U cilju ostvarivanja povoljnijeg stanja javnog reda i mira novim se zakonskim odredbama, koje su usklađene s europskim direktivama o kontroli nabavljanja i držanja oružja, nastoji dodatno zaštititi osjećaj osobne sigurnosti građana te umanjiti izazivanje osjećaja njihovoga straha i uznemirenosti
[Damir Stolnik]
Vatreno oružje u privatnom vlasništvu hrvatskih građana broji se u stotinama tisuća komada. Najveći dio toga oružja odnosi se na oružje za samoobranu koje ljudi temeljem Zakona o oružju imaju pravo nabaviti ako dokažu da za to imaju opravdan razlog. Opravdanim se razlogom smatra dokaz da je njihova osobna sigurnost ugrožena ili bi mogla biti ugrožena u tolikoj mjeri da joj je za njezino osiguranje potrebno oružje te ako zbog prirode posla ili okolnosti u kojima ga obavlja postoji potreba za nabavom oružja, a aktivnostima i mjerama institucija sigurnosti ili drugim mjerama ne može se osigurati dostatna zaštita.
Posjedovanje vatrenog oružja predstavlja veliku društvenu povlasticu, ali i veliku društvenu odgovornost – odgovornost za tuđe živote. Zato suzbijanje nezakonitog posjedovanja vatrenog oružja i njegova učinkovita kontrola predstavljaju jedan od ključnih preduvjeta sigurnosti i stabilnosti svake zajednice. Brojni su primjeri stravičnih posljedica nekontroliranog posjedovanja i nesavjesnog korištenja vatrenog oružja. Dovoljno je prisjetiti se samo posljednjih u nizu tragedija koje su se dogodile prije svega nekoliko tjedana.
Mediji su nas tada izvještavali o oružanom nasilju diljem SAD-a: u nasumičnoj pucnjavi u čikaškom parku ubijena je 15-godišnja djevojčica koja je sudjelovala na predsjedničkoj inauguraciji; u Phoenixu je 70-godišnjak otvorio vatru u uredskim prostorijama te pritom ubio jednu osobu, a dvije ranio; u pucnjavi na cesti u ruralnom dijelu Pennsylvanije poginule su četiri osobe kada je napadač – vozeći se u automobilu - otvorio vatru po slučajnim prolaznicima.
Oštriji zakon i u Hrvatskoj
U pucnjavi na teksaškom koledžu Lone Star tri su osobe ranjene, među kojima i domar koji se slučajno našao na vatrenoj liniji. Najstravičniji od svih spomenutih zločina dogodio se u osnovnoj školi Sandy Hook u Newtownu, u američkoj saveznoj državi Connecticut, kada je naoružani napadač ušao u školu i otvorio paljbu po učenicima i školskom osoblju. Pritom je ubio čak 27 osoba, među kojima i 20 djece! Nažalost, ovakvi se incidenti ne događaju samo tamo negdje "preko bare", nego i u našem, ne tako dalekom europskom susjedstvu. U Švicarskoj je, primjerice, muškarac (30) u selu Daillon u siječnju ubio tri žene i ranio dva muškarca. Krajem veljače, također u Švicarskoj, u Luzernu, 42-godišnji je muškarac otvorio vatru u kantini tvornice za preradu drva i pritom usmrtio troje te ranio sedam osoba.
Svatko ima pravo nabaviti oružje za samoobranu, ali samo ako dokaže da ima opravdan razlog – bilo da mu je osobna sigurnost već ugrožena ili će mu biti toliko ugrožena da mu za osiguranje treba oružje jer mu druge mjere i aktivnosti ne mogu osigurati dostatnu zaštitu
Kako vidimo, problemi u svezi pojedinaca koji nekontrolirano posjeduju i koriste vatreno oružje - postaju sve ozbiljnija društvena prijetnja. S obzirom na to sve se više država odlučuje uvesti oštrije zakonodavne mjere, prije svega vezane uz nabavu, posjedovanje i nošenje vatrenog oružja.
