U svjetlu nedavno donesene Strategije nacionalne sigurnosti te promišljanja oko sadržaja propisa kojim će se učinkovitije riješiti osiguranje domovinske sigurnosti, djelatnost tjelesne i tehničke zaštite mora biti uključena u opću društvenu sigurnost države, posebice kroz pružanje zaštite kritičnoj infrastrukturi od nacionalnog značaja. Važno je dobro odraditi pravne temelje, a to mora biti vidljivo kroz tekst novoga Zakona o privatnoj zaštiti
Davor Božinović na dužnosti je ministra unutarnjih poslova od lipnja ove godine, a kada je o njegovom viđenju rada ministarstva čije je vođenje preuzeo riječ, kaže da prvenstveno treba jačati internu komunikaciju: „U Ministarstvu unutarnjih poslova radi više od 25 tisuća zaposlenika, a njihov dosadašnji rad i ostvareni rezultati za svaku su pohvalu i to želim naglasiti. Međutim, u svakom sustavu postoji prostor za dodatni napredak posebice u situaciji u kojoj nam se nameću suvremeni izazovi poput migracija, terorizma i cyber kriminaliteta. U tom pogledu usmjereni smo na poboljšanje učinkovitosti sustava sigurnosti općenito te stjecanja uvjeta za suočavanje s tim izazovima. Aktualne su rasprave o Zakonu o sustavu domovinske sigurnosti i Strategije nacionalne sigurnosti koja se nije mijenjala 15 godina. Ministarstvo unutarnjih poslova po tom pitanju ima značajnu ulogu. Policija svojim rasporedom diljem Hrvatske i terenskim radom od 0 do 24 drži temelje javnog reda, mira, a time i sigurnosti Hrvatske. Međutim, sva tijela moraju biti u stanju organizirano i koordinirano prepoznavati, procjenjivati i uklanjati sigurnosne rizike od značaja za nacionalnu sigurnost“.
Na što ćete poseban naglasak staviti u svom radu kao ministar?
Glavni cilj je pomoći stvaranju moderne policije. Prioriteti su jačanje suradnje policije i lokalne samouprave, bolja opremljenost i podizanje statusa policije općenito. U tom smislu smo prve korake već i poduzeli kroz nabavku novih automobila za operativne potrebe Ministarstva i policije, nabavku balističke opreme, zaštitne odjeće, raznih dijelova odore kako i razne druge policijske tehnike za graničnu te kriminalističku policiju. Itekako sam svjestan da ćemo do boljih i kvalitetnijih rezultata doći samo ukoliko budemo imali kvalitetan i stručan kadar koji je dobro opremljen. Već sam govorio i o tome koliko je važno da rukovoditelji u stručnim službama i visoki policijski službenici inzistiraju na stručnosti, zakonitosti i profesionalnosti.
Što se naših građana tiče, sigurnost nam je na prvom mjestu, ali pažnju trebamo posvetiti i kvaliteti naše usluge koju građani očekuju kod rješavanja svojih osobnih statusa, ishođenje osobnih dokumenata i drugih isprava. Cilj nam je da usluge koje pruža ovo Ministarstvo budu dostupnije i kvalitetnije za sve. Jedan od primjera je e-vozačka. Građanima koji posjeduju elektroničku osobnu iskaznicu s potpisnim certifikatom će se omogućiti da kroz sustav e-građani podnesu zahtjev za izdavanje vozačke dozvole.
Naši građani će nas procjenjivati kroz uslugu koju pružamo te tu trebamo opravdati našu krilaticu «Sigurnost i povjerenje».
Bivši ministar unutarnjih poslova započeo je reorganizaciju rada policije. U kojem smjeru nastavljate s reorganizacijom?
Treba raditi na efikasnosti sustava bez teritorijalne reorganizacije. Kada govorimo o promjeni ustroja, odluke se ne smiju temeljiti na pretpostavkama već na detaljnoj analizi ciljeva, svrhe, učinaka i načina provođenja promjene. Mišljenja sam da MUP treba pratiti županijski ustroj ostalih tijela državne uprave. Važnije je da težimo podizanju standarda postupanja, a to ćemo ostvariti zadržavanjem postojeće teritorijalne podjele na 20 policijskih uprava prema sadašnjem županijskom ustroju lokalne uprave i samouprave.
Planirane promjene ne smiju utjecati na materijalni status djelatnika koji u najmanju ruku moraju zadržati postignutu razinu stečenih prava.
U svakom sustavu postoji prostor za dodatni napredak posebice u situaciji u kojoj nam se nameću suvremeni izazovi poput migracija, terorizma i cyber kriminaliteta
Dakle, smatrate da je policiji potrebno poboljšanje materijalnih prava, ali i općenito poboljšanje statusa?
Da, potrebno je unaprjeđenje statusa i opremljenosti i na tome radimo. Moramo biti svjesni da se društvo velikom brzinom mijenja, a jednako se tako sve brže mijenjaju i preoblikuju izazovi u pogledu borbe protiv svih vidova kriminaliteta. Međutim, nužne promjene, kao što sam i ranije istaknuo, nikako ne smiju utjecati na stečena prava zaposlenih. U tom kontekstu bih naglasio važnost nagrađivanja učinkovitosti u radu koju potiče Vlada Republike Hrvatske kojom želimo motivirati, profesionalizirati i depolitizirati cjelokupni sustav državne uprave.
Nemojmo se zavaravati – bez prave potpore i logistike nema kvalitetnog operativnog rada. Prve poteze sam već napomenuo, a tako trebamo i nastaviti. Isporuka vozila je krenula, a od 1. rujna zaposlili smo 300 novih mladih policajki i policajca koji započinju svoj mentorski program. Mladi ljudi koji su spremni prigrliti nove izazove, vidjeti prilike i posvetiti se poslu.
Lani je zabilježeno najmanje kaznenih djela od 2000. godine. Pad je najveći u domeni općeg i imovinskog kriminaliteta. Broj ubojstava kontinuirano pada, a povećava se i broj razriješenih kriminalnih djela. Zabilježeno je i gotovo 20 posto zapljena droga više nego proteklih godina. Što biste naveli kao glavne razloga tako dobrih pokazatelja?
Trend smanjenja broja kaznenih djela iz područja općeg kriminaliteta u 2016. godini nastavio se i u prvih sedam mjeseci 2017. godine. To je izuzetno važno budući se radi o kaznenim djelima koja u ukupnoj stopi kriminaliteta sudjeluju s 78 posto. Važnije od brojke jest činjenica da se radi o djelima koja najviše pogađaju naše građane, a to su imovinski delikti, krvni i seksualni delikti, djela protiv opće sigurnosti i slično. Manje je kaznenih djela protiv spolne slobode. Provale su smanjene za skoro šest posto, a razbojništava imamo čak 33 posto manje. Ovi su pokazatelji iznimno važni za Hrvatsku kao turističku destinaciju. Zadržali smo svoj epitet „sigurnog odredišta“. Rezultat je to značajnog preventivno-represivnog angažmana policijskih operativnih službi. Odgovore možemo potražiti i u većoj osviještenosti građana i samozaštitnom ponašanju, ali i većoj dostupnosti mehanizama tehničke zaštite.
Spomenuli ste i kriminalitet droga koji je uvijek u fokusu javnosti. U Hrvatskoj nema „epidemije“ ovisnosti o drogama, nema „otvorenih narko scena“ niti značajnije proizvodnje droga, osim uzgoja konoplje tipa droga marihuana. Radi se o čistom policijskom radu. Za održavanje postignute razine sigurnosti nužno je nastaviti s uličnom redukcijom, ali i opsežnim i dugotrajnim kriminalističkim istraživanjima na međunarodnoj sceni.
Iako broj poginulih osoba u cestovnom prometu kontinuirano pada, kao i broj ozlijeđenih, još uvijek nismo dosegli cilj od pet poginulih na 100.000 stanovnika. Kojim mjerama i akcijama se možemo primaknuti tim brojkama?
Naši su građani upoznati s aktualnim Nacionalnim programom sigurnosti cestovnog prometa RH koji ima za cilj na razini RH broj poginulih osoba u prometnim nesrećama smanjiti za 50 posto do kraja 2020. godine, u odnosu na 2010. godinu. Kako bismo se približili cilju predviđenim aktivnostima trebamo djelovati na promjenu ponašanja sudionika u prometu, bolju cestovnu infrastrukturu, sigurnija vozila, učinkovitu skrb nakon prometnih nesreća... Ministarstvo unutarnjih poslova svoje je aktivnosti usmjerilo i na preventivne i na represivne mjere. Inzistiramo na poštivanju ograničenja brzine na cestama, suzbijanju alkoholiziranosti vozača, poduzimanje mjera prema ugroženim skupinama sudionika u prometu kao što su pješaci, biciklisti, vozači mopeda i motocikala, prekršajima koje čine mladi vozači i slično.
Na tome ćemo ustrajati i u narednom razdoblju, ali ćemo i kroz preventivne aktivnosti i putem medija pozivati građane na poštivanje propisa, ne zato što „zakon tako kaže“ već zato što se radi o sigurnosti. Djeca stradavaju kao putnici u vozilima roditelja ili drugih osoba, odraslih osoba, koji bi se trebali brinuti o njihovoj sigurnosti. Na tu problematiku trebamo snažnije utjecati. O broju poginulih nerado govorim, no u 2016. ih je bilo 307, najmanje otkada se vode ozbiljne evidencije stradavanja.
S druge strane dolaze nam neke nove prijetnje na koje ni Hrvatska nije imuna. Kolika je spremnost hrvatske policije na potencijalne terorističke ugroze?
Hrvatska policija je, kao i druge policije u državama članicama EU, svjesna činjenice da suvremeni terorizam predstavlja jedan od najkompleksnijih sigurnosnih izazova. Imajući u vidu međunarodnu komponentu fenomena terorizma koji „ne poznaje granice“ neophodna je učinkovita međunarodna suradnja i pravovremena razmjena informacija čiji je cilj uspješna borba protiv terorizma. U tom području hrvatska policija poduzima značajne napore i aktivno sudjeluje u svim relevantnim međunarodnim aktivnostima, osobito na razini EU. Osim međunarodne komponente na nacionalnoj razini protuteroristički sustav je u punoj operativnoj funkciji. Snaga nacionalnog protuterorističkog sustava se, osim u zakonodavnim, administrativnim i tehničkim područjima, ogleda i u međuinstitucionalnoj suradnji kojoj se poklanja posebna pažnja.
Zakon o privatnoj zaštiti kao krovni regulatorni dokument domaće zaštitarske industrije već je godinama u procesu donošenja izmjena i dopuna. S obzirom da je MUP nadležan za donošenje tog zakonskog akta, možete li nam reći što je s time?
Postupak donošenja svakog propisa, posebice zakona je dugotrajan proces pri čemu se moraju uključiti svi oni dionici na koje se propis odnosi i kojima on regulira poslovanje. Pored toga to podrazumijeva i postupak procjene učinka propisa kako bi se utvrdila opravdanost donošenja i procijenili svi troškovi primjene. U svjetlu nedavno donesene Strategije nacionalne sigurnosti te promišljanja oko sadržaja propisa kojim će se učinkovitije riješiti osiguranje domovinske sigurnosti, djelatnost tjelesne i tehničke zaštite mora biti uključena u opću društvenu sigurnost države, posebice kroz pružanje zaštite kritičnoj infrastrukturi od nacionalnog značaja. Važno je dobro odraditi pravne temelje, a to mora biti vidljivo kroz tekst novoga Zakona o privatnoj zaštiti.
Sigurnosne procjene u svijetu i EU ukazuju na potrebu uključenja zaštitara u određene segmente policijskih poslova radi povećanih potreba sigurnosti u društvu
Kakva je suradnja privatnog sektora zaštite i policije i u kojim segmentima vidite priliku za njeno poboljšanje?
Suradnja između Ministarstva i zaštitarske struke je dokazano dobra. To se prvenstveno očituje kroz zajednički rad na brojnim zakonskim i podzakonskim rješenjima koji se tiču utvrđivanja načina i uvjeta poslovanja privatne zaštite. Surađujemo i u rješavanju konkretnih tehničkih i sigurnosnih rješenja na području najrizičnijih gospodarskih djelatnosti, a stručne službe razmjenjuju informacije i korisne savjete u primjeni novih tehnologija zaštite.
Kakvom ocjenjujete ulogu i status zaštitarskog sektora u našoj zemlji?
Status zaštitarskog sektora trebamo promatrati prvenstveno u dijelu primjerenih osobnih dohodaka i drugih prava koje zaštitarski sektor, kao sigurnosna komponenta društva, mora imati i svakako zaslužuje. Povećanje standarda bilo bi posebice važno u dijelu tjelesne zaštite, čime bi se podigla i motiviranost te dodatna spremnost zaštitarskog kadra za postupanje u rizičnim situacijama. Kako bi se zaštitarska struka podigla na viši stupanj djelovanja, gdje će uz primarno preventivno, i operativno postupati, kadrovi trebaju biti prvenstveno osposobljeni-specijalizirani, opremljeni i naravno adekvatno plaćeni za taj dio posla.
Koliko tjelesna i tehnička privatna zaštita pridonose razini sigurnosti u državi?
S obzirom na velik broj aktivnih osoba koje imaju dopuštenja za obavljanje poslova privatne zaštite, radi se o ljudskim potencijalima iz kojih treba određeni broj osoba uključiti u sustav opće društvene sigurnosti, za što je nužno potrebna već spomenuta specijalizacija osoba, pogotovo u kontekstu potreba tržišta koje traži zaštitu složenijih objekata i u tom smislu pružanje tjelesne zaštite visoke kvalitete. Tehnička zaštita je područje koje se razvija gotovo na dnevnoj razini tim više što je ulaskom RH u EU dostupan i pristupačan velik broj tehničkih i tehnoloških rješenja zaštite, a propisi koji reguliraju zaštitu novčarskih institucija omogućavaju nesmetanu primjenu svih dostupnih inovacija zaštite koje se pokažu korisnima.
Hrvatska policija je prebacila dio ovlasti na privatne zaštitarske kuće kada je o zračnim lukama riječ, još 2014. Kako ocjenjujete taj proces?
Proces preuzimanja dijela policijskih poslova od strane zaštitarskog sektora ide svojim tijekom i ne ukazuje na probleme. Dapače, uspješnost navedenog pokazuje se svakim danom u dijelu policijskih poslova koje su preuzeli zaštitari u nekim od zračnih luka u Hrvatskoj. Sigurnosne procjene u svijetu i EU ukazuju na potrebu uključenja zaštitara i u druge segmente policijskih poslova radi povećanih potreba sigurnosti u društvu. Stoga je za očekivati da se navedeni proces nastavi i u drugim društveno gospodarskim aktivnostima, ovisno o potrebama i procjenama sigurnosnog sektora.
U lipnju je Vlada prihvatila Nacrt prijedloga zakona o sustavu domovinske sigurnosti. Spomenuti je Zakon izazvao različite komentare, a zabrinutost se odnosila i na kompliciranost koordiniranja sigurnosnih segmenata posebice u kriznim situacijama zbog dualnosti ovlasti. Možete li to prokomentirati?
Evidentno je kako se sigurnosno okružje posljednjih nekoliko godina značajno promijenilo. Sigurnosne prijetnje, rizici i izazovi brzo se i nepredvidljivo mijenjaju na nacionalnoj, međunarodnoj i globalnoj razini. Ova dinamika promjena sigurnosnog okruženja, postojećih prijetnji, ugroza i rizika, ali i pojava njihovih novih pojavnih oblika i nositelja, zahtijevaju sustavan razvitak odgovarajućih sposobnosti te nameću potrebu učinkovitog usmjeravanja i usklađivanja rada cjelokupnog sustava.
Vlada RH je u lipnju ove godine usvojila novu Strategiju nacionalne sigurnosti kojom je utemeljen sustav domovinske sigurnosti, a koji se posebno razrađuje spomenutim Zakonom. On podrazumijeva da se sva raspoloživa, za sigurnost nadležna tijela, koja su od značaja za nacionalnu sigurnost, na odgovarajući način, stalno ili po potrebi, uključuju u provedbu aktivnosti i zadaća iz okvira procesa upravljanja sigurnosnim rizicima za koje raspolažu potrebnim sposobnostima. Često se zanemaruje činjenica da pristup nacionalnoj sigurnosti mora biti inkluzivan, odnosno da skrb za nacionalnu sigurnost nije isključiva nadležnost samo tradicionalno poimanih sigurnosnih struktura te da i druga tijela, na svim razinama društva i države mogu biti, sukladno potrebama uključena u ove procese.
Takav pristup zahtijeva usklađeno djelovanje svih tijela uključenih u proces upravljanja sigurnosnim rizicima, kako bi se otklanjanje ili smanjivanje rizika na prihvatljivu razinu ostvarivalo učinkovito, uz racionalnu uporabu resursa.
Novom Strategijom i Zakonom želi se stvoriti sinergija te razviti i poboljšati sustav sigurnosti koji će svim našim građanima jamčiti da RH u bilo kojem trenutku može snažno reagirati i odgovoriti na bilo koju ugrozu ili opasnost.
Bitno za istaknuti je kako Zakon o sustavu domovinske sigurnosti ne proizvodi „dualnost“ ovlasti iz razloga što svako od nadležnih tijela zadržava svoje ovlasti i ne ulazi u nadležnost onog drugog te je namjera omogućiti optimalnu integraciju funkcija, aktivnosti i zadaća tijela, koja u skladu sa svojim nadležnostima, sudjeluju u aktivnostima i zadaćama procesa upravljanja sigurnosnim rizicima, od istraživanja prijetnji i procjene rizika, do preventivnih mjera sigurnosne zaštite i odgovora u slučaju realizacije štetnog događaja, uključujući i aktivnosti i zadaće procesa upravljanja u kriznim stanjima.
U RH ovakvo zajedničko, sinergijsko djelovanje već smo doživjeli za vrijeme Domovinskog rata, a novim sustavom sigurnosti namjera je oživotvoriti partnerstvo za sigurnost na načelnima poštivanja ljudskih prava i sloboda, transparentnosti, solidarnosti, tolerancije i dijaloga.
Vijeća za prevenciju kriminaliteta u lokalnoj zajednici u nekim sredinama funkcioniraju odlično, u nekim je, pak, njihov rad, neprimjetan. U kojem smjeru bi ih trebalo razvijati?
U kreiranju, provedbi i održavanju mjera prevencije kriminaliteta, policija surađuje sa svim društveno odgovornim subjektima na lokalnoj i nacionalnoj razini, a koji mogu doprinijeti sigurnosti. U tom smislu je rad Vijeća za prevenciju kriminaliteta od izrazite važnosti za izgradnju sigurnosne kulture počevši od one najniže, lokalne razine. Ako uzmemo u obzir da je navedena dobra praksa preuzeta od policije Savezne Republike Njemačke 2003. godine, od tada se mnogo napravilo.
Trenutno su u RH osnovana 232 Vijeća za prevenciju kriminaliteta, od čega 119 na razini gradova i županija, a 113 na razini gradskih četvrti, gradskih kotara i općina. Policija i dalje nastavlja s inicijativama u ostalim jedinicama lokalne i područne samouprave.
Osim toga, s ciljem daljnjeg poboljšanja učinkovitost i kvalitete rada Vijeća za prevenciju kriminaliteta, podizanja kvalitete suradnje između policije i lokalne zajednice te u konačnici stvaranja sigurnije lokalne zajednice, policija će uložiti dodatne napore u smislu edukacije predstavnike jedinica lokalne i područne samouprave i drugih dionika lokalne zajednice koji sudjeluju u radu Vijeća.
Na taj način postići će se puni smisao vijeća za prevenciju kriminaliteta kao pouzdanog partnera policije u stvaranju sigurne lokalne zajednice.
Početkom godine u Sabor su poslani po hitnom postupku Zakon o nabavci i registraciji oružja građana kao i Zakon o eksplozivnim tvarima te proizvodnji i prometu oružja no još nisu doneseni a ima i primjedbi na određene stavke Zakona. U zakonskim prijedlozima se ilegalno i nedopušteno oružje tretira vrlo površno, kazne su premale, nema odredbi koje bi učinile ozbiljniji pomak ka iskorjenjivanju ilegalnog oružja, nema stimulativnih mjera koje bi pojačale interes za povrat trofejnog ratnog oružja. Možete li to prokomentirati?
Zakon o nabavi i registraciji oružja građana prošao je 18. siječnja 2017. proceduru prvog čitanja u Hrvatskom saboru. Zbog velikog broja primjedbi iznesenih na prijedlog Zakona te uzimanjem u obzir činjenice da je tada postalo vrlo izvjesno da će uskoro biti usvojena izmjena Direktive o nadzoru nabave i posjedovanja oružja, koju će također trebati implementirati u hrvatske propise, odlučeno je da se odustane od pripreme Konačnog prijedloga Zakona o nabavi i registraciji oružja građana i njegovog upućivanja u proceduru drugog čitanja. U međuvremenu je Direktiva o izmjeni Direktive o nadzoru nabave i posjedovanja oružja usvojena i stupila na snagu 13. lipnja 2017., a države članice dužne su implementirati odredbe Direktive u nacionalno zakonodavstvo do 14. rujna 2018.
Stoga će se pripremiti novi prijedlog Zakona o nabavi i registraciji oružja građana, kojim će se implementirati odredbe Direktive o izmjeni Direktive o nadzoru nabave i posjedovanja oružja i kojim će se nastojati odgovarajuće regulirati pitanja na koja je ranije izneseno najviše primjedbi.
Zakon o eksplozivnim tvarima te nadzoru proizvodnje i prometa oružja usvojen je u Hrvatskom saboru te je stupio na snagu 27. srpnja 2017.
Zakonom o eksplozivnim tvarima te proizvodnji i prometu oružja, između ostalog, su regulirane gospodarske djelatnosti vezane uz oružje kao što je proizvodnja i promet oružja, popravljanje i prepravljanje oružja, prijevoz oružja u svrhu prometa, ispitivanje i obilježavanje žigom vatrenog oružja, osnivanje i vođenje civilnih strelišta kao i uvjeti za nabavu i registraciju oružja od strane pravnih osoba. Kada se radi o ilegalnom oružju, ono se ne može tretirati na drugi način nego jednostavno kao ilegalno oružje, a proizvodnja, promet ili posjedovanje takvog oružja sankcionirano je Kaznenim zakonom.