Bio sam žrtva lopova pa i sitnijih prijevara. Imovinu štitim dobrim blindiranim vratima, alarmom i kamerom
[ Hana Batcha Frančić ]
Neno Belan, skladatelj, tekstopisac i pjevač, kojeg poznamo po pjesmama kao što su „Sunčan dan“, „Dotakni me usnama“, „Bambina“, „Anđela, anđele“, s grupom Fiumens redovito održava koncerte diljem Hrvatske i regije. Zajednički album „Rijeka snova“ donio im je 2008. nagradu Porin za najbolji pop album. Belan je aktivan i kao skladatelj pjesama za kazališne predstave, a snimio je i naslovnu pjesmu za RTL-ovu sapunicu „Horvatovi“. Za fanove imamo i lijepu vijest: uskoro vjerojatno izdaje novi album. Zamolili smo popularnog pjevača da nam priča malo o ljubavi, sigurnosti i drugim usputnim stvarima, a evo što nam je odlučio otkriti.
Otkrijte nam kako je to provesti više od tri desetljeća kao glazbenik i kako preživljavati od glazbe u Hrvatskoj?
O tome bih vam mogao pričati satima. Kako to sada sažeti u nekoliko rečenica? U svakom slučaju, smatram da su presudne četiri čarobne riječi: talent, rad, upornost, vjera. To je možda u najsublimiranijem obliku izrečena tajna uspjeha i dugovječnosti karijere.
Kako se pripremate za koncerte?
Za koncerte se više uopće ne pripremam, jednostavno spreman sam jer sa svojim dragim bendom Fiumens već 18 godina neprestano nastupam. Riječ je o možda tisuću do dvije tisuće koncerata koji su iza nas. Što se više imamo spremati? Povremeno ubacimo koju novu pjesmu u repertoar i to je to.
Svoj privatni život uspijevate držati dalje od očiju javnosti, kako vam uspijeva?
Jednostavno tako što odbijam pričati o tome, a i izbjegavam raznorazne špice i slična mjesta gdje vrebaju paparazzi. To nije moj stil, nisam ‘posvuduša’. Cilj mi je da me ljudi zapamte po mojoj umjetnosti a ne po tome s kim sam bio i što sam radio. To je moj mali, privatni komadić vlastitog svemira i ne dam ga nikome.
Treba li vam zaštita od obožavatelja ili fotografa dok šećete ulicama? Jeste li kad imali neugodnih iskustava?
Ne treba, normalan sam i prirodan, volim i popričati s fanovima ako me zaustave, slikati se i slično. Nemam problema s time, strpljiv sam. A ako je netko neugodan lako ga se riješim ispričavajući se jer moram hitno juriti na sastanak. Što se koncerata tiče, tamo je redarska služba poželjna, a često i neophodna. Ipak je riječ o velikom broju ljudi na jednom mjestu i mada su većinom svi super (imam stvarno divnu i kulturnu publiku) može se naći pokoji pojedinac koji radi loše stvari i to treba sankcionirati jer u protivnom on sam može pokvariti cijeli koncert. Tjelohranitelja nemam i ne treba mi.
Jeste li se ikada našli u nekoj situaciji u kojoj vam je život bio ugrožen? Vjerojatno da s obzirom na tri prometne nesreće koje ste imali. Kako ste reagirali?
Upravo u ta tri slučaju mi je život bio ugrožen. Nije bilo baš vremena za neke reakcije jer su se stvari događale iznenada. Bilo je lomova kostiju i operacija, ali najvažnije je da poslije toga nisam upadao u depresije već sam nastavio živjeti punim plućima. Mislim da čovjek kada se nađe u životnoj opasnosti ne treba podleći strahu već treba reagirati instinktivno i refleksno.
Na koji način rješavate konfliktne situacije?
Najbolji način da se riješe je da se izvučete iz njih lagano i neprimjetno uz mudru verbalnu diplomatsku aktivnost jer kada ili ako prorade strasti onda se racio povlači a to nije dobro i posljedice mogu biti jako loše.
Jeste li ikada bili žrtva lopova ili prijevare? Kako štitite svoju imovinu?
Bio sam žrtva lopova pa i sitnijih prijevara. Imovinu štitim dobrim blindiranim vratima, alarmom i kamerom.
Znate li neku borilačku vještinu i biste li je mogli primijeniti u slučaju potrebe?
Nažalost ne znam, ali na sreću dosad mi nije ni trebala, a nadam se da ni neće.