i opremu za prvu pomoć s uređajem AED LP1000. Na oko osam milijuna stanovnika u Nizozemskoj imaju više od 10.000 javno dostupnih defibrilatora, i to samo u policijskim vozilima. Posljednjih nekoliko godina u nama susjednoj Sloveniji također se uvodi sustav javno dostupne defibrilacije pa se uređaj postavlja u policijska, zaštitarska i vatrogasna vozila te u manje zdravstvene ustanove kao što su domovi zdravlja, ljekarne i privatne poliklinike. Danas na dva milijuna stanovnika u Sloveniji imaju oko 600 uređaja za defibrilaciju, a uz to je educiran i veći broj nemedicinskog osoblja s radnim mjestom u blizini postavljenih AED-a. Ovakvi su uređaji, koliko znamo, javno dostupni i na većini benzinskih postaja u Njemačkoj “, otkriva nam Pešut.
Jedan od svijetlih primjera javno dostupne defibrilacije u RH predstavlja Hrvatska gorska služba spašavanja koja je „korak ispred svih “. Služba je 2010. godine za stanicu Zagreb nabavila AED pa su pripadnici HGSS-a ujedno i prvo nemedicinsko osoblje koje je lani primijenilo automatski vanjski defibrilator
U ostatku razvijenih država Europe i svijeta, dodaje, ovakva je praksa masovna pojava te se defibrilator može naći „na gotovo svakom javnome mjestu, u svakom interventnom vozilu i na svim mjestima s velikom fluktuacijom ljudi“. Osim toga, Europsko vijeće za reanimatologiju (ERC) u svojim smjernicama za oživljavanje traži da se izvan bolnice defibrilira unutar 3-4 minute od zastoja srca. Vijeće uz to predlaže razmještaj automatskih vanjskih defibrilatora (AED-a) na mjesta većeg okupljanja ljudi (veliki trgovački centri, autobusne i željezničke stanice, trajektne i zračne luke, sportska borilišta, financijske ustanove, kockarnice i druge javne objekte), uz edukaciju potencijalnih reanimatora laika (zaštitara, vatrogasaca, policajaca, članova posad brodova i zrakoplova) koji se po prirodi svoga posla mogu naći na mjestu nečijeg zastoja srca. Naime, statistike pokazuju da je preživljavanje nakon zastoja srca veće u gradovima gdje su laici, osnovnim tečajem oživljavanja, naučeni reanimirati i defibrilirati pomoću AED-a.
„Došli smo i do podatka o dokazu učinkovitosti defibrilatora u rukama nemedicinskog osoblja. Primjerice, ne tako davno, između 1997. i 1999. godine, u 70-ak kockarnica diljem Las Vegasa, od ukupno 105 žrtava zastoja srca, preživjelo je njih 56, odnosno 53% osoba, a sve zahvaljujući posjedovanju AED-a i obučenosti sigurnosnog osoblja u kockarnicama. Jednake rezultate postigli su i mnogi drugi diljem SAD-a, Kanade i Europe“, dodaje Pešut.
Svijetli primjeri javno dostupne defibrilacije u Hrvatskoj
„U Hrvatskoj od iznenadnog zastoja srca umre više od 9000 ljudi godišnje, što je u prosjeku 25 osoba na dan. Za usporedbu, od neočekivanog zastoja srca samo u SAD-u godišnje umire oko 400.000 osoba, što je gotovo više od 1000 osoba na dan. To je više od ukupne godišnje smrtnosti raka dojke, AIDS-a i raka pluća. Trenutne statistike za Hrvatsku govore da od iznenadne smrti uspijevamo spasiti samo pet posto osoba sa zastojem srca, a u razvijenim državama Europe i svijeta, upotrebom automatskog defibrilatora taj se postotak u nekim sredinama diže i do 20%!
Neke od tih naših sugrađana možemo spasiti ako odgovarajuća prva pomoć stigne dovoljno rano, jer svaka zakašnjela minuta reanimacije defibrilacijom pomoću automatskog defibrilatora smanjuje šanse za preživljavanje za 10%. Jednako tako, bez ranog oživljavanja oštećenje mozga započinje već nakon 4-5 minuta, a konačno je 10 minuta kasnije. Masiranjem prsnog koša, odnosno grudi i srca, može se produžiti samo mogućnost oživljavanja defibrilacijom i usporiti oštećenje mozga. Kada se srčani zastoj dogodi, preživljavanje ovisi o postojanju AED-a na toj lokaciji te ima li u tom trenutku u njihovoj blizini osoba koja zna i može provesti defibrilaciju AED-om u prvih nekoliko minuta zastoja srca, kao i izvesti pravilno komprimiranje grudnog koša“, objašnjava Pešut.
Zbog svega toga želi, kaže, podignuti svijest kod nemedicinskog osoblja, u ovom slučaju zaštitara, policajaca, vatrogasaca i svih ostalih u sigurnosnoj industriji, da se educiraju za oživljavanje AED-om te da se edukacija proširi i na druge potencijalne reanimatore i nabavi veći broj AED-a koji bi se razmjestili u što više interventnih vozila, štićenih objekata i po gradskim četvrtima. “Na taj bismo način mogli spasiti nekoliko života godišnje u svakom pojedinom gradu, ovisno o broju defibrilatora i educiranog sigurnosnog osoblja. Mnoge osobe, ponajviše srčani bolesnici sa zdravstvenim problemom poput angine pektoris i infarktamiokarda, ali također i zdrave mlade osobe, pa i sami sportaši, umiru od neočekivanog zastoja srca”, upozorava Pešut.
Jedan od svijetlih primjera javno dostupne defibrilacije u RH predstavlja Hrvatska gorska služba spašavanja koja je „korak ispred svih “. HGSS je 2010. godine za stanicu Zagreb nabavio AED pa su pripadnici HGSS-a ujedno i prvo nemedicinsko osoblje koje je lani, na Sljemenu, primijenilo automatski vanjski defibrilator i tako spasilo život jednog Zagrepčanina (62). HGSS je dosad nabavio 14 automatskih defibrilatora, nekoliko različitih modela I proizvođača, a cilj im je, doznajemo, u svaku stanicu postaviti po jedan defibrillator, što znači da im nedostaje još šest komada.
Tu su još gradovi Zagreb, Dubrovnik i Opatija gdje su pokrenuti programi javno dostupne defibrilacije i na nekoliko gradskih lokacija defibrilatori su već postavljeni. Među svijetle primjere spada i Udruga Zdravi grad s projektom "Živi bili" u Splitu koja ulaže mnogo truda i prikuplja donacije za edukaciju što većeg broja volontera i kako bi na splitske ulice postavila što više javnih defibrilatora. U zaštitarskom se sektoru ističe tvrtka Gradska sigurnost Split, koju slobodno možemo nazvati „tvrtkom sa srcem“. Kod njih je sve u znaku srca! Poznato nam je da imaju srčane i hrabre zaposlenike, što je lani dokazao zaštitar Zdenko Milošević spriječivši pljačku banke koju je čuvao, dobili su priznanje "Srce na dlanu", a u Gradu Splitu su se odazvali projektu "Živi bili", te su za rukovanje AED-om educirali velik broj svojih zaštitara.
Kako saznajemo od direktora Hrvoja Šimca, dosad su 22 njihova radnika prošla osnovni tečaj oživljavanja. Iako njihovi zaštitari zasad još nisu imali nijednu akciju oživljavanja, u Gradskoj sigurnosti ističu da su spremni odazvati se ovakvim hvalevrijednim projektima i pripomoći zajednici u kojoj djeluju koliko mogu.
Smjernice za budućnost
U našim gradovima umire na desetke naših sugrađana koje bi mnogi zaštitari, policajaci, vatrogasci i drugi mogli spasiti. Zbog toga bi naša sigurnosna zajednica trebala odmah odgovoriti na izazov, jer se umiranje svakodnevno nastavlja, čak i u samim štićenim objektima diljem Lijepe naše. Defibrilacija s AED-om više nije nikakva novost ni u svijetu ni u Hrvatskoj, učinkovita je te se lako i brzo primjenjuje. Nadalje, potrebno je locirati svaki javno dostupan AED odmah uputiti sve zaštitare, policajce i vatrogasce na osnovni tečaj oživljavanja, ako se u krugu njihovih štićenih objekata nalazi javno dostupan AED te krenuti u opremanje interventnih vozila i štićenih objekata defibrilatorom LP1000.