Blanka Vlašić: Neki atletičari već su kriminalci, ali ne bježe policiji
Na pitanje što u svakodnevici čini za vlastitu sigurnost, Blanka nam je odgovorila: "Isključim peglu i zaključam stan po izlasku"
Antun Krešimir Buterin
Što još reći o dvostrukoj svjetskoj prvakinji, višestrukoj osvajačici medalja na svjetskim i europskim prvenstvima, Olimpijskim i Mediteranskim igrama...? Stara poslovica kaže: Prije nego skočiš, reci hop! Nakon njezina nebeskog skoka u Zagrebu (208 cm) kojim je čvrsto koraknula u povijest atletike, ta poslovica mora dobiti novu varijantu: Prije nego skočiš 210, reci Blanka! Iako iscrpljena veličanstvenim rezultatima, Blanka je i intervjuom za "Zaštitu" dokazala da su veliki sportaši ujedno i veliki ljudi. Hop!
Je li dvostruka svjetska prvakinja po prirodi neustrašiva osoba? Ili je i malo plašljiva?
Pokušavam se riješiti svih svojih strahova.. Mislim da oni samo sputavaju i uz njih nikad nećemo postići svoj maksimalni potencijal. Ne mogu reći da sam se oslobodila baš svakog straha, ali radim na tome da ih pretvorim u nešto konstruktivnije.
Što vas u životu najviše plaši, osim horora i narodnjaka na TV?
Horori me ne plaše, samo biram da ih ne gledam. Do nedavno sam se najviše plašila neuspjeha i bila uvjerena da je taj strah moj najveći pokretač. Ali sam se prevarila... Treba smoći snage 'pogledati mu u oči' i naoštriti rogove za borbu.
Nameće se rivalstvo s Njemicom Friedrich. S obzirom da je ona policajka, kakav je osjećaj boriti se protiv zakona?
Dobar je osjećaj boriti se sa svim mojim protivnicama, nije bitno s koje strane zakona one bile. A još je ljepše pobijediti ih.
Jeste li ikad u životu šetali "po rubu zakona"? Kao dijete „posudili“ čokoladu iz dućana? Prepisivali u školi? Za slomljenu stvar u kući okrivili brata? Noću jeli mamin kolač u hladnjaku?
Kriva sam za sve od navedenog... Svako dijete ima fazu kad mu nije jasno zašto za neku stvar mora dati novac, kad je može poskrivećki samo uzeti. I to zna svaki roditelj pa je bitno da u tom trenu reagira na pravi način. Rekla bih da sam vrlo dobro naučila lekciju...
Je li istina da bi atletičari mogli biti odlični kriminalci? Trkači bez problema pobjegnu policiji, vi skakači k'o od šale preskačete zidove i ograde…?
Neki su atletičari već kriminalci, a ne bježe od policije niti preskaču zidove usred noći... Ako me razumijete o čemu govorim...
Što mislite, jesu li žene zbilja slabiji spol?
Baš sam danas na plaži pročitala članak koji je definitivno taj mit pokopao do kraja. Naime, današnje uvjerenje da su muškarci u prapovijesti nabavljali hranu, dok su žene čekale kod kuće s djecom, i bile potpuno ovisne o njima, apsolutno je pogrešno. Zapravo su one vrlo dobro znale da je uspjeh lova bio itekako neizvjestan i da su jedinu sigurnu hranu nabavljale baš one, berući razne plodove. Njihov je posao bio i tu hranu pripremiti, izraditi posude u kojima su kuhale, podići sklonište, izraditi razno oruđe... Opstanak skupine definitivno je ležao u njihovim rukama. Pa sad vi zaključite jesu li žene stvarno slabiji spol?!?
Proputovali ste čitav svijet. Gdje ste se osjećali najsigurnije, a gdje možda i ne?
Na Jamajci nam nisu dali da napustimo atletsko selo bez pratnje. Mi smo ipak, onako mladi i neobuzdani, redovito bježali taksijem do trgovine. Drago mi je da smo prošli bez posljedica. Inače, gdje god putujem osjećam se sigurno. U svakom gradu postoje kvartovi za koje se zna da ih treba izbjegavati. Dok sam u hotelu ili na stadionu, zaista nema razloga za brigu.
S obzirom na sve medalje i pokale, koliko vam zaštitara i krvožednih pasa čuva te nagrade? I koliki je napon u električnoj ogradi oko kuće?
Živim u stanu, tako da nemam električnih ograda. A sve nagrade, osim najvažnijih medalja, čuvam u dvorani u kojoj treniram. Nemaju neku posebnu vrijednost, a sve što ima čuvam u sefu u banci. I to je to...
Jeste li kao planetarno popularna sportašica ikad poželjeli tjelohranitelja, kao Beyonce?
Ne, ne osjećam da mi je potrebna takva zaštita. Sebe doživljavam kao običnu curu iz susjedstva i u skladu s tim se i ponašam. No razmišljala sam o nekim tehnikama samoobrane i mislim da neću odustati od te zamisli. Nek' se nađe...
Letvice na stadionima preskačete kao od šale. Ima li neka letvica za preskakanje životnih problema?
Na žalost ne. S životnim problemima moramo se suočavati, a ne ih preskakati.
Jeste li već uvježbali ples za proslavu 2,10? Kako će izgledati? I koliko će godina trajati?
Puštam da dođe spontano. A mogao bi trajati cijeli život... Ili bar do trenutka dok ne skočim 211 cm... Mislim da se svjetski rekorderi ipak bolje zabavljaju od ostalih sportaša.