Hrvatsko zakonodavstvo kontinuirano prati europsku zakonsku regulativu vezanu za kontrolu naoružanja na način da primjeri najbolje zakonske prakse, uzeti iz iskustava zemalja EU-a, posluže kao poticaj razvoju i razradi postojećih zakona i provedbenih propisa. Tako je 2007. godine Hrvatski sabor donio Zakon o oružju koji je bio prilagođen europskim normama o oružju kojima se nastoji povećati sigurnost građana s obzirom na nabavu i posjedovanje dozvoljenog oružja te kontrola nedozvoljenog oružja. Tijekom primjene toga zakona uočen je znatan napredak u pogledu sigurnosti građana, ali su isto tako uočeni i nedostaci koje je bilo nužno ispraviti, te postupiti sukladno preporukama Europske komisije.
Sabor je stoga 18. svibnja 2012. godine donio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o oružju (objavljen u Narodnim novinama broj 59/2012). Zakon sadrži odredbe koje su usklađene s aktima Europske unije - direktivom Vijeća 91/477/EEZ od 18. lipnja 1991. o kontroli nabavljanja i držanja oružja, te s direktivom Vijeća 2008/51/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2008. kojom se izmjenjuje i dopunjuje Direktiva o kontroli nabavljanja i držanja oružja.
Novi je zakon prilagođen europskim normama o oružju kojima se povećava sigurnost građana s obzirom na nabavu i posjedovanje dozvoljenog oružja te kontrola nedozvoljenog oružja. Tako se već u samom postupku traženja odobrenja za nabavu oružja, a u cilju povećanja sigurnosti građana, kao razlog za njegovo odbijanje navode svi zakoni koji u sebi sadrže elemente nasilja.
Policija ima pravo istražiti svakoga s dozvolom za oružje
Nadalje, policijskom je službeniku dana ovlast da u fazi postupka za dobivanje odobrenja za nabavu oružja može tražiti i prikupljati podatke i obavijesti od građana radi utvrđivanja uvjeta da ne postoje druge okolnosti koje ukazuju da bi nabavljeno oružje moglo biti zlouporabljeno, a osobito: češće i prekomjerno uživanje alkohola, konzumacija opojnih droga ili drugih omamljujućih sredstava, poremećeni obiteljski odnosi, sukobi s okolinom, agresivno i ekscesno ponašanje te drugi poremećaji u ponašanju. Isto tako, policijskom je službeniku dana i ovlast da neposrednim opažanjem utvrdi postojanje uvjeta koji se odnose na siguran smještaj i čuvanje oružja. Naime, neka su istraživanja pokazala da se u SAD-u, primjerice, događa daleko više nasilnih smrti nego u drugim zemljama, djelomično i zato što se oružje često drži na svima dostupnome mjestu.
Praksa je dokazala da je pridržavanje sigurnosnih mjera, radnji i postupaka važnije od same vještine gađanja jer biti dobar strijelac ne znači uvijek znati sigurno i pravilno rukovati vatrenim oružjem
Uza sve navedeno, propisana je i zabrana nošenja oružja na javnome mjestu na način da je ono vidljivo drugim građanima ili na način koji druge građane uznemiruje. A kako bi se spriječilo ‘’šetanje’’ građana s oružjem koje nedozvoljeno posjeduju, no žele ga legalizirati ili predati policiji, ne smiju ga sami donositi u policiju, nego su dužni pozvati policiju kojoj će to oružje predati kako kod ostalih građana ne bi izazvali osjećaj straha i nelagode.
Nadalje, s obzirom da mnoštvo različitih i inače uobičajenih predmeta raznih namjena može predstavljati "predmete pogodne za nanošenje ozljeda kada se nose na javnim mjestima", pa bi njihovo nošenje na javnome mjestu predstavljalo prekršaj, novim je Zakonom precizirano pojmovno određenje hladnog oružja.
Tako se hladno oružje svrstava u zabranjeno samo onda ako mu je osnovna namjena napad ili nanošenje ozljeda. Dakle, to su predmeti pogodni za nanošenje ozljeda kada se nose na javnome mjestu, a način ili okolnosti njihovog nošenja ukazuju da se nose kako bi bili uporabljeni za napad ili nanošenje ozljeda. Isto tako, i oružje kategorije C i D također se svrstava u zabranjeno oružje kad se koristi za uznemiravanje, napad i nanošenje ozljeda. Roditelji moraju biti spremni preuzeti punu odgovornost o tome što njihova djeca znaju o oružju koje drže u svome domu. Dijete, ponekad potaknuto drugom djecom, može s oružjem učiniti ono što nikada ne bi učinilo samo.