Banke su i dalje nesigurno - popis smjernica i prijedloga novih mjera

 

- napadi su uglavnom bili uspješni i pogubni za zaštitare ili građane unutar novčarskih ustanova, 

- napadnute novčarske ustanove, osim videonadzora, nisu bile osigurane dodatnim tehničkim sredstvima na ulazima, 

- zaštitari u novčarskim ustanovama nisu reagirali uporabom vatrenog oružja, 

- zaštitari su u tim ustanovama bili pozicionirani u neposrednoj blizini ulaza, 

- svi su zaštitari stradali smrtno.

Tko je kriv za propuste koji su doveli do pogibije zaštitara i građana kod tih razbojništava? Zaštitari zasigurno postupaju kako najbolje znaju i kako su educirani. Kriva je nedovoljna uređenost zaštitarskog bankarskog sigurnosnog sustava, od zakonodavnih okvira do metodičkih i taktičkih znanja, kako kod samih zaštitara (za što oni ne mogu snositi krivicu), tako i kod njihovih rukovoditelja i rukovoditelja u novčarskim ustanovama. Davno je trebalo izvući pouku iz takvih događaja i provesti nužne promjene kako bi se izbjegle daljnje teške posljedice po ljudske živote. 

Problem je višeslojan i sastoji se od:

- nestručne sigurnosne analize, što dovodi do taktičkih i metodičkih pogrešaka u procjeni i postavljanju osiguranja, te neposrednih postupanja, tj. do krivog pozicioniranja zaštitara 

- nedovoljnih tehničkih sigurnosnih rješenja, tj. zadovoljavanja s minimalnim sigurnosnim rješenjima

- nedostatka stručnjaka za sigurnost u bankama,

- loše opremljenosti i nedovoljne educiranosti zaštitara,

- pravnih problema i nejasnoća kod upotrebe vatrenog oružja, 

- nedovoljno oštrih odredbi o minimalnim mjerama zaštite novčarskih ustanova, koje su podložne izbjegavanju kod provođenja, 

- neradog MUP-ova nametanja strožih pravila novčarskim ustanovama.

 

Vidimo da problem sigurnosti u novčarskim ustanovama nije riješen samim angažiranjem zaštitarske tvrtke. Tehnika i taktika također igraju važnu ulogu jer je nestručno postaviti zaštitara na sam ulaz u poslovnicu, a pritom nema nikakve druge tehničke zaštite koja bi na vrijeme i kvalitetno mogla zaustaviti počinitelja kaznenog djela. Zaštitari su tako lako dostupna i lako savladiva prepreka jer u takvom položaju ne stignu pradobno reagirati.

 

Stoga je potrebno:

- izvršiti analize i procjene svake pojedine novčarske poslovnice prema kojima treba odrediti drukčija taktička postavljanja i postupanja zaštitara, 

- zaštitare smjestiti u zasebne prostorije iz kojih imaju nadzor nad čitavim prostorom poslovnice i odakle mogu reagirati prikladno i pravodobno,

- takvo pozicioniranje zaštitara popratiti adekvatnim tehničkim rješenjima kojima će upravljati za to obučeni zaštitari. 

 

Novčarske ustanove trebaju uložiti dodatna sredstava za sigurnost svojih klijenata, pri čemu se ne mora izgubiti otvoren i neposredan kontakt s klijentima. Treba tražiti tehnička sigurnosna rješenja koja će zadovoljiti i uvjet sigurnosti i otvorenost banke prema klijentima. Voditi računa da bez fizičke nazočnosti zaštitara, čija se uloga može redefinirati, sigurnost ne može biti optimalna jer se stručnjaci slažu da je zaštita nekog objekta najbolja ako se temelji - na kombinaciji tjelesne i tehničke zaštite.  

Novčarske ustanove nastoje ispuniti samo minimalne mjere koje se od njih zakonski traže, misleći da tako sa sebe skidaju i odgovornost za posljedice koje nastaju uslijed napada i neadekvatne sigurnosti. Umjesto da zaštitar stoji iza blindiranog stakla ili da banke imaju rolo-vrata koja se blokiraju, banke imaju neefikasne kamere.

Nedostaju jasne i nedvosmislene procedure za pojedine događaje odnosno postupanja temeljena na praktičnim iskustvima, propisima i teoretskim istraživanjima. Procedure trebaju detaljno obraditi pojedine postupke svakog od mogućih dionika intervencije, propisati nužnu opremu, međusobnu koordinaciju i rukovođenje. Nije moguće propisati proceduru za svaku situaciju s kojom se možemo susresti, ali svakako se trebaju proceduralno obraditi složene, opasne i najučestalije sigurnosno opasne situacije. 

 

Sve novčarske ustanove i njihove poslovnice štite se temeljem Zakona o minimalnim mjerama zaštite u poslovanju s gotovim novcem i vrijednostima (NN 173/03, NN 150/05) i Zakona o privatnoj zaštiti. Iako taj zakon nije posve opravdao donošenje,  prevencija kroz pojačanu zaštitu objekata donijela je rezultate te su sačuvana znatna materijalna sredstva i ljudski životi. 

    Ali zašto se nakon niza događaja u kojima  su zaštitari i građani u bankama smrtno stradali, nisu dogodile promjene u cilju poboljšanja sigurnosti, iako su javno spominjani problemi i nuđena konkretna rješenja? U policiji su svjesni problema, ali dosad još nisu poduzeli nikakve adekvatne mjere iako upravo policija predlaže donošenje strožih kriterija za minimalne tehničke mjere u novčarskim ustanovama. Postojeći propisi o minimalnim mjerama sigurnosti u novčarskim ustanovama nisu prikladni i njihovom bi se promjenom sigurnost u novčarskim ustanovama morala podići na višu razinu. 
 

Zadnje informacije iz MUP-a govore da se radi na izmjenama zakonskih i podzakonskih okvira kako bi se ta sigurnost poboljšala. Bankama stroži propisi ne odgovaraju jer to iziskuje dodatna ulaganja banaka za novu sigurnosnu opremu, ali i stoga što sigurnosne mjere predlažu zatvaranje prostora, a to udaljava klijente od službenika, što se u bankama cijeni kao loše za poslovanje. 

 

Sadašnji Zakon, kao i njegove izmjene, propisuje da se minimalni sigurnosni uvjeti zaštite osoba, novca i vrijednosti ostvaruju odgovarajućim sustavima tehničke zaštite, tjelesnom zaštitom te zajedničkom primjenom tjelesne i sustava tehničke zaštite. Novčarske su ustanove podijeljene u tri kategorije te su za svaku određene minimalne mjere zaštite. Sukladno članku 7., novčarske se institucije štite primjenom sljedećih minimalnih sigurnosnih uvjeta zaštite:

- protuprovalnog sustava sa centraliziranom dojavom i nadzorom alarma, 

- protuprepadnog sustava sa centraliziranom dojavom i nadzorom alarma, 

- neprekidnog videonadzora s mogućnošću pohranjivanja video zapisa, 

- tjelesne zaštite,

- pregradnjom radnog prostora zaposlenika neprobojnim pregradama u visini etaže i protuprovalnim vratima od prostora dostupnih strankama i drugim osobama.  

 

Dojavno-nadzorni alarmi i videonadzor nisu nikakva prepreka razbojništvima, već samo minimalna prevencija i eventualna pomoć policiji u otkrivanju počinitelja. Stvarna prepreka razbojništvima samo su točke 4. i 5., no one se u određenim uvjetima i ne moraju primijeniti jer su moguća brojna izuzeća koja koriste gotovo sve novčarske ustanove. Moguće je birati između tjelesne zaštite i neprobojnih pregrada (ni približno integriranoj zaštiti), a umjesto protuprovalnog sustava može biti samo videonadzor, dok se temeljem sigurnosne prosudbe minimalne mjere mogu još smanjiti. Kako vidimo, minimalne mjere zaštite ni u samom propisivanju nisu posebna prepreka razbojnicima, a uz moguća izuzeća te mjere mogu biti još minimalnije. 

Upravo zato ovaj Zakon i nije polučio bolje rezultate pa zaštitari i građani pogibaju. Očito je teško očekivati da će novčarske ustanove samoinicijativno uvesti veće mjere zaštite od propisanih, što jasno mogu. Stoga treba propisati veću razinu minimalnih mjera zaštite novčarskih ustanova s težištem na integriranim sigurnosnim sustavima tehničke i tjelesne zaštite u svim segmentima zaštite novčarskih ustanova.

 

Zaštitarstvu nedostaju dodatne edukacije. U edukaciji zaštitara nedostaju integralni treninzi, tj. oni koji se odnose na konkretna postupanja u konkretnim situacijama. Takvu edukaciju trebaju voditi različiti stručnjaci koji se međusobno nadopunjuju u različitim fazama postupanja određene intervencije. Bez obzira na trošak zaštitarskih tvrtki, nužne su periodične provjere vježbovnog gađanja zaštitara, koje se sada  provode tek jednom u dvije godine, čime bi se dobilo kvalitetnije rukovanje oružjem. 

Osnovno znanje s vremenom opada, a sposobnosti se gube, pa je provjera znanja zaštitara i čuvara su prijeko potrebna, makar ih provodile i same zaštitarske tvrtke. Posebno ih treba educirati glede provođenja SOP-ova. Uz to, za nijedno postupanje zaštitara nema propisane sigurnosne procedure. Nema propisanih konkretnih taktičkih postupanja u slučaju razbojništava u novčarskim ustanovama pa, sukladno tome, nema ni adekvatne edukacije.Dodatna oprema radi sigurnosti zaštitara i čuvara pri osiguranju novčarskih ustanova nije propisana, osim odore i vatrenog oružja. Sastavni dio opreme mogli bi biti i zaštitni prsluci, no to ovisi i o zaštitarskoj tvrtki u kojoj je zaštitar zaposlen. 

 

Da bismo radno mjesto zaštitara učinili sigurnijim, ali i povećali sigurnost klijenata u novčarskim ustanovama, potrebno je promijeniti propise koji reguliraju područje privatne zaštite, tj. osiguranja novčarskih ustanova. Izmijenjeni, odnosno novi propisi trebali bi:

 

- uspostaviti kombinaciju tjelesne i tehničke zaštite uporabom suvremenih tehničkih rješenja, pri čemu zaštitare treba maknuti s ulaza, formirati zasebnu prostoriju za smještaj zaštitara i centralizirati tehnička rješenja pod kontrolom zaštitara,

- uključiti neovisne stručnjake radi kvalitetne sigurnosne analize i sigurnosnih rješenja u pojedinim objektima, kako bi zaštita bila optimalna, a ne minimalna ili onakva s kakvom se zadovoljava pojedina novčarska ustanova,

- sigurnosni konzalting odvojiti od tehničke zaštite,

- uvesti integralno školovanje i edukaciju zaštitara i čuvara, s periodičnim edukacijama i provjerama znanja,

- omogućiti kvalitetniju opremu za zaštitare u novčarskim ustanovama,

- razgraničiti zaštitare s oružjem i bez oružja te sukladno tome odrediti nove kriterije odabira i školovanja,

- donijeti sigurnosne procedure o postupanju u slučaju razbojništva u novčarskim ustanovama.