"Najviše se plašim sebe same i bojim se da me netko ne zatuče u automobilu jer ulaskom u isti doživljavam preobrazbu. Srnica postaje prasica koja ne trpi agresivce, dakle, druge prasce..."
Antun Krešimir Buterin
Našu novu rubriku „Zaštitoskop“, krstio je Željko Pervan, a nastavljamo u ništa manje revijalnom tonu. Nova je gošća također neobično vrckasta, energična, nasmiješena, vedra, puna životnog duha, blagoglagoljiva i brza na jeziku. U to se, osim ljudi iz njezine blizine, redovito uvjeravaju i sudionici tv-kviza „Najslabija karika“, ali i cijeli hrvatski tv-puk koji karlovačku Zagrepčanku na malim ekranima sa smiješkom prati već gotovo dva desetljeća. Daniela Trbović čvrsto i argumentirano brani svoje mišljenje da u kvizu što zove se „Život“ žene nisu najslabija karika.
Prihvaćate li rašireno mišljenje da su žene doista - slabiji spol?
Naravno, lomne smo u struku, krhke i gracilne - fizički, a sve ostalo je, dragi dečki, na našoj strani. Pamet, ljepota, sposobnost, mudrost, prilagodljivost, to je ono malo što imamo i s čime se nosimo. Analizirajte svakodnevicu, samo jedan dan jedne žene koja je uz to još i zaposlena i majka, pa podvucite crtu, zbrojite i onda si lijepo prije spavanja čitajte tu bajku o slabijem spolu. Oprostite, možda da vam je pročitaju majka, žena ili sestra…?
Biste li priznali da ste, kao pripadnica „slabijeg spola“, plaha, gotovo uplašena osoba?
Ja samo izgledam kao srnica, velikih i vlažnih očiju. Racionalna sam, ne osvrćem se bespotrebno, nisam paranoična iako, priznajem, otkad sam mater, bojim se puno više nego prije. Za mladunče, naravno.
Što vas u životu najviše plaši, od čega se grčevito štitite?
Najviše se plašim sebe same i bojim se da me netko ne zatuče u automobilu jer ulaskom u isti doživljavam preobrazbu. Srnica postaje prasica koja ne trpi agresivce, dakle, druge prasce, koji ne poštuju prometna pravila i druge na cesti pa, eto, psuje. Znam da nije damski, ali ja to uostalom i nisam. S psovkama lakše svladavam stresnu vožnju Zagrebom.
Što vi u svakodnevici činite da biste zaštitili sebe i bližnje?
Znam da postoje mehanička i kemijska sredstva zaštite. Kondomi, spermicidi, kontracepcijske tablete... Odrasli ljudi moraju se čuvati i štititi, na to ste mislili, zar ne?
Jeste li ikad iskreno bili u strahu za svoj život? Kako je izgledao najgori atak na vašu osobu, lik i djelo?
Znam da sam visokovrijedan humani resurs, ali ne mogu živjeti i neprestano strepiti. Najgori atak na moj lik i djelo bila bi neka loša kritika, ali ja se ne mogu sjetiti niti jedne. Bože, što se volim! Trebao bi me zaštititi i UNESCO.
Biste li prihvatili da vam netko za rođendan daruje tjelohranitelja? Ili tjelohraniteljicu?
Joj, ne znam, sad se osjećam k'o šiparica. Je li tjelohranitelj onaj koji hrani tijelo? Poučena iskustvom, puno je teže nahraniti moj duh. Mijenjam tjelohranitelja za stripera, oni imaju bolju konfiguraciju.
Što/tko je za vas najslabija karika u lancu sigurnosti u državi?
Sudstvo i kućni odgoj. Sudovi su uska grla, spori i neučinkoviti, neujednačenog djelovanja. A i sami možemo napraviti puno. Najbolje je početi u vlastitom domu, odgojem. Ne možemo očekivati da će naš posao odraditi škola, crkva ili država.
Što najviše ugrožava sigurnost prosječne Hrvatice, katolkinje, nepušačice...?
Ostali, isti takvi ili slični. Žao mi je pušača koji se tješe mišlju da zabrana pušenja kod nas neće zaživjeti. Samo strpljivo čekam i smješkam se. Neodoljivo, naravno.
Kad biste nasred ulice čuli alarm za opću opasnost, vi biste se:
a) ukipili na licu mjesta, s facijalnim grčem iz filmova strave
b) u sekundi preodjenuli iz civilne u maskirnu odjeću koju nosite u torbici
c) pričekali da prodavačice u panici napuste trgovački centar pa krenuli u „rasprodaju“
Što mislite, što bi mogla biti „sigurna soba“:
a) mjesto za sklanjanje u slučaju nuklearne ili neke druge opasnosti,
- ja bih najradije da je to soba bez TV-a, mobitela, telefona, Interneta, samo s dobrom glazbom i dobrim knjigama, te povremeno s odgovorom pod ''b'''
b) mjesto za siguran seks
c) nešto treće, ali nisam sigurna što