Barbara Kolar: Jezik mi je ubojitiji od šake

Nataša Kovačić

Iz mnoštva tv-ličnosti koje nam putem čudnih foto-kutija u dnevnim boravcima svakodnevno ulaze u domove, postajući neraskidivim dijelom naših života, svatko bi od nas mogao nabrojiti njih desetak kojima bi doživotno zabranio svako novo pojavljivanje na ekranima. Od takvih bi nas, kao porezne obveznike i poštene građane, trebao štititi bar jedan članak Ustava, ako ne i dva. No srećom, postoje i osobe poput Barbare Kolar, koja i na radiju i na televiziji najčešće briljira ležernošću, vrckavošću i stilom. Zašto bi se itko od nje štitio?

Vaše su verbalne kvalitete nedvojbene, po njima ste i poznati. No, pamtite li i koji teški verbalni gaf pred tv-kamerama ili radijskim auditorijem?

Ne znam je li to zato što sam rođena s vrlo ograničenim kapacitetom memorije ili je to oblik samozaštite od pretjerane samokritičnosti kojoj sam sklona, ali doslovno „pamtim samo sretne dane“. Nema sumnje da sam se u životu nalupetala kojekakvih gluposti, što privatno što javno, ali ništa mi se nije nepovratno urezalo u sjećanje. Za informacije o gafovima zato treba pitati kritičare, jer se moj prijatelj Alzheimer očito brine da samoj sebi izgledam čim bolje.

Uspješno ste branili zvijezde i njihove mentore od kritika žirija u „Plesu“ i „Pjevanju sa zvijezdama“. Jeste li razmišljali o promjeni karijere, možda odvjetničkoj ili zaštitarskoj?

Oduvijek sam čudna kombinacija Kalimera (za neupućene, to je smiješno crno pile koje svako malo cvili „To je prava, pravcata nepravda“), Robina Hooda i sindikalnog povjerenika. Još u osnovnoj školi imala sam potrebu izboriti se za nečija prava - zanimljivo, redovito tuđa. Za sebe se nisam zauzimala gotovo nikad! Zašto nisam školovala i licencirala malog advokata koji u meni očito čuči od pradavnina, ostat će vječna nepoznanica.

A sad ozbiljno: treba li vam zaštita od obožavatelja? Smeta li vam ako ljudi misle da vam mogu prići i pitati štogod požele jer ste poznati?

Srećom, niti smo mi nacija pretjerano fascinirana javno prepoznatljivim licima niti sam ja „celebrity“ u rangu Madonne, Robbieja Williamsa pa čak ni Severine. Zato se moje dužnosti „poznate osobe“ uglavnom svode na slikanje s djecom i ponekim odraslim obožavateljem plesa i pjevanja sa zvijezdama. Ponekad kad sam loše volje, nečije buljenje u mene sigurno ne doprinosi boljem raspoloženju, no ono što istinski ne volim jest kad me slijede u supermarketu i gledaju što kupujem.

Jeste li ikad imali potrebe za tjelohraniteljem, i kakvog biste odabrali da možete birati?

Najbliže sam tjelohraniteljima bila u situacijama kad sam radila događanja kojima su nazočile štićene osobe iz vlasti. Mislim da nisam razgovarala ni s jednim, ipak su to ozbiljni profesionalci potpuno usredotočeni na posao. Ali zato sam redovito pokušala skrenuti pozornost njihovih četveronožnih pratitelja. Što valjda znači da bi idealan izbor tjelohranitelja za mene bio - zgodan frajer s rotvajlerom koji tu funkciju obavlja volonterski, ha ha!

Znate li neke borilačke vještine? Djelujete miroljubivo, no jeste li ikad poželjeli nekoga - mlatnuti?

Kao temperamentna Ovnica imala sam želju baviti se boksom rekreativno, ali kako mi kralježnica nije bila presretna tom idejom, fizičko rješavanje problema ostat će tek dio školskih uspomena. U to sam se doba voljela potući gotovo pa iz čista mira, a onda sam otkrila da mi je jezik puno ubojitiji od šake. I tako sam postala žensko, ha ha!!!

Ulažete li puno truda i novca u zaštitu vrijednih predmeta – imate li skupa protuprovalna vrata, dvostruki alarm u autu, sef u tajnom ormaru...?

Vrijednosti koje posjedujem uglavnom su nematerijalne prirode pa nema potrebe za pretjeranim ulaganjima te vrste. Osim toga, još nisam čula za bande kradljivaca knjiga ili fotografija. O otuđivanju 40 godina starog pijanina da i ne govorim.

Jeste li plašljivi i što vas najviše plaši - gmizavci, horori, stilisti...?

Najviše me plaši ljudska glupost, osobito ako dolazi u paketu sa zloćom. Uz to imam i sasvim iracionalan strah od šišmiša. Znam da bapske priče o zapetljavanju u kosu ne drže vodu, čak sam si pokušala pomoći razgledavanjem zbirke prepariranih primjeraka u Prirodoslovnom muzeju, ali uzalud. Ljeti obično spavam s jednim okom otvorenim jer sam već pri pomisli da bi mi šišmiš mogao uletjeti u sobu, na pola puta prema infarktu ili živčanom slomu, što god prije došlo.

Kako rješavate eventualne konflikte na radnom mjestu, među prijateljima, u obitelji, među nepoznatima  - verbalno ih nadjačate ili se okrenete i odete?

Kažu da je lako biti ljubazan prema ljudima do kojih ti nije stalo. Tako sam i ja najgora kad sam užasno fina. Svi moji bližnji to jako dobro znaju pa su sretniji kad vičem i negodujem jer znaju da će me to, za razliku od cinizma u celofanu, puno brže proći